Odgajan je kao siroče u okrilju svoga djeda Abdu-l-Mutalliba, a nakon što je on umro, staranje je preuzeo amidža Ebu Talib, brinući se o njemu i pridajući mu svu svoju pažnju i brigu.

Allah Uzvišeni ga je sačuvao od svih paganskih običaja i svih mahana podarivši mu je lijepo ponašanje, te ga je njegov narod prozvao nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) zbog toga što su kod njega uvidjeli povjerljivost, iskren govor i čistoću.

Putovao je Poslanik, s.a.v.s., u Šam sa svojim amidžom Ebu Talibom radi trgovine.

Nakon toga je po drugi put otišao u Šam sa Mejserom, slugom Hatidže isto radi trgovine, a to je bilo prije braka s njom.

Nakon što je Mejsere ispričao Hatidži o iskrenosti, emanetu i lijepom ponašanju Poslanika, s.a.v.s., ona je poželjela da se uda za njega.

Kada je on napunio 25 godina, oženio se Hatidžom kćerkom Huvejlida, kojoj je bilo četrdeset godina.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf

Dojila ga je Suvejba, robinja Ebu Leheba, i Halima Es-S’adijja.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf

Rodio se u Mekki u godini u kojoj je Ebreha elEšrem napao Ka’bu kako bi je srušio, a ta godina odgovara 570/571-oj godini po Isau, alejhi-s-selam. Rodio se u ponedjeljak u mjesecu rebi’u-l-evvelu spomenute godine.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf

Zabranjeno je bavljenje astrologijom i vjerovanje astrolozimaIbn

Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: ”Ko nauči imalo od astrologije već je upao u sihr, a grešan je onoliko koliko je stekao toga znanja. ‘

Propisi vezani za poglavlje

Ibn Abdulberr zapisao je: “Svi ljudi koji ispovijedaju nebesku vjeru izučavali su astrologiju radi sljedećeg: saznanja o događanjima u svemiru, praćenja kretanja i pojave zvijezda, određivanja dužine dana i noći, poznavanja razlike između dana i noći u određenim dijelovima Zemlje i određenim danima, poznavanja udaljenosti svake zemlje od ekvatora, izučavanja Mliječnog puta, određivanja najudaljenijih tačaka na istoku i zapadu, određivanja pojave mlađaka, izučavanja zvijezda i njihovih kretanja, određivanja njihovih položaja po duljini i širini, određivanja pomračenja Sunca i Mjeseca, te određivanja njihovog trajanja u određenim dijelovima Zemlje, određivanja udaljenosti Sunca, Mjeseca i zvijezda … Ali, neki učenjaci negiraju sve što smo spomenuli.

Oni kažu: ‘Niko putem astrologije ne može dokučiti gajb; njega poznaje samo poslanik kome je Svevišnji Allah to dopustio. Poznavanje gajba na osnovu astrologije priželjkuje samo nerazumna neznalica, lažljivac. Da je sve što prizivaju putem astrologije laž, potvrđuju i sami oni kada kažu da čovjek, čiji je život relativno kratak, ne može na osnovu nje obuhvatiti događaje. Izmišljanje na osnovu astrologije isto je što i izmišljanje gatajući iz leta ptica, čitanja sudbine iz dlana, iz ramena, na osnovu mišijeg glodanja, na osnovu konja, te liječenje kojekakvim stvarima, pomoću džina i sličnim, neosnovanim stvarima koje zdrav razum ne prihvata. Sve su to izmišljotine, tim prije što pogađaju kada govore o jednim, a griješe u sličnim stvarima, ovo je zato jer je osnova na kojoj grade svoj iskaz ništavna. Oni, pogađajući neke, a griješeći u mnogo više stvari, sami svjedoče svoju laž. Načelno pravilo jeste da je ispravno samo ono što su u tome smislu donijeli poslanici, alejhimus-selam.”

El-Begavi rekao je: “Kada je riječ o astrologiji, zabranjeno je tvrditi da se na osnovu nje poznaje budućnost: vrijeme puhanja vjetrova, padanje kiše, snijega, temperatura, pojava i nestanak epidemije … Oni tvrde da poznaju te stvari na osnovu kretanja zvijezda, njihovog skupljanja i razilaženja. Sve je to znanje koje je Svevišnji Allah zadržao za Sebe, i niko ga ne poznaje, kao što je za Sebe zadržao vrijeme nastupanja Kijametskog dana: ‘Samo Allah zna kad će smak svijeta nastupiti … ‘ (Lukman, 34). Dočim, stvari vezane za astrologiju koje se mogu jasno vidjeti i dokučiti kao što su, naprimjer, određivanje zenita, kible i sl. nisu zabranjene. Za to su dokaz sljedeći ajeti: ‘On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru .. .’ (El-En'am, 97). Također: ‘ … i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju .. .’ (En-Nahl, 16). Dakle, Svevišnji Allah objasnio je da se po zvijezdama određuju vremena i strane svijeta; da njih nema, čovjek u pustinji ne bi znao odrediti pravac kible. Preneseno je da je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Učite astrologiju isključivo da biste znali odrediti pravac kible i strane svijeta, i tu se zaustavite.’ Od Tavusa je preneseno da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, u vezi s ljudima koji pišu kojekakva slova i proriču budućnost na osnovu zvijezda rekao: ‘Mislim da onaj ko to radi na onome svijetu neće imati nikakvog udjela.”

Ibn Kajjim el-Dževzijja na kraju kapitalnog djela Miftahu daris-seada na divan je način izložio dokaze koji pobijaju astrologiju i pobio sve tvrdnje astrologa. Zaista je Svevišnji Allah ovoga čovjeka učinio od velike koristi za muslimane i islam.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je zarađivanje na Kur'anu

Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko za poučavanje Kur'ana uzme makar i luuk, Allah će na njegov vrat na Sudnjem danu objesiti luuk od vatre.”

Ubada b. es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poučavao sam Kur'anu neke uboge ashabe, pa mi je jedan od njih poklonio luk. Rekao sam: ‘Ovo nije novac; mogu ga iskoristiti u borbi na Allahovom putu, ipak ću poći kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i upitati ga s tim u vezi.’ Kada sam došao kod njega, rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, jedan od onih što sam ih poučavao Kur'anu poklonio mi je ovaj luk, nije novac, a mogu ga iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ako želiš da na Sudnjem danu o tvome vratu bude vatra, uzmi ga.’

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prošao je pored nekog čovjeka koji je čitao Kur'an i od ljudi tražio nadoknadu. Imran se vratio i rekao mu: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Neka onaj ko čita Kur'an traži nagradu od Allaha, zaista će se pajatiti ljudi koji će čitati Kur'an i tražiti nadoknadu od ljudi. ”

Ebu Seid ei-Hudri, radijallahu anhu, čuo je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Učite Kur'an i time tražite od Allaha Džennet prije nego što se pajave ljudi koji će ga učiti radi ovoga svijeta; Kur'an se uči radi tri stvari: radi nadmetanja, radi ovga svijeta i radi Allaha.’

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom izašao među nas, a mi smo čitali Kur'an. Među nama je bilo i Arapa i nearapa, pa je rekao: ‘Ćitajte, svako od vas lijepo čita, a pojavit će se ljudi koji će ga čitati radi pokazivanja i prestiža, ćitat će ga radi ovog, a ne radi onog svijeta.’

Abdurrahman b. Šibl el-Ensari pripovijeda da mu je Muavija rekao: “Kada dođeš u moj vojni logor, kaži ljudima makar jedan hadis koji si čuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.” On reče: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Ćitajte Kur'an, ali nemojte na njemu zarađivati ni gomilati; nemojte se od njega otuđivati ni pretjerivati .’

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, gore navedeni hadisi slove da je zabranjeno uzimati nadoknadu za poučavanje Kur'anu i izdržavanje od toga, međutim većina islamskih učenjaka tvrdi da je to dopušteno. Poveli su se za hadisom koji je zabilježio imam ElBuhari, a u kojem stoji da su neki ashabi El-Fatihom izliječili poglavicu jednog plemena koga je ujeo akrep. U verziji koju je prenio Ibn Abbas, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Imate najviše prava da uzmete nadoknadu za učenje Kur'ana. ” A na navedene hadise odgovorili su na nekoliko načina: prvo, hadisi se odnose na onoga ko iz nadmenosti traži nadoknadu; drugo, svi hadisi koji to zabranjuju imaju mahanu i njima se ne može dokazivati; i, treće, hadisi su derogirani.

Drugo, ko pažljivo prostudira prethodne odgovore vidjet će da su neosnovani, i to iz sljedećih aspekata: prvo, mišljenje da se hadisi odnose na onoga ko iz nadmenosti traži nadoknadu pobija hadis Ubade b. es-Samita, radijallahu anhu, kome se nije desilo takvo nešto, ali mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ipak zabranio da uzme nadoknadu; drugo, mišljenje da su hadisi koji zabranjuju uzimanje nadoknade slabi ne može se uzeti generalno: neki su autentični, neki dobri sami po sebi, a neki jesu slabi, međutim pojačavaju ih drugi hadisi, i njima se može dokazivati; i, treće, derogacija se ne može potvrditi na osnovu pretpostavki, a derogaciji se ne pristupa osim ako se naoko oprečni dokazi ne mogu uskladiti. Ko dobro prouči sve navedene hadise vidjet će da oni zabranjuju uzimanje nadoknade za poučavanje Kur'anu i zabranjuju zarađivanje i izdržavanje od toga, a da se hadisi koji to dopuštaju odnose na uzimanje nadoknade za liječenje rukjom, i, otuda, to su dva potpuno različita pitanja.

Pitanje ostaje jasno: uzimanje nadoknade i zarađivanje za poučavanje Kur'anu zabranjeno je, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf