Jajnik je genitalni reproduktivni organ i dio je ženskog spolnog sustava. Odgovoran je za lučenje određenih hormona, a njegova primarna funkcija jeste proizvodnja jajnih ćelija neophodnih za oplodnju i formiranje fetusa. Mnogi savremeni učenjaci stanovišta su da presađivanje jajnika nije dozvoljeno, jer, prema tvrdnjama stručnjaka iz te oblasti, presađivanje jajnika uzrokuje prenošenje nasljednih osobina žene davaoca organa na djecu primateljice organa, što vodi sumnjama po pitanju porijekla, a to je šerijatom zabranjeno. Takvo mišljenje zauzeo je Kolegij islamskog prava i Vijeće visokorangiranih učenjaka Saudijske Arabije. Kolegij islamskog prava sa sjedištem u Džiddi, razmatrajući pitanje presađivanja genitalnih organa, u saradnji sa Islamskom organizacijom za medicinske znanosti u svom zaključku  (br. 57–8/6) naveo je sljedeće: “S obzirom na to da testis i jajnik kontiuirano nastavljaju prenos i lučenje nasljednih osobina (genetski kod) osobe od koje su preneseni, čak i nakon što  budu presađeni novom primaocu organa, njihovo je presađivanje šerijatom zabranjeno.” (Medželetul-medžma, 6/3/1975)

Ukoliko se jajnik ipak presadi te žena sa presađenim jajnikom rodi dijete, da li se majčinstvo pripisuje njoj ili ženi od koje je uzet jajnik?

Savremeni učenjaci razmatrali su srodno pitanje o tzv. Alternativnoj, odnosno “iznajmljenoj” maternici. To, ustvari, podrazumijeva da se jajna ćelija supruge oplodi muževim sjemenom, a zatim se oplođena jajna ćelija smjesti u maternicu druge žene kako bi nosila plod i rodila dijete. Tome obično pribjegavaju muž i žena koji ne mogu imati porod. Nakon poroda, “vlasnici sjemena” preuzimaju dijete i pripisuju ga sebi. Savremeni učenjaci konstatirali su da je “iznajmljivanje maternice” na spomenuti način zabranjeno, ali su ovo pitanje razmotrili sa aspekta ko je stvarna majka djetetu: žena vlasnica jajne ćelije ili žena koja je iznajmila svoju maternicu i rodila dijete? Kojoj se od njih dvije pripisuje porijeklo djeteta, a time i ostala prava majčinstva, kao što je krvno srodstvo, pravo na naslijeđe i sl.? Da li je to ona kojoj pripada jajna ćelija i čije se genetske osobine i sličnost prenose na dijete ili ona koja je u svojoj maternici nosila dijete, hranila ga tokom trudnoće i rodila ga? Učenjaci su o ovom pitanju podijeljeni na dvije skupine:

Prva skupina smatra da je stvarna majka kojoj dijete pripada vlasnica jajne ćelije, dok se vlasnica iznajmljene maternice koja je nosila i rodila dijete tretira poput majke po mlijeku, odnosno ima status majke, ali joj se ne pripisuje porijeklo djeteta.

Druga skupina smatra da je stvarna majka kojoj se dijete pripisuje ona koja ga je nosila i rodila, a vlasnica jajne ćelije ima status majke po mlijeku. Obje skupine navele su brojne argumente koje ovom prilikom nije moguće izložiti, jer to otvara mnogobrojna pitanja koja zahtijevaju posebnu studiju.

Spomenuta mišljenja učenjaka o propisu majčinstva odnose se na stanje kada se oplođena jajna ćelija unese u maternicu strane žene, a ista mišljenja odnose se i na stanje kada se rodi dijete nakon presađivanja jajnika. Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Dozvoljeno je činiti mesh po zavoju koji se nalazi na rani, daščici koja se stavi na napuklu kost i po gipsu koji se stavi na slomljen ud, jer mesh je zamjena za pranje. Ukoliko čovjek skine zavoj, odnosno daščicu, odnosno gips, a prethodno je uzeo abdest potravši po tome, i dalje ima abdest jer je on uzet u skladu sa šerijatskim dokazima i ne može ga se poništiti osim na temelju šerijatskog dokaza, a takav dokaz ne postoji. Doduše, svi dokazi u kojima se govori o meshu po zavoju mogu se posmatrati kritički. Naime, s tim u vezi postoji nekoliko slabih hadisa koje su prihvatili neki učenjaci rekavši da ti hadisi jedni druge podupiru, pa se njima može dokazivati. Oni koji te hadise nisu prihvatili zato što su slabi kazali su da je čovjek oslobođen obaveze potiranja po zavoju, tim prije jer to prelazi čovjekove mogućnosti, dok su drugi, opet, rekli da će umjesto potiranja po tom dijelu tijela, uzeti tejemum. Bez obzira na predanja u kojima se govori o potiranju po zavoju, bliže pravilima šerijata jest stav onih učenjaka što kažu da se potire po zavoju, a ne uzima tejemum.

Kad je riječ o rani koja se nalazi na nekom od dijelova tijela koje čovjek pere prilikom uzimanja abdesta, možemo imati nekoliko situacija.

Prva situacija jest da rana ne bude u zavoju, a ne šteti joj pranje – tad se mora oprati prilikom uzimanja abdesta.

Druga je situacija da rana ne bude u zavoju i šteti joj pranje, ali ne smeta potiranje – tad se mora po njoj potrti, a ona se ne mora oprati.

Treća situacije jest da rana ne bude u zavoju, a smeta joj i pranje i potiranje – tad će umjesto pranja tog dijela tijela uzeti tejemum.

I četvrta je situacija da rana bude u zavoju, daščici ili gipsu – tad će potrati po tome, a to je zamjena za pranje i za uzimanje tejemuma također.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

U vezi s tim pitanjem nisu jednoglasni islamski autoriteti. Neki kažu da obveznik mora oprati i lijevu nogu, a nakon toga obuti čarape da bi mogao potirati. Ima, međutim, i onih učenjaka koji kažu da nije problematično da obveznik tako postupi, jer je on desnu čarapu obuo nakon što je oprao desnu nogu, a lijevu je čarapu obuo nakon što je oprao lijevu nogu, pa se za njega može reći da je obuo čarape nakon što je uzeo abdest. Međutim, tu je hadis koji su zabilježili imam ed-Darekutni i el-Hakim, koji ga je označio prihvatljivim, a u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nakon što čovjek uzme abdest i obuje mestve…”

Na osnovi ovog hadisa može se preferirati mišljenje onih učenjaka koji smatraju da je neophodno uzeti abdest u cijelosti, a tek zatim obuti mestve. Drukčije rečeno, za onog ko ne opere i lijevu nogu ne može se kazati da je uzeo abdest. Stoga je, na osnovi navedenoga hadisa, preče prihvatiti ovo mišljenje.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Prema mišljenju koje kod nas preovladava, onaj ko učini mesh po mestvama dok se nalazi u mjestu boravka, a zatim pođe na put ima pravo potirati onoliko dugo koliko potire putnik, izuzevši period u kojem je potirao prije nego što će otputovati. A ima i onih učenjaka koji drže da na to ne polaže pravo. Čovjek koji je, prije nego što je otputovao, potrao po mestvama nekoliko puta te zatim pošao na put smatra se putnikom, a putnik potire po mestvama tri dana i tri noći. Kaže se da je imam Ahmed b. Hanbel zastupao mišljenje da će čovjek u toj situaciji potirati onoliko koliko bi potirao da je ostao u mjestu boravka, a zatim je to mišljenje napustio.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Nije mi poznato da postoje hadisi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a niti predanja od ashabā u kojima se govori da je poželjno tokom ramazana proučiti cijeli Kur’ani-kerim na noćnom namazu i proučiti poslije toga dovu. U vezi s tim krajnje što postoji jest predanje u kojem se kaže da bi Enes, radijallahu anhu, nakon što bi proučio cijeli Kur’an, sakupio svoju čeljad i učio dovu, ali to nije činio u namazu. Zatim, zarad te dove u džamiju dođe veliki broj muškaraca i žena, uslijed čega dolazi do direktnog miješanja spolova prilikom izlaska iz džamije. I pored toga, neki su islamski autoriteti kazali da je poželjno proučiti dovu poslije proučene hatme u namazu. Nema smetnje u tome da imam ovu dovu prouči na vitr-namazu umjesto kunut-dove, utoliko što je učenje kutnu-dove propisano šerijatom.

Šejh Muhammed b. Usejmin