Nije problem, međutim kunut dova na vitr namazu nije obavezna i čak i ako je preskočiš tvoj namaz je ispravan.

Sheikh Assim Al-Hakeem
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1230240283823626

original odgovor:
ANSWER:
No problem, however qunoot in witr is not obligatory and even if you skip this, your prayer is still valid.

Trudim se da pratim Kur'an i Sunnet kako su ga razumijevale prve 3 omiljene generacije (selef).
Kada god “zapnem” obično slijedim Hanbelijsku pravnu školu.

Sheikh Assim Al-Hakeem
preuzeto sa zvaničnog Facebook profila https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1230244143823240

original odgovor:
ANSWER:
I strive to follow the Quran and Sunnah with the understanding of the 3 favorite generations (salaf). Whenever I am stuck, I usually follow the Hanbali school.

Leksičko značenje kadera

U leksičkom smislu, kader je infinitiv arapskog glagola kadere – jakdiru – kaderen, što znači moći ili biti u stanju. Može se, umjesto fethe, tj. kratkog vokala ”e”, na harfu dal, čitati i sa sukunom, odnosno bez vokala: kadren.[1]

Ibn Faris kaže: “Riječ kader čine tri harfa i to kāf, dāl i rā. Zajednički oni čine osnovu ispravnog glagola koji u svojoj osnovi znači moći, tj. biti u stanju, dok infinitiv ovog glagola, el-kadru, upućuje na vrhunac ili krajnji stepen nečega. Kaže se: ‘Njegov kadr je toliki i toliki’, tj. njegova krajnja granica ili domet, ili njegov maksimalni kapacitet je toliki i toliki.’”[2]
Kada se na središnji harf ovog glagola, dakle harf dal, stavi fetha, tj. kratki vokal “e”, odnosno kada ga pročitamo kao el-kader, u tom slučaju ovaj pojam označava Allahovu odredbu, Njegovo određenje ili predestinaciju.
Riječ et-takdīr izvedenica je od ovog glagola, a označava razmišljanje o uređivanju, ustrojstvu ili reguliranju stvari. I kader i kadr u arapskom jeziku imaju identičnu množinu, a ona glasi akdār.[3]

Terminološko značenja kadera

U šerijatskoj terminologiji definicija kadera glasi: “Allahovo određenje svega što je bilo i što će biti, shodno Njegovom savršenom znanju i Njegovoj bezgraničnoj mudrosti koji su svemu prethodili.”[4]

Također, valjana je i sljedeća definicija: “[Kader je] sve ono što je Uzvišeni Allah, iz Svoga apsolutnog znanja, znao da će se dešavati od praiskona (ezela) pa dovijeka, i sve ono što je perom već zapisano. Uzvišeni Allah već je unaprijed odredio sudbinu svih stvorenja, kao i sve ono što će desiti i prije nego što je išta postojalo u praiskonu, i On, Uzvišeni, znao je šta će se desiti, kada će se desiti i na koji će se način to zbiti. Sve se u suštini dešava samo na način kako je to On već unaprijed odredio.”[5]

Još jedna definicija kadera glasi: “Kader je Allahovo bezgranično znanje o svemu što se desilo i što će se desiti Njegovom voljom i Njegovim stvaranjem, te Njegovo zapisivanje istog.”

Leksičko značenje kadāa

U leksičkom smislu, kadā ima značenje odredbe, presude, usuda, odluke, (s)provođenja, izvršenja, okončanja. Također, u svojoj osnovi, glagol od kojeg ova riječ vodi porijeklo odnosi se na prekidanje, razdvajanje, rastavljanje i dijeljenje, odnosno precizno izvršavanje i sprovođenje nečega, te njegovo okončanje i konačni završetak, tako da se, u suštini, kadā može odnositi i na stvaranje.[6]

Veza između pojmova kader i kadā

O međusobnoj povezanosti kadera i kadāa, o sličnostima i razlikama među njima, postoji više mišljenja i stavova.
Shodno prvom mišljenju, kader je (Božije) predodređenje, a kadā je (Njegovo) stvaranje. Kao dokaz da se kadā odnosi i na Allahovo stvaranje, navodi se kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže:
…i On je odredio sedam nebesa… (Fussilet, 12),
odnosno, “…i On je stvorio sedam nebesa”. Shodno ovome, kader i kadā su dva nerazdjeljiva pojma koji se uopće ne mogu raščlaniti. Naime, jedan od njih ima funkciju temelja i osnove, a to je kader, a drugi čini građevinu (koja je izgrađena na spomenutom temelju), a to je kadā, pa onaj ko ih pokuša razdvojiti – taj pokušava srušiti, odnosno razoriti građevinu.[7]

Drugo mišljenje suprotno je prvom: “Kadā je bespočetno Allahovo sveznanje kojim je On već u praiskonu odredio što će se, kako i na koji način desiti, a kader je događanje onoga što je već od praiskona predviđeno i predodređeno.”[8] Ibn Hadžer el-Askalani kaže: “Učenjaci su rekli da je kadā sveopća i sveobuhvatna (Allahova) praiskonska odredba, dok kader označava sve pojedinosti i detalje te odredbe.”[9]

Neki tvrde da termini kadā i kader, kada se spomenu zajedno, tj. u identičnom kontekstu ili u istoj rečenici, zadržavaju svaki svoje specifično značenje, spomenuto u mišljenjima koja smo maločas spomenuli, međutim, ukoliko se ova dva pojma spominju zasebno, dakle ne u istom kontekstu niti u istoj rečenici, tada je njihovo značenje identično. Drugim riječima, kada se spomenu odvojeno, prvi pojam sinonim je drugoga i obrnuto.”[10]

Nastaviće se…

Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
Preuzeto sa https://minber.ba/definicija-pojmova-kader-i-kada-i-veza-izmedu-njih/

[1] Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/22.

[2] Vidjeti: Ibn Faris, Mudžemu mekajisil-luga, 5/62, kao i Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/23.

[3] Vidjeti: Ibn Menzur, Lisanul-areb, 5/72, i Fejruzabadi, El-Kamusul-muhit, str. 591.

[4] Ibn Usejmin, Resail fil-akida, str. 37.

[5] Sefarini, Levamiul-envar il-behijja, 1/348.

[6] Vidjeti: Ibn Kutejba, Te’vilu muškilil-Kur’an, 1/441–442, Ibn Menzur, Lisanul-areb, 15/186, i Ibn Faris, Mudžemu mekajisil-luga, 5/99.

[7] Vidjeti: Ibn Menzur, Lisanul-areb, 15/186, i Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/78.

[8] Dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 27.

[9] Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 11/486.

[10] Abdurrahman b. Kasim, Ed-Durerus-sennijja fil-edžvibetin-nedždijja, 1/512–513.

Nakon završetka kratkog komentara o stubovima islama navedenim u Džibrilovom hadisu, u ovom tekstu sažeto ćemo se dotaknuti ostalih pitanja iz spomenutog hadisa, a prije svega govorit ćemo o imanu.

Šta je to iman?

U jezičkom smislu iman – vjerovanje, označava potvrdu i priznanje koje zahtijeva prihvatanje i poslušnost bez imalo sumnje.

U terminološkom (šerijatskom) smislu, iman je izgovaranje riječima, potvrđivanje srcem i praktično djelovanje dijelovima (udovima) tijela, povećava se s pokornošću, a smanjuje s griješenjem.

Ovo je definicija imana koju zastupaju sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata i koja je u suprotnosti sa definicijom murdžija[1] koji kažu da je iman potvrđivanje srcem ili samo potvrđivanje srcem i izgovaranje riječima, a da rad ili djela ne ulaze u okvire imana, što je potpuno neprihvatljivo mišljenje.

Nije moguće da čovjek bude vjernik a da ne radi djela, pa čak ako bi iman potvrđivao verbalno i srcem, osim ako ima opravdanje koje ga onemogućava u tome, jer Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu spomenuo je iman zajedno s činjenjem djelâ, a nije se zaustavio samo na spominjanju imana.

Kaže Uzvišeni: “Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje (iman) im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im mi dajemo udjeljuju. Oni su zaista pravi vjernici.” (El-Enfal, 2–4)

“Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova, a njegov najbolji dio jesu riječi ‘nema boga osim Allaha – la ilahe illallah’, a najmanji vid jeste skloniti prepreku s puta, a i stid je dio imana.” (Bilježe imami Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime)
Dakle, u hadisu se spominje da se iman sastoji od tri dijela: izgovaranja riječima (a najbolji su riječi “nema boga osim Allaha”), činjenje djela (najmanji vid je skloniti prepreku s puta) i potvrđivanje srcem (i stid je dio imana).

Stoga, ko u potpunosti ostavi činjenje djela, iako je u mogućnosti da ih radi – takav nije vjernik, a onaj ko ostavi neka djela – takav može da bude nevjernik (kafir), a u nekim slučajevima može da bude s nedostacima (manjkavostima) imana (ovisno o kojem se djelu radi).

Obavezno je da se spoje islam kao spoljašnje (vanjsko) i iman kao unutrašnje ispovijedanje vjere. Tako, ko se u ispovijedanju vjere zadovolji samo s islamom, bez imana – takav čovjek je licemjer (munafik), jer su licemjeri “muslimani” u spoljašnjem smislu ispovijedanja vjere: klanjaju, poste i prakticiraju stubove islama, međutim, u njihovim srcima nema imana te će tako biti na najnižem stepenu u Vatri, kao što se navodi u 145. ajetu sure En-Nisa,
Također, ko vjeruje srcem, a ne potvrđuje djelima i ne izgovori šehadet – takav nije vjernik jer iman samo u srcu nije dovoljan, nego je on samo jedan dio, te mora biti potvrđen i riječima i djelima, a ako ne bude, pa doista su i mnogobošci vjerovali u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a također židovi i kršćani vjeruju u svojim srcima u ispravnost Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, Objave, ali negiraju to svojim postupcima u spoljašnosti.
Kaže Uzvišeni: “Mi znamo da tebe zaista žalosti što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego zulumćari poriču Allahove riječi.” (El-En‘am, 33)

Čak je i amidža Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Talib, koji je bio mnogobožac, spjevao u stihovima:

“Znao sam da je vjera Muhammedova najbolja vjera, od svih vjera među ljudima…”[2]

Dakle, znao je da je najbolja vjera na dunjaluku vjera islam, ali nije izgovorio šehadet, jer da je izgovorio, morao bi se odreći vjere svog naroda, a to nije želio. Tako mu je na smrtnim mukama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O, amidža, reci: ‘La ilahe illellah’!” Ebu Džehl i oni koji su bili s njim rekoše: “Zar ćeš napustiti vjeru Abdulmuttaliba?”, a na kraju reče: “On je na vjeri Abdulmuttaliba.” (Bilježe imami Buhari i Muslim)
Umro je a nije izgovorio šehadet i bit će od stanovnika Vatre, bez obzira što je u srcu znao istinu.

Napomena:
(Ovo je 5. dio komentara Džibrilovog hadisa, a u narednom tekstu slijedi nastavak, uz Allahovu pomoć)

[1] Murdžije su sekta ili grupacija, kaže se da su dobili ime po el-irdžau, tj. odvajanjem rada (djela) od onoga što se naziva imanom, a neki kažu od er-redža, jer oni kažu da čovjeku koji posjeduje iman ne šteti griješenje, kao što nema koristi pokornost s nevjerstvom (kufrom).

[2] Imam Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje.

Priredio: Nermin Avdić
Preuzeto sa http://minber.ba/ko-je-pravi-vjernik/