Držanje Mushafa u cilju praćenja imamova učenja protivno je sunnetu iz sljedećih pet razloga: prvo, čovjek je zbog toga u nemogućnosti svezati ruke na stajanju u namazu; drugo, to dovodi do mnogih bespotrebnih pokreta u namazu, kao što su, naprimjer, otvaranje i zatvaranje Mushafa, njegovo stavljanje ispod pazuha ili u džep ili na policu; treće, to zaokuplja pažnju klanjača; četvrto, uslijed toga čovjek ne može gledati u mjesto na kojem čini sedždu, a većina učenjaka drži da je to sunnet i, odatle, najbolje; i, peto, onaj ko drži Mushaf u rukama lahko može smetnuti s uma da se nalazi u namazu, jer se ne može usredsrediti na namaz, za razliku od onog ko ne drži Mushaf u rukama, te sveže ruke i usmjeri pogled prema mjestu na kojem čini sedždu: takav je svjesniji toga da obavlja skupni namaz.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Smatram da nema smetnje u tome da imam promijeni intonaciju učeći časni Kur’an pod uvjetom da u tome nema izvještačenosti i da pritom ne prelazi granice koje je ustanovio šerijat. Jednom, Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, obratio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Da sam znao da slušaš moje učenje Kur’ani-kerima, zacijelo bih uljepšao glas” (el-Bejheki, 10/231, i Ebu Ja’la, 7279). No, prekomjerno mijenjanje intonacije spada u pretjerivanje, i to ne treba raditi. Čini mi se da se vaše pitanje odnosi upravo na one imame koji pretjeruju u tom pogledu. A Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Ispravno je da se sunneti koji se obavljaju prije farza (kao, naprimjer, podnevski sunnet koji se obavlja prije farza) mogu obaviti jedino nakon nastupanja namaskog vremena, a prije obavljanja farz-namaza, dok se sunneti koji se obavljaju poslije farza mogu obaviti nakon što se klanja farz-namaz pa do isteka namaskog vremena. Ali ipak, ukoliko se dogodi da čovjek propusti sunnet koji se obavlja prije farza, ne zato što je podbacio u tome, naklanjat će taj sunnet poslije namaza. A ako taj sunnet propusti bezrazložno, neće mu biti od koristi ako ga naklanja. To je tako, a ispravno je mišljenje onih učenjaka koji vele da nije ispravan, niti je primljen, ibadet koji je vremenski ograničen, a koji čovjek namjerno i bez razloga propusti te ga zatim naknadno izvrši.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Nema smetnje u tome da postač podvlači oči surmom, ni u tome da sipa kapi u oči ili uši, pa makar okus tih kapi osjetio u grlu, jer se to ne ubraja u hranu i piće, čak ni u širem značenju tih riječi. Iz šerijatskih dokaza slijedi da je za vrijeme posta zabranjeno konzumirati hranu i piće, a ne ono što nema status hrane i pića. Za ovo se mišljenje opredijelio šejhul-islam Ibn Tejmijja, i ono je ispravno. Međutim, ako čovjek uspe kapi u nos i one dopru u stomak, njegov je post pokvaren ako je to hotimično učinio. Evo o tome Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: “…i s velikim intenzitetom isperi nos, osim ako postiš.” (Ebu Davud, 142, i et-Tirmizi, 38, en-Nesai, 87, i Ibn Madža, 448)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba