Izvori islamske akide:
– Kur’an (svi ga prihvataju kao dokaz u akidi, međutim, racionalisti
prilagođavaju sebi ajete onako kako njihovi razumi zaključuju, dok
Ehlus-sunneh prihvata sve ajete),
Kur'an je objavljeni Allahov govor, nije stvoren, od njega je počeo i njemu će
se vratiti.

– Sunnet (racionalisti prihvataju samo mutevatir hadise, a ahad hadise
uzimaju samo ako je u skladu s razumom, dok Ehlus-sunneh prihvata
sve vjerodostojne hadise).

– Govor ashaba nije dokaz, ali se daje prednost ashabima zbog
toga što su bili svjedoci Objave i imali su čist razum.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

Akida kroz historiju:

Čovječanstvo je stvoreno sa ispravnim vjerovanjem (akidom) od Adema,
alejhis–selam, a nakon deset generacija se pojavilo prvo mnogoboštvo (širk).
Što se tiče ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, to je bilo na
sljedeći način:
1. Od poslanstva do 37. god. po H
– jasnoća akide (bez razilaženja u temeljnim pitanjima i pristupu akidi),
– bilo je određenih pogrešnih shvatanja u akidi, ali se to odmah ispravljalo od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije u
početku njegovog hilafeta, radijallahu anhum.
2. Od 37. god. do 100. god. po H
– od polovine hilafeta Alije, radijallahu anhu.
– obrazuju se prve sekte tj. prva skretanja u vjerovanju a razlog tome su
političke prirode (sukobi među ljudima koji nisu bili ashabi, te su se
obrazovale dvije skupine:
a. Haridžije (havaridž) koji su smatrali da Alija nepravilno postupa te su se
okrenuli protiv njega.
b. Šije koja je suprotnost haridžijama (ali ne u današnjem smislu) jer su se
oni organizovali oko Alije, radijallahu anhu, i stali u njegovu zaštitu.
– U ovom periodu su se pojavile još dvije sekte:
c. Kaderije: osnivač je Ma'bed el-Džuheni, živio u Basri. Prvi koji je počeo
govoriti negativno o kaderu npr.
– da Allah ne zna šta će se desiti dok se ne desi,
– čovjek je tvorac svojih djela, a ne Allah.
Veliki učenjaci Ibn Hadžer i Kurtubi kažu da ove teze niko od ovog ummeta
nije prihvatio, te da su nestale. Nakon određenog perioda neke ideje je
preuzela sekta muatezile.
d. Murdžije: nastali su kao reakcija na postupak sekte haridžije.
Naime, haridžije smatraju da počinilac velikog grijeha izlazi iz okvira islama i
postaje nevjernik (kafir) dok murdžije smatraju da djela uopće ne utiču na
vjerovanje (iman). Zastupaju da je dovoljeno vjerovati samo srcem.
Znači, iman Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, je isti kao iman nekog
griješnika od nas jer svi imaju iman u srcu.
3. Od 100. god. do 150. god. po H
U ovom periodu ističu se četiri osobe:
– Vasil ibn Ata (osnivač sekte muatezile):
Rođen u Medini (80. do 131. god po H), živio u Basri, učenik Hasana el-
Basrija, poznatog učenjaka iz generacije tabiina, sve dok nije spomenuo tezu:
“Položaj između dva položaja” tj. ko uradi veliki grijeh takav je između dva
položaja: imana (vjerovanja) i kufra (nevjerovanja), ali opet na Sudnjem danu
ući će u Vatru. Nakon spominjanja te teze Hasan el-Basri ga je odstranio iz
svog sijela u kojem je podučavao učenike.
Zatim je Vasil samostalno održavao predavanja pa su zbog toga i cijela
skupina ljudi dobili naziv muatezile po tome što su se odvojili jer ar. i'tizal
znači izdvajanje.
– Džad ibn Dirhem:
Ubijen je 124. god. po H. Stanovao u Damasku i tu je prvi put spomenuo
tezu: “Kur'an je stvoren”. U to vrijeme teza je bila odbijena, nisu je prihvatili
nego su ga čak pojedini vladari tražili zbog toga. Pobjegao je u Kufu i tu se
sreo sa Džehm ibn Safvanom koji je preuzeo od Džada tu ideju, preradio je te
je po njemu postala poznata: “Stvaranje Kur'ana”. Inače, Džad je prvi koji je
počeo govoriti o negiranju Allahovih svojstava, pa ga je ta ideja i dovela na
tezu: “Stvaranje Kur'ana”.
– Džehm ibn Safvan umro 128. god. po H, iz Semerkanda, a živio u Tirmizu.
Svrgnuo je vladara s prijestolja u svom mjestu. Poznate su njegove rasprave
sa Mukatil ibn Sulejmanom.
Sekta je dobila ime po njemu: džehmijje.
Pored teze o “stvaranju Kur'ana” koja im se pripisuje, poznate su i druge
njihove neispravne ideje:
– da čovjek nema slobodu izbora nego je prisiljen, nije odgovoran za svoja
djela, Allah kažnjava po Svojoj volji koga želi, te da su Džennet i Džehennem
prolazni.
– Mukatil ibn Sulejman umro 150. god. po H, bio je poznat kao mufessir
(tumač Kur'ana). Nije osnovao posebnu sektu, a s obzirom da je Džehm
negirao Allahova svojstva on je bio kao reakcija na taj stav, te je počeo
poistovjećivati sa ljudskim svojstvima.
A inače kroz historiju, kad se pojavi sekta koja se udalji sa Pravog puta u
jednu stranu odmah se obrazuje druga sekta kao reakcija koja vodi u
suprotno.
4. Od 150. do 234. god. po H
U ovom periodu nisu se pojavljivale nove sekte nego je bila razrada starih
ideja iz prethodnih perioda, pa je specifičnost ovog perioda međusobno
miješanje ovih sekti.
Neki učenjaci ovaj period nazivaju period muatezila jer su širili svoje ideja.
Nakon toga, kao pravac su nestali, ali su njihove ideje ostale prisutne, pa su
ih orijentalisti koristili.
5. Od 234. do 324. god. po H
U ovom periodu pojavljuju se dvije sekte:
– Kullabijje a osnivač je Abdullah ibn Seid, i
– Kerramije a njihov osnivač je Muhammed ibn Kerram.
I oni su govorili o temi Allahovih imena i svojstava…

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/