Odgovor: Bismillahir-rahmanir-rahim

Ova pojava ‘Pohod na Hadžet’, je novotarija, i to je najblaže što se može reći, i zbog toga nije ga dozvoljeno obilježavati na bilo koji način niti u njemu sudjelovati, i ovo je još jedan od primjera kako islamska zajednica odvodi muslimane u dalalet(zabludu), jer ovo je jedan od razloga pojave velikog širka kod muslimana.
Pohod na Hadžet je strogo zabranjen, a zabrana se ogleda u sledećim stvarima.

Prvo: Pohod na Hadžet ima status praznika.

Drugo: Učenje Kur'ana i zajedničke dove na kaburovima je novotarija.

Treće: Slijeđenje i povođenje za hrišćanima.

Četvrto: Ovo je put i razlog činjenja velikog širka.

Prvo: Pohod na Hadžet, tj. spomen na žrtve rata i okupljanje ljudi na mjestima zločina, (a sutra će se graditi spomen-obilježje), zatim činjenje određenih ibadeta tom prilikom računa se svetkovinom i praznikom i ima njegov status, (jer se periodično ponavljaja, ili u isto vrijeme ili na istom mjestu, ili se održava zbog istog povoda), iako ovo okupljanje nije zbog veselja nego zbog tuge i žalosti, jer praznik je ono što se periodično ponavlja ili u određeno vrijeme ili na određenom mjestu, bez obzira radilo se o radosti ili žalosti.
U Lisanul-Arabu stoji: „Blagdan (praznik) je vrijeme u kojem se obilježava i prisjeća nešto što je lijepo ili žalosno.“ Lisanul-arab, 4/3159.

Praznici su stvar vjere, a vjera islam muslimanima je dozvolila proslavljanje samo dva praznika (to su dva bajrama), i svako proslavljanje novih praznika je uvođenje tih praznika u vjeru.
A uvođenje novih praznika u vjeru je uvođenje novih stvari u vjeru. Uvođenje novih stvari u vjeru je uvođenje novotarija, a novotarije u vjeri su strogo zabranjene i u islamu neprihvaćene, te se takve odbacuju, jer su dalalet (zabluda) i stranputica.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Najgore stvari u vjeri su novine, a svaka novina u vjeri je zabluda.“ Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344.

U drugom hadisu Allahov Poslanik kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se njegov kabur uzima za svetkovinu, i pored toga što je on najčasnije stvorenje i njegov kabur je najbolji kabur.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima i nemojte moj kabur učiniti svetkovinom.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 2042, str. 353.

Pa ako je zabranjeno svetkovanje na njegovom kaburu, onda je zabrana kada su u pitanju drugi kaburovi još veća i preča.
Ne prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, okupljao ljude radi obilježavanja pogibije njegovih drugova na nekom mjestu i ispoljavanja žalosti tom prilikom, niti je podsticao na gradnju spomen obilježja.
To nije činio iako je imao u svome životu vrlo žalosnih i teških trenutaka, poput pogibije najboljih ashaba u bitci na Uhudu, gdje je ubijeno sedamdeset ashaba ili kada je mučki ubijeno sedamdeset učača (hafiza) Kur'ana kod bunara Meune. Enes veli: „Nikad nisam vidio da se Poslanik rastužio više nego tada.“ Bilježi ga Buhari, br. 1300, str. 226.

Imam Malik kaže: „Ono što tada (u vrijeme ashaba) nije bilo dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.“ El-I’tisam, 1/65; 2/535.

Drugo: Učenje Kur'ana na kaburovima (mjesto gdje su ukopani muslimani imaju status kaburova bez obzira što se ne vide nišani) ili činjenje bilo kojeg ibadeta poput zajedničke dove je novotarija.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet šta se uči prilikom posjete kaburova i tom prilikom nije spominjao učenje Kur'ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.
Šejh Albani veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i podučio bi tome njegove ashabe.

Nepropisanost tog djela potvrđuje i predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ne činite svoje kuće grobovima (ne učeći i ne klanjajući u njima).” Bilježi ga Muslim, br. 212, str. 310.
Ovom predajom ukazuje se da mezarja nisu mjesta gdje se uči Kur'an, pa je stoga posebno podstakao na učenje Kur'ana u kućama i zabranio da se one učine poput kaburova na kojima se ne uči Kur'an.” Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242.

Treće: Slijeđenje i povođenje za hrišćanima je zapravo oponašanje nevjernika i slijeđenje džahilijetskih običaja.
Poznato je da hrišćani imaju dosta svetkovina, te svetkovine uglavnom su vezane za kaburove njihovih velikana, pa pohod na Hadžet je upravo povođenje za njima jer je to njihov običaj (s obzirom da pohod nema osnove u islamu), a povođenje za drugim narodima strogo je zabranjeno.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721. Ispravnim ga smatra i Albani u Irvaul-galilu, 5/109.

Mehmed Handžić veli: „Islam ne trpi da se u njega uvlači bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla.” Izabrana djela, 5/258-261.

Šta znači nošenje cvijeća na groblje, hoćemo li sutra početi vjence nositi, je li ovo poznato u islamu, ili smo to uzeli on nevjernika !?
A najgore je kada to rade učeni, doktori, hafizi, efendije.

Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sigurno će te slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj po pedalj, aršin po aršin. Pa čak ako bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!” „Allahov Poslaniče,“ – upitali smo – “misli li se na jevreje i kršćane?“ „A na koga bi drugog?“ – reče on. Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628, i Muslim, br. 6, str. 1154.

Četvrto: Pohod na Hadžet može biti razlog upadanja u širk, jer postoji bojazan od obožavanja kaburova, izražavanja strahopoštovanja prema njima, i pouzdanja u njih.
Imajući u vidu da su ti ljudi ubijeni nedužni vrlo lahko se mogu proglasiti evlijama, pa će se onda određeni ibadeti činiti pored njih, poput namaza, tevesula, šefaata, pa će se od njih pomoć tražiti, kao što se to desilo sa nekim kaburovima u Bosni, a to je jasan širk.

Sjetimo se da je na potpuno isti način Nuhov narod otišao u širk, pa ih je Allah kaznio potopom.

Zaključak: Pohod na Hadžet je zabranjena stvar u islamu i oni koji su to uveli i koji ga praktikuju trebaju da to ostave i da se što prije pokaju.
Ovo su izmislili naši ljudi iz islamske zajednice koji sjede u foteljama i žive na račun drugih muslimana i umjesto da muslimanima objašnjavaju šta je pravi islam, oni izmišljaju raznorazne novotarije i manifestacije kako bi narod okupili i malo ih zabavili.
Oni koji odobravaju ovakve stvari kažu da na ovakav način uzimaju pouku da se drugi put ne bi desilo.
Međutim jedini ispravan način uzimanja pouke i sprječavanja sličnih dešavanja jeste povratak jedinoj ispravnoj i istinskoj vjeri, islamu, zatim praktikovanje šerijata kroz slijeđenje kur'ansko-hadiskih poruka, pa makar to bilo u okviru porodice, ili jedinke, zatim širenje i izučavanje ispravne akide, tj. vjerovanja.

A Allah najbolje zna.

Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa wharsapp grupe delil akida