Hvala Allahu, zahvaljujemo vam se što ste nas kontaktirali i molimo Allaha da uputi vašu sestru i zaštiti nas od zla naših duša.

Što se stanja tvoje sestre tiče, to je stanje većine djevojaka današnjice, molimo Allaha da ih uputi, a naše obaveze prema njima su sljedeće:

Prvo, treba se okrenuti Allahu i tražiti uputu za njih, jer Allah je Taj Koji upravlja srce, pa možda dova koja je izašla iz srca bude uzrokom da se ta osoba usreći na dunjaluku i ahiretu;

Drugo, potrebno je ne postupati prema njoj kao prema nekom malom ili kao prema nekom ko ne shvata svoju korist, jer čovjek, pogotovo u godinama adolescencije, želi da oni oko njega prihvate njegov značaj i ne voli da se prema njemu ophode kao prema djetetu;

Treće, nastojte pokušati povezati je s dobrim djevojkama i udaljiti od lošeg društva. Ako to zahtijeva, možete je i premjestiti u drugu školu, ali to ne bi trebalo privlačiti njenu pažnju, kako ne bi u svojoj tvrdoglavosti pravila još veće probleme;

Četvrto, vaš odnos prema njoj ne bi smio biti samo odnos kontrole i uskraćivanja. Nastojte se obradovati dobru koje učini i dajte joj poklone kad uradi nešto pozitivno;

peto, moguće ju je posavjetovati preko osobe koju ona voli i cijeni, poput profesorice ili drugarice;

šesto, nastojte na indirektan način da joj poklonite predavanje ili neku knjigu sa savjetima, tako što ćete je staviti u njenoj blizini ili slušati predavanje u autu dok se s njom vozite.

To što ona ne klanja stvar je izuzetno opasna. Mjesto namaza u islamu jeste kao mjesto temelja na koji se izgrađuje zgrada, i zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ostavi namaz postao je nevjernik.” (Tirmizi, br. 2621; šejh Albani ga smatra sahihom, br. 2113)

Poslanik, s.a.v.s., također je rekao: “Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza.” (Muslim, br. 82.)

Vaša obaveza je da je posavjetujete, upozorite i potaknete na čuvanje namaza. U tom procesu trebate je i bodriti i zastrašivati Allahovom kaznom, postupati i blago i strogo. Ako okolnosti zahtijevaju strogost u nekim sitaucijama, onda nema prepreke da je i upotrijebite.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Naređujte vašoj djeci namaz kada budu imali sedam godina, a kada napune deset godina, onda ih i istucite i razdvojte ih u posteljama.”  (Ebu Davud, 495; šejh Albani ga smatra sahihom, br. 466.)

https://islamqa.info

Onaj ko obavi namaz u tankim providnim pantalonama ispod kojih obuče donji veš koji je kratak toliko da ne pokriva stegno kao da je namaz obavio u donjem vešu, bez odjeće. Prema ispravnom mišljenju islamskih učenjaka, a što je stav i pravnikā hanbelijske pravne škole, takav namaz nije ispravan. Dio tijela od pupka do koljena najminimalnije je što čovjek u namazu mora pokriti, i to je donja granica pomoću koje se izvršava naredba izrečena u ajetu: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti…” (el-E‘raf, 31)

Muškarci u vezi s kojima ste postavili pitanje moraju ili obući unutrašnji veš koji je toliko dug da pokriva dio tijela od pupka do koljena, ili moraju obući neku drugu odjeću koja nije providna. Usto, dužni su se pokajati zbog svoje greške koja nije nimalo bezazlena. Također, moraju voditi računa o tom da u namazu pokrivaju ono što se mora pokriti. Molimo Plemenitog Allaha da uputi sve muslimane i potakne ih na činjenje onog što On voli i čime je zadovoljan.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Kad je riječ o namazu koji čovjek ne obavi u pravcu kible, mogu postojati dvije mogućnosti.

Prva je mogućnost da se čovjek nalazi na putu, odnosno da bude oblačno, pa ne može ustanoviti u kojem se pravcu nalazi kibla, te obavi namaz nakon što uloži napor u određivanje pravca kible i naposlijetku ustanovi da je namaz obavio u pogrešnom pravcu. U toj situaciji ne mora ništa poduzeti jer je dao sve od sebe da ustanovi u kojem se pravcu nalazi kibla. Svevišnji Allah rekao je: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). A tu je i hadis: “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337). U vezi s okretanjem prema kibli Svemogući Allah objavio je: “A Allahov je i istok i zapad; kud god se okrenete – pa tamo je Allahova strana. Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.” (el-Bekara, 115)

Druga je mogućnost da se čovjek nalazi ondje gdje može nekog upitati u vezi s pravcem kible, ali to ne učini. U toj situaciji mora ponoviti namaz, bez obzira na to ustanovio svoju grešku tokom ili poslije isteka namaskog vremena. Čovjek je u toj situaciji nehotice pogriješio, ali je i učinio grijeh: pogriješio je zato što namaz nije obavio u pravcu kible, a grijeh je učinio zato što se nije raspitao o pravcu kible, a mogao je.

Valja znati da nije problematično ako čovjek za nekoliko stepeni promaši pravac kible okrenuvši se na desnu ili lijevu stranu, na temelju Poslanikovih riječi koje je uputio stanovnicima Medine: “Kibla se nalazi između istoka i zapada” (Ibn Madža, 1011, i el-Hakim, 1/225. Ovaj su hadis prihvatili hadiski stručnjaci el-Hakim i ez-Zehebi). Onima u odnosu kojih se kibla nalazi na južnoj ili na sjevernoj strani reći ćemo da se prilikom namaza okrenu između istoka i zapada, a onima u odnosu na koje se kibla nalazi na zapadnoj ili istočnoj strani kazat ćemo da se prilikom namaza okrenu između juga i sjevera.

Koristim se ovom prilikom da ukažem na to da se onaj ko se nalazi u Haremi-šerifu i vidi Kabu mora prilikom obavljanja namaza okrenuti izravno prema njoj, te nije dovoljno da se okrene prema strani na kojoj se nalazi Kaba, jer se on u toj situaciji ne smatra jednim od onih što su se okrenuli prema Kabi. Vidio sam da se mnogi ljudi, dok obavljaju namaz u Haremu, ne okrenu prema kibli jer saf bude dug. I to je odista golema greška koju muslimani moraju uočiti i moraju je ispraviti.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi.” (En-Nisa, 157–158)

Postoje mnogi oblici krsta koji su nastali podjelom kršćana na razne skupine. Najpoznatiji su latinski krst, kakav koriste katolici i protestanti u obliku dvije prekrižene linije gdje je vodoravna kraća i siječe vertikalnu iznad polovine, i grčki krst sa četiri jednaka kraka, kakav koriste ortodoksni kršćani.

Muslimanu je haram nositi krst ili njegovu sliku, izrađivati ga ili gravirati i sl. Ibn Tejmijja o tome kaže: “Krst je zabranjeno izrađivati uz naknadu ili bez naknade, zabranjeno je prodati ga kao krst, a isto tako nije dozvoljena prodaja kipova i njihova izrada. Na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allah je doista zabranio prodaju vina, strvine, svinje i kipova’ (Buhari, br. 2236, i Muslim, br. 1581).” (Medžmuul-fetava, 22/141)

Prema tome, krst u svom stvarnom obliku, graviran ili postavljen na slici da predstavlja simbol bilo koje vrste kršćana, nije dozvoljen muslimanu, jer muslimanu je zabranjeno poistovjećivanje sa kršćanima i veličanje njihovih simbola, koji predstavljaju krivu ideologiju i ubjeđenje koje je Allah porekao.

Međutim, ako se radi o prekriženim linijama nastalim ukrasnom grafikom ili figurativnom krstu nastalom konstrukcijom nekog predmeta, bez namjere da predstavlja krst – simbol kršćana, u tom slučaju propis se razlikuje shodno stanju:

a) Ako prekrižene linije ili figurativni oblik očigledno sliče krstu tako da posmatrač ne sumnja da je to krst koji veličaju kršćani, obaveza je ukloniti i promijeniti njegov oblik, tako da ne sliči krstu. Aiša, radijallahu anha, prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj kući nije ostavljao ništa što na sebi ima krstove a da to nije promijenio. (Buhari, br. 5952)
b) Ako pak okolnosti ukazuju na to da prekrižene linije ili oblik predmeta nemaju veze sa kršćanskim simbolom, nego su nastale kao rezultat određene grafike ili pri gradnji, iz tehničkih razloga, u tom slučaju nije obavezno promijeniti takav izgled, i nema smetnje u izradi i prodaji stvari koje na sebi imaju takvo nešto, jer ne postoji razlog za zabranu s obzirom da u tome nema poistovjećivanja sa kršćanima i veličanja njihovih simbola.

Šejh Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na slično pitanje, nakon što je ukazao na to da je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, upućivao  da se promijeni i uništi sve što na sebi ima krst, te da je musliman dužan udaljiti se od simbola nemuslimana, rekao je: “Ako je, pak, očigledno da se time ne želi istaknuti krst, kao nešto sveto i kao određeni simbol, poput matematičkih znakova kao što je plus, u tome nema smetnje i to nema nikakve veze sa krstom.” (Medžmuul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 18/74)

Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Gusul u tom slučaju nije ispravan, jer je Svevišnji Allah rekao: “A ako ste džunupi, onda se okupajte…” (el-Maida, 6). Iz ovog ajeta slijedi da se cijelo tijelo mora oprati, a usta i nos dio su tijela. Zato što su usta i nos dio lica – a lice se mora oprati prilikom uzimanja abdesta, na temelju ajeta: “O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite…” (el-Maida, 6) – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovjedio je da ih se ispere prilikom uzimanja abdesta. Usta i nos moraju se isprati i prilikom uzimanja abdesta i prilikom kupanja.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba