Hvala Allahu!

Prvo: Musliman nije odgovoran za ono što se dešava u njegovoj duši ili za ono što mu šejtan došaptava, ako ne radi ili ne priča onako kako mu šejtan govori, u skladu s hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista je Allah oprostio mom umetu ono na što ih njihove duše nagovaraju, sve dok to ne izgovore ili ne rade po tome.“ Bilježe Buhari, 4968, i Muslim, 127.

Dužnost muslimana je da odagna od sebe ove misli i da ih ne slijedi.

Ovo se odnosi na sve misli koje se javljaju bez, izuzetka.

Nevevi kaže: “Što se tiče misli i slutnji, ako ga one ne opsjednu i on ne ustraje u tome, onda mu je oprošteno, u čemu su saglasni učenjaci, jer on nema izbora niti utjecaja na njihovo pojavljivanje i dešavanje niti ima način da ih se oslobodi. Na ovo se odnosi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: ‘Zaista je Allah oprostio mom umetu ono na što ih njihove duše nagovaraju, sve dok to ne izgovore ili ne urade.’”

Učenjaci smatraju da su to misli koje se nisu ustalile niti ukorijenile kod osobe.

Stoga smatraju: „Bez obzira na to da li je to misao koja se odnosi na ogovaranje ili se odnosi na nevjerstvo, ili slično tome, onome kome se pojavi misao nevjerstva, a da se on trudi da bi to postigao, a potom je on u istom trenu odbaci, on nije nevjernik, niti ima bilo kakvu obavezu u pogledu nekih iskupljenja.

Razlog oprosta je taj što osoba nije bila u mogućnosti odagnati takvu misao, već je moguće da se sačuva od ustrajavanja u tome, pa je iz tog razloga prepuštanje tim mislima/ustrajavanje u njima i vezivanja svoga srca za iste zabranjeno/haram.

Šta god da ti ova misao predoči, bilo da je to ogovaranje ili neki drugi vid griješenja, dužnost svake osobe jeste da se tome suprotstavi usmjeravajući misli na ono čime će odagnati takva razmišljanja.“ Preneseno iz djela „El-Ezkar“ (str.345).

Tako je i s dovom (željom) da se nekome desi nešto ružno, ako osoba nije imala na umu tu misao niti ju je izgovarala, niti je počinila nešto loše, već su to samo misli koje šejtan stavlja u srce muslimana kako bi pokvario odnos između njega i njegovog brata, u tom slučaju nema nikakve odgovornosti, već ti je obaveza da se sačuvaš ovakvih misli, potom činiš dovu za svoga brata tražeći od Allaha, dž. š., da mu da sve najbolje kako bi na taj način ponizio i pokorio šejtana.

U skladu s time, meleki aminuju na dobro za koje moliš, a ne i na smutnju, crne misli i slutnju koje ti šejtan stavlja u srce.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info
preuzeto sa http://minber.ba

Ve alejkumus-selam! U svome pismu niste mi pojasnili baš mnogo tako da bih mogao znati da li ste pogriješili ili niste. Ali, ono što razumijem jeste da vaša supruga sada ne želi da živi sa vama i da ona sebe smatra razvedenom. Sada se postavlja pitanje da li je taj razvod validan ili, da tako kažemo, kako sada postupiti. Ovakav postupak od strane supruge ne može se smatrati razvodom braka, jer je muž taj koji ima razvod braka u svojim rukama. Razvod braka od strane žene može biti jedino valjan ukoliko ona ode kod kadije i kadija na njeno traženje raskine spomenuti brak. Dakle, njena spomenuta tvrdnja nije ustvari razvod braka, nego vi ostajete u braku sve dok vi kao suprug ne razvedete svoju ženu.

Ukoliko ona baš ne želi da živi sa vama, onda vam ne ostaje ništa drugo osim da je razvedete. Ali sad ostaje problem mehra koji vi morate isplatiti, ako ga već niste isplatili. Meðutim, s obzirom da je ona ta koja želi razvod, onda ovdje treba da doðe do tzv. sporazumnog razvoda ili ”hula”, kako se to naziva u šerijatskoj terminologiji. Način spomenutog razvoda jeste da žena zatraži razvod braka i tom prilikom vrati mehr koji je uzela ili ga halali ukoliko ga još nije uzela, na račun toga što je ona ta koja traži razvod.

Tako da odgovor biva da se nagodite sa ženom da joj date razvod, ali da joj ne isplaćujete mehr koji ste joj dužni, ili da ona vrati što je uzela. A, takoðer, ukoliko ne želite da uzmete mehr koji ste joj već dali, nego želite samo da je razvedete, to vam je takoðer dozvoljeno, a Allah najbolje zna

Odgovorio: Hfz. Dževad Gološ
preuzeto sa http://minber.ba

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Islamski učenjaci spominju u svojim knjigama da je osnova u traženju razvoda braka od strane žene zabrana. Na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ženi koja zatraži od muža razvod braka bez razloga, zabranjen je miris Dženneta.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže od Sevbana, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Na osnovu ovog hadis možemo kazati da ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka ako za to ne postoji validan i opravdavajući razlog.
Ovaj hadis, takoðer, indirektno ukazuje i na to da postoje situacije u kojima je dozvoljeno ženi da traži razvod braka. Ako bi se žena zbog nastavljanja življenja sa mužem bojala za svoju vjeru prvenstveno, te ako muž ne bi bio u stanju da je izdržava, ili ako bi je vrijeðao i tukao do te mjere da to ne može trpjeti, ako bi je primoravao na činjenje grijeha, ako bi se odužilo njegovo odsustvo do te mjere da se boji da će počiniti zinaluk, u ovakvim i sličnim situacijama ženi je dozvoljeno da traži razvod braka, u nekima može biti i obaveza. Na dozvoljenost ovog djela ukazuje poznati hadis Ibn Abbasa, r.a., da je supruga Sabita ibn Kajsa, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: ‘’Allahov Poslaniče, ja ne zamjerim Sabitu na moralu niti na njegovom pridržavanju za vjeru, ali mrzim nepokornost u islamu’’, pa joj je rekao Allahov Poslanik: ‘’Hoćeš li mu vratiti baštu koju ti je darovao kao vjenčani dar?’’ ‘’Da’’, odgovorila je. Rekao mu je Allahov Poslanik: ‘’Prihvati baštu i razvedi je.”(Buharija)
Na osnovu ovog hadisa učenjaci takoðer kažu ako bi žena prezirala muža i bojala se da će mu zbog toga biti nepokorna, dozvoljeno joj je da traži razvod braka, te da mu vrati ono što joj je darovao kao vjenčani dar.
Takoðer, na osnovu ovog hadisa učenjaci su spomenuli da je pohvalno – sunnet mužu da udovolji zahtjevu supruge ako ona za to spomene validan razlog, kao da ga prezire.
A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Elvedin Pezić 21. rebi’ul-evvel 1429. h.g. / 29. 3. 2008. god.
preuzeto sa http://minber.ba

Bismillahir-rahmanir-rahim

S obzirom da je pitanje opširno, odgovor će biti još opširniji, i zato ću ga podijeliti u tri dijela:

Prvi dio: Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove.
Drugi dio: Greške kod naših muslimana vezane za umrle.
Treći dio: Greške kod naših muslimana vezane za kaburove.

Odgovor na prvi dio:

Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove.
Šerijatski propisi vezani za umrle.

Uzvišeni Allah ljudima je ukazao posebnu čast i stvorio ih radi velikog cilja, a on je obožavanje Allaha, jedinog istinskog boga koji zaslužuje da se obožava.
Potom je blagodat prema njima upotpunio šaljući im poslanike i objavljujući knjige, kako bi ostvarili taj uzvišeni cilj i kako bi imali sretan život i na ovome i na Onome svijetu.
Kao što je ukazao Svoju brigu i pažnju prema čovjeku dok je živ, kako bi upotpunio svoje vjerovanje, Zakonodavac mu je tako isto ukazao pažnju nakon što preseli sa ovog svijeta, ukazujući mu na ono što će mu tada biti od koristi.
Islam je svoju pažnju ukazao umrlome prije smrti, još dok je čovjek bolestan, podsjećajući ljude na posjetu bolesnika, kako bi se on sjetio traženja oprosta i pokajanja, i kako bi iz toga uzeli pouku.
A o vrijednosti posjete bolesniku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada musliman ode u obilazak bolesnog brata muslimana, on je u dženetskoj harfi, sve dok se ne vrati.” „Šta je to dženetska harfa?“ – upita neko, a Poslanik odgovori: “Otrgnuto dženetsko voće!” Bilježi ga Muslim, br. 41, str. 1117.
Još jedno od prava bolesnika koji je na samrti jeste telkin, tj. da ga podsjećamo na izgovaranje riječi La ilahe illallah prije smrti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Podstičite one koji su na samrti da izgovore: La ilahe illallah. / Nema istinskog boga, osim Allaha.” Bilježi ga Muslim, br. 1, str. 369.
Nakon što čovjek umre, sunnet mu je zatvoriti oči, prekriti cijelo tijelo, ne prizivati ništa osim dobra i upućivati dovu za njega.
Allahov Poalanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na sve što kažete!” Bilježi ga Muslim, br. 6, str. 370.

Porodica umrloga je obavezna da bude strpljiva i zadovoljna Allahovom odredbom. Nije dozvoljeno veoma glasno plakanje, vikanje, udaranje po licu i cijepanje odjeće, jer to su djela iz predislamskog perioda kojima se oponašaju nevjernici.
Zatim se umrli okupa i što prije spremi za ukop, umota se u bijele ćefine, okupa tri, pet ili više puta.
Nakon gasuljenja mejita i oblačenja ćefina klanja se dženaza kao vid počasti umrlome i njegovoj porodici, te se dovi za njega i traži oprost.
Sunnet je da se požuri sa dženazom, a ashabi su ubrzano hodali (lagano trčali) prilikom nošenja mejita.
Kada bi završio sa zagrtanjem, Poslanik bi sa ashabima ostao kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove.
Nakon što se ukopa umrli i prouči dova za njegovu ustrajnost, odlazi se kućama.

Šerijatski propisi vezani za kaburove.

Što se tiče propisa vezanih za kaburove, moramo znati da na kaburove nije dozvoljeno ništa graditi, nego je praksa Poslanika bila da se poravnaju, kako gradnja na njima ne bi bila uzrokom njihovog veličanja i obavljanja ibadeta kod njih, kao što je to bio slučaj sa Nuhovim narodom, a i sa drugim narodima.

Ibnul-Kajjim veli: „U praksi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo da uzdiže kabur niti da gradi nešto na njemu, bilo to glinom, kamenom ili nečim drugim.
U praksi Allahovog Poslanika jeste da kabur bude poravnat sa zemljom, a zabranio je i krečenje kabura i da se na njemu nešto gradi ili piše.“ Zadul-me'ad, 1/504-505.
Kao što je Poslanik zabranio gradnju na kaburu, također je zabranio da se od kaburova prave džamije tako što će se obavljati određeni ibadeti kod njih, i da se na njima pale svijeće, te da se uzimaju kao mjesto posebnog svetkovanja / praznika.

Od propisa vezanih za kaburove jeste da se oni posjećuju bez posebnog poduzimanja putovanja, s ciljem da se uzme pouka, da se podsjeti i pripremi na smrt, te da se prouči dova za umrle i zatraži oprost za njih.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova (mezarluka), ali od sada ih posjećujte.” Bilježi ga Muslim, br. 37, str. 879.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu. A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže (bez dizanja ruku): ‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’ Bilježi ga Muslim, br. 104, str. 391.
Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).

Napomena: Sve troškove i organizaciju dženaze snosi porodica umrlog, s obzirom da kod nas vlada ogromno neznanje, islamska zajednica je preuzela odgovornost za to, zbog toga ispravno je plaćanje islamskoj zajednici kupanje mejta, kopanje kabura, ćefine, daske i umrlice.
Dok plaćanje članarine za sve godine unazad za koje se nije plaćala članarina nije ispravno (u osnovi plaćanje članarine IZ-eu nije ispravno).
U nekim mezarlucima plaća se i kabur (plac), to je neispravno, jer svi mezarluci (ili većina) su vakuf, a vakuf se ne prodaje, to je poklon svim muslimanima.
Čekanje sa ukopom mejita, da neko od bližnih dođe iz inostranstva nije ispravno.
Odlazak porodici umrloga nakon ukopa nije ispravno.

Doktor i naš šejh Safet Kuduzović napisao je djelo pod nazivom Pravni propisi dženaze namaza (to je najbolje djelo koje je napisano na bosanskom jeziku koje obrađuje ovu tematiku). Autor je u ovoj knjizi pojasnio propise vezane za dženazu, a koji su u skladu sa uputstvima i praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je na taj način iznio argumente onima koji se suprotstavljaju tim propisima. Na kraju knjige dr. Safet spomenuo je 69 grešaka vezanih za umrle i kaburove, a koje su prisutne kod nekih bosansko-hercegovačkih muslimana. Ko želi da svoje znanje vezano za propise o umrlima i kaburovima neka obavezno nabavi ovu knjigu. Posle ove knjige niko nema opravdanje za neznanje, greške i novotarije koje radi po ovom pitanju.

A Allah najbolje zna.

Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG