Postavljanje vanjske strane šake na usta prilikom zijevanja nema nikakve osnove. Prilikom zijevanja na usta treba postavljati unutrašnji, a ne vanjski dio šake. Šaka se stavlja na usta zbog toga što se šejtan, kada čovjek počne zijevati, smije tom njegovom gestu. A nije prenešeno od Allahovoga Poslanika, ﷺ., da se utjecao Allahu, dž. š., od prokletoga šejtana prilikom zijevanja, pa, samim tim, to i ne treba praktikovati.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Obilježavanje rođendana uopće nevjernički je običaj. Allahov Poslanik, ﷺ, strogo je zabranio oponašanje nevjernika. To nije dopušteno. Još je veći grijeh slaviti Poslanikovo, ﷺ, rođenje, tim prije jer se taj čin smatra vjerskim obredom i približavanjem Uzvišenom Allahu, za razliku od slavljenja rođendana drugih ljudi, što se smatra više zabavom, proslavom, veseljem, zapravo dangubom. Musliman se može i smije približavati Allahu, dželle šanuhu, isključivo na šerijatski legitiman način, propisan Kur’anom ili hadisom. Sve što nisu praktikovale prve generacije, nije dopušteno činiti. Sve što nije bilo dio vjere za vrijeme Poslanika, ﷺ, i njegovih ashaba, ne može biti njen dio do Sudnjega dana. Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da niko u prva tri stoljeća nije obilježavao Poslanikov, ﷺ, rođendan. Dakle, ashabi, tabiini i imami četiri pravne škole nisu znali za mevlud, novotariju koju danas čine mnogi muslimani. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 3/6 i 18.)
Prvi ko je to uveo bio je Muizz lidinillah Fatimi, krajem četvrtog hidžretskog stoljeća. Svevišnji Allah rekao je: “Danas sam vam vjeru vašu upotpunio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…” (El-Maide, 3.) Ovaj je ajet objavljen na Oprosnom hadždžu, i nakon njega nije objavljen nijedan ajet koji u sebi sadrži neki propis. Dakle, vjera je upotpunjena još za vrijeme Poslanika, ﷺ, i svaka uvedena stvar, nakon njenog upotpunjenja, neprihvatljiva je. Imam Muslim zabilježio je da je Aiša, radijallahu anha, prenijela sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Ko u islam uvede  nešto što nije od njega, to se odbacuje.” Allah se smilovao imamu Maliku kada je rekao: “Ko uvede u islam neku novotariju, smatrajući je lijepom, potvorio je Poslanika, ﷺ, za pronevjeru poslanstva, jer je Uzvišeni rekao: ’Danas sam vam vjeru vašu upotpunio…’ Šta tada nije bilo dio vjere, nije ni danas.” (Vidjeti: El-Itisam, 1/62 i 2/368, od imama Šatibija, El-Bidatu ve eseruha, str. 29, od Selima Hilalija.) Slično je rekao i Ibn Hazm u djelu El-Ihkam, 6/255. Upozoravajući muslimane na novotarije, Resulullah, ﷺ,  rekao je: “Dosljedno slijedite moj sunnet i praksu  pravednih vladara, a čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda.” (Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Budući da obilježavanje mevluda nije bilo poznato za vrijeme Poslanika, ﷺ, niti pravednih vladara, to se, shodno navedenom hadisu, smatra novotarijom koja vodi u zabludu. Pored toga, u sunnetu ne postoji, koliko znam, vjerodostojan argument koji precizira datum Vjerovjesnikovog, ﷺ, rođenja, već se radi o nagađanju i pretpostavkama. Neki historičari smatraju da je Poslanik, ﷺ, rođen početkom mjeseca rebiul-evvela, a drugi kažu sredinom devetog, ili desetog ili dvanaestog. To nam ukazuje da ashabi nisu posvećivali posebnu, bolje rečeno, nikakvu pažnju danu (tj. datumu) u kojem je rođen Poslanik, ﷺ, u protivnom ne bi postojalo razilaženje o tom pitanju, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kibla ima posebnu vrijednost i svetost u islamu. Allahov Poslanik, ﷺ, zabranio je pljucanje u pravcu kible. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Ko pljune u pravcu kible, doći će na Sudnji dan s upljuvanim licem.” (Bezzar, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/562.) Huzejfe b. Jeman prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ko pljune u pravcu kible, doći će na Sudnji dan a pljuvotina će biti između njegovih očiju.” (Ebu Davud, Ibn Huzejme i Ibn Hibban, 4/518, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu mevaridiz-zam’an, 1/203.)
Saib b. Hallad pripovijedao je: “Neki je ashab predvodio ljude u namazu i pljunuo u pravcu kible, a Poslanik, ﷺ, to je posmatrao. Kada je ovaj završio namaz, Resulullah, ﷺ, reče: ’Neka vas ubuduće ne predvodi u namazu.’ Kada ih je kasnije htio predvoditi u namazu, nisu mu dopustili, pozvavši se na Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi. Upitao je Poslanika, ﷺ, s tim u vezi, a on mu je odgovorio: ‘Da, rekao sam to.’ Mislim”, dodao je Saib b. Hallad, “da je još rekao: ‘Uznemirio si Allaha i Njegovog Poslanika.’” (Ibn Hibban, Ebu Davud i Taberani, 12/31, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 7/1124-1125.) Naravno, onaj ko pljune u pravcu kible grješan je, ako poznaje propis i namjerno to učini, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Mushaf koji nije za upotrebu, iz ma kojeg razloga, treba spaliti ili pokopati u zemlju. Kada je ljude objedinio na jednoj verziji Mushafa, Osman, radijallahu anhu, naredio je da se drugi Mushafi koji su bili kod ashaba spale. (Buharija, 1101/4987, i Ibn Ebu Davud, u djelu El-Mesahif, str. 88/67.) U nekim predanjima stoji: “Ovaj Osmanov postupak nije osudio nijedan ashab.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/21.) Imam Bejheki zapisao je: “Ko ne želi koristiti određeni primjerak Mushafa, može ga spaliti; tako je Osman postupio, i nijedan ashab nije osudio taj njegov postupak.” (Vidjeti: Šuabul-iman, 2/227.)
Poznati tabiin Tavus nije smatrao problematičnim spaljivanje dotrajalog Mushafa. (Ibn Ebu Davud, str. 466/816, s dobrim lancem prenosilaca.) Na pitanje u vezi s Mushafom čiji su listovi dotrajali ili pocijepani, šejhul-islam Ibn Temijje odgovorio je: “Stari Mushaf koji se ne može koristiti zbog dotrajalih ili pocijepanih listova treba pokopati u zemlju na odgovarajućem mjestu, kao što se vjernik nakon smrti ukopava na odgovarajuće mjesto.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 21/323.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović