Zna se da je spolni odnos najveći prekršaj u toku ihramskih zabrana. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Hadž je u određenim mjesecima. Onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema refesa i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža…” (el-Bekara, 197). Podizraz er-refesspada snošaj i sve ono što vodi u njega.

Kad je riječ o snošaju za vrijeme obavljanja obreda hadža, on se može dogoditi prije prvog, djelomičnog oslobađanja od ihramskih ograničenja, a može se dogoditi poslije toga.

Snošaj prije prvog, djelomičnog oslobađanja od ihramskih ograničenja, ima za posljedicu pet stvari koje ćemo navesti. Prvo je to da je taj hadž pokvaren, pa se ne ubraja ni u obavezni ni u dobrovoljni hadž. Drugo je to da je grešan onaj ko to učini. Treće što iz tog slijedi jest da onaj ko je tad imao snošaj mora obaviti obrede dokraja i u potpunosti, kao da svoj hadž nije ni pokvario. Četvrto je to da sljedeće godine mora obaviti hadž, bez obzira na to radilo se o obaveznom ili dobrovoljnom hadžu. Ako se radi o obaveznom hadžu, tad je jasno zašto ga mora obaviti – zato što je uslijed snošaja pokvario hadž, pase nije oslobodio obaveze, a akoli se pak radi o dobrovoljnom hadžu – zato što ga mora upotpuniti, na osnovi ajeta: “Hadž i umru radi Allaha upotpunite!” (el-Bekara, 196) i zato što je sāmō stanje obavljanja hadža Gospodar nazvao obavezom: “Onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati…” (el-Bekara, 197). I peto je to da taj prestupnik mora kao iskup zaklati devu i njeno meso podijeliti siromasima; umjesto deve može zaklati sedam grla sitne stoke.

A ako je čovjek imao snošaj nakon prvog, djelomičnog oslobađanja od ihramskih ograničenja, iz toga proizlazi grijeh i poništavanje ihrama, pa će zaklati ovcu kao iskup i njeno meso podijeliti siromasima, ili će nahraniti šest siromaha dajući svakom siromahu pola sa’a pšenice ili neke druge žitarice, ili će postiti tri dana u Meki ili kod kuće, jedan za drugim ili praveći među njima pauzu – obvezniku je prepušteno kojom će se od ovih triju stvari iskupiti. Usto mora ponovo obući ihrame i izaći iz svetog pojasa oko Meke te ponovo stupiti u obrede kako bi mogao pod ihramskim ograničenjima obaviti hadžski tavaf. Ovako su rekli naši pravnici.

Međutim, čime se postiže prvo, djelomično oslobađanje od ihramskih zabrana? To se postiže bacanjem kamenčića na velikom džemretu prvog dana Kurban-bajrama i brijanjem glave, odnosno šišanjem. Nakon toga sve što je hodočasniku bilo zabranjeno postalo mu je dozvoljeno, osim spolnog odnosa sa suprugom. Aiša, radijallahu anha, kazivaše: “Mirisala sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije stupanja u ihramske zabrane i nakon što se tih zabrana djelomično oslobodio, a prije nego što bi obavio hadžski tavaf” (el-Buhari, 1539, i Muslim, 1189). Ovo predanje dokazuje da se hadžski tavaf (tavaful-ifada) obavlja nakon djelomičnog oslobađanja od ihramskih ograničenja, iz čega slijedi da brijanje glaveprethodi oslobađanju od ihramskih ograničenja. Eto u čemu leži razlika između snošaja prije prvog, djelomičnog oslobađanja od ihramskih ograničenja i snošaja poslije toga.

Ukoliko čovjek nije znao da je zabranjeno imati snošaj za vrijeme obreda, on nije grešan i ne snosi nikakve posljedice, na temelju Allahovih riječi: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286), a ovu je dovu Allah, dželle šanuhu, uslišio i rekao: “To sam već učinio!”, kao i na osnovi ajeta: “Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite. – A Allah prašta i samilostan je.” (el-Ahzab, 5)

Možda će neko upitati: “Ako je taj čovjek bio upućen u to da je zabranjeno imati snošaj za vrijeme obreda, ali nije znao da ga za to čeka žestoka sankcija (da je to znao, ne bi spolno općio sa suprugom), ima li u tom slučaju opravdanje?”On nema opravdanja! Opravdanje ima onaj ko nije znao da je nešto zabranjeno činiti za vrijeme obreda, a nema ga onaj ko nije znao koje će ga to posljedice stići zbog činjenja zabranjenog. Sličan ovom, jest slučaj uračunljivog punoljetnog čovjeka što je oženjen ili je bio oženjen (koji ispunjava sve potrebne uvjete glede toga), a koji je počinio blud znajući da je blud zabranjeno činiti: nad njime seima izvršiti kamenovanje, šerijatska kazna. Ako on rekne: “Da sam znao da ću biti kažnjen kamenovanjem, ne bih učinio blud”, reći ćemo mu da to nije opravdanje. Evo za ovu konstataciju dokaza: Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se čovjek koji je u toku ramazanskog posta imao snošaj sa suprugom, te je od Poslanika zatražio pravno rješenje za svoj prijestup, i on mu jerekao da se mora iskupiti za prekršaj, premda taj čovjek, imajući spolni odnos sa svojom suprugom, nije znao kakve će ga posljedice stići. U tome je naznaka da mora snositi posljedice i sankcije, pa makar u njihovu težinu i ne bio upućen, onaj ko zna da je nešto zabranjeno, ali se ipak osmjeli i učini to iskazujući nesposlušnost Uzvišenom Allahu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Ako je sve tako kako ste naveli, ta će hodočasnica primiti injekciju koja zaustavlja menstrualno krvarenje, pod uvjetom da to nije štetno za zdravlje, i obavit će tavaf, ili će pomoću higijenskog uloška spriječiti odliv krvi te će obaviti tavaf zato što se nalazi u prijekoj potrebi da takopostupi. Ovo mišljenje preteže u ovom pitanju, i za njega se opredijelio šejhul-islam Ibn Tejmijja. Neprihvatanje ovog mišljenja ima za posljedicu jednu od sljedeće dvije mogućnosti: prvo, hodočasnica u tom slučaju ostaje pod ihramskim zabranama, pa ne smije imati spolni odnos s mužem, ako je udata, odnosno ne smije se udati ako je neudata; i, drugo, ona ima status osobe koja je spriječena u obavljanju hadžskih obreda, te se u tom slučaju oslobađa ihramskih zabrana i kolje kurban, ali joj hadž nije važeći. Obje su ove mogućnostineprihvatljive, pa ostaje da prihvatimo mišljenje koje je preferirao šejhul-islam Ibn Tejmijja, tim prije jer se ovdje radi o prijekoj potrebi i teškom položaju za ženu. Islam je lahka vjera, na temelju sljedećih Božijih riječi: “On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (el-Hadždž, 78); “…Allah vam želi olakšati, a ne da poteškoće imate…” (el-Bekara, 185)

A ukoliko se žena koja, zbog mjesečnog pranja, nije obavila hadžski tavaf može vratiti u Meku nakon što se očisti, nema smetnje u tome da otputuje i da se vrati; u tom slučaju nije dozvoljeno da ima spolni odnos s mužem jer se nije u potpunosti oslobodila od ihramskih zabrana.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Dozvoljeno je da žena, s potrebom ili bez potrebe, promijeni odjeću, pod uvjetom da odjeća ne bude ukrašena, jer takva udjeća skreće pažnju muškaraca. Nije predviđeno da žena prilikom obavljanja obreda nosi neku posebnu odjeću, osim što ne treba nositi nikab, to jest veo s prorezom za oči, kao ni rukavice. A muškarac, dok obavlja obrede hadža ili umre, nosi gornje i donje ihrame, ne nosi košulju, ni pantalone, ni tubran, ni haljetak, ni mestve.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Prije svega, mora se znati o kakvim se greškama radi. Ako se radi o izostavljanju vadžiba, čovjek se mora iskupiti u Meki tako što će zaklati kurban i podijeliti meso mekanskim siromasima, to više jer se taj iskup odnosi na obrede, pa se i mora u Meki platiti. Ako hadžija počini neku ihramsku zabranu, tad je dovoljno da nahrani šest siromaha u Meki, odnosnoondje gdje je počinio tu ihramsku zabranu, ili da posti tri dana u Meki, odnosno bilo gdje drugo. Međutim, ako je imao spolni odnos sa suprugom prije prvog oslobađanja od ihramskih ograničenja, tad mora zaklati devu i njeno meso podijeliti ondje gdje je počino taj prijestup ili će meso podijeliti siromasima u Meki. Ukoliko se radi o ubijanju divljači u ihramima, tad se mora iskupiti domaćom životinjom koja je slična toj ubijenoj, ili time što će nahraniti siromahe, ili pak pomoću posta na bilo kojem mjestu; ako se iskupljuje pomoću klanja domaće životinje ili hranjenjem siromaha, to mora učiniti u Meki, to jest u svetom pojasu, na temelju ajeta: “Onom od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi…” (el-Maida, 95)

A dozvoljeno je da opunomoći nekog u vezi s tim, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opunomoćio Aliju, radijallahu anhu, da zakolje kurbane koje on, Poslanik, nije stigao zaklati.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”(Et – Tevbe, 71.)

Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivanje dobra i odvraćanje od zla učinio obavezom svakog vjernika i svake vjernice. Kaže Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran, 110.)

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem; a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje:  “Iman”, 49.)

Ajeti i hadisi koji govore o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla su mnogobrojni, kao i oni koji upozoravaju onoga ko ovu dužnost ostavi. Tvoja dužnost je, kao i svakog vjernika i vjernice, da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, pa makar se oni koje savjetuješ naljutili ili te vrijeđali. Pri opominjanju se trebaš strpiti, ugledajući se na poslanike i one koji su ih u dobru slijedili – Allah, dželle šanuhu, neka je zadovoljan njima. U jednom ajetu Uzvišeni Allah, obraćajući se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “I strpite se, jer je Allah, zaista, s onima koji su strpljivi.” (El – Enfal, 46.)

Uzvišeni Allah nam prenosi riječi mudrog Lukmana, ‘alejhi selam, koji je rekao svome sinu: “O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.” (Lukman, 17.)

Blagostanje društva biva uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć, zatim i kroz “instituciju” naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nasuprot tome, raspad društva i njegovo izlaganje općoj kazni biva zbog ostavljanja ove dužnosti, na što nam je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazao: “Kada ljudi vide neko loše djelo, pa ga ne spriječe, bliži se vrijeme kada će ih Allah, dželle šanuhu, zahvatiti svojom kaznom.”(Ahmed, 1/2, 5,7,9;Ebu Davud, poglavlje: “Stradanja”, 4338; Tirmizi, poglavlje: “Tefsir”, 3057. i Ibn Madže, poglavlje: “Fitna”, 4005.)

Kako su nekadašnji narodi, koji su slično postupali, završili, govore nam riječi Uzvišenog u kojima stoji: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili neposlušni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (El – Ma’ide, 78. – 79.)

Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne sve muslimane u ispunjavanju ovoe obaveze na najbolji  način, da njihovo stanje popravi i da ih sačuva onoga što uzrokuje Njegovu srdžbu i osvetu. On je Taj Koji sve čuje i Koji prima dove.

Šejh Ibn Baz, “Fetavel – mar’eti”, str.100-101

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba