Prvo: Vanbračna ljubavna veza ne samo da ruši porodicu, nego i društvo i zajednicu, i takvima je obećana Allahova kazna i srdžba.
Takva ljubav je bolest koja ruši srce, vodi u grijeh i blud, a šejtan neće prestati zavoditi, sve dok se blud ne desi, a kada se desi, svako, i ta osoba i šejtan, su dobili ono što su željeli.
U ovakvom slučaju čovjek upada u mnogobrojne šerijatske zabrane, poput kaljanje časti drugih ljudi, varanje, osamljivanje, dodir, poljubac, ružan i bezobrazan govor, i na kraju puta – veliki grijeh ili blud.
Riječi osobe koja kaže: „da niko za nas ne zna“, su stvarno čudne, pa zar je zaboravio Allaha Uzvišenog Koji zna i tajno i javno, i zna skrivene poglede i ono što se u prsima krije?!
Savjetujem ti, brate moj, dok si još u cvijetu svoje mladosti, da povedeš brigu o sebi, da se odgojiš u pokornosti Allahu Uzvišenom, da se Allaha bojiš po pitanju tuđe časti, da radiš za Dan kada ćeš sa svojim djelima sresti Gospodara, te da se sjetiš sramote koja te može pogoditi na ovom i onom svijetu. Treba da znaš da možda imaš sestre, imat ćeš i ženu pa i kćeri, pa da li prihvataš da neko drugi s njima radi ono što ti radiš sa kćerima drugih muslimana? Odgovor je bez sumnje da ne prihvataš, pa tako i ljudi ne prihvataju to, kao što i ti ne prihvataš. Znaj da ćeš posljedice svojih grijeha vidjeti u svojoj porodici kao vid kazne tebi od Allaha Uzvišenog.
Na tebi je da izabereš dobro i ispravno društvo, zaokupiraj se onim što Allah voli i čime je zadovoljan. Uvijek teži uzvišenim stvarima, budi ambiciozan, teži ka ostvarivanju visokih ciljeva, a ne samo onih koji su vezani za niske prohtjeve kojima su zadovoljni samo najgori. Iskoristi svoju mladost u pokornosti Allahu, traženju znanja i pozivu ka Njemu. Znaš li da su postojali oni koji su u tvojim godinama, čak i mlađi, pamtili Kur'an napamet, tražili znanje, te ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao kao misionare koji su širili Njegovu vjeru.
Savjetujemo ti da se oženiš čednom ženom, vjernicom koja će ti čuvati vjeru i koja će te podsticati na privrženost Allahovoj vjeri, koja će ti čuvati i odgojiti djecu koja će biti uzorni vjernici, a okani se one koja prihvata da iziđe van sa osobom s kojom joj nije dozvoljeno ni da izađe niti da priča. A ona koja izlazi sada na ovakav način, šta će je spriječiti kasnije u budućnosti?!
Sjeti se da srdiš svoga Gospodara sa grijesima poput osamljivanja, sastanka, razgovora i slično, a ono što dolazi nakon toga je mnogo gore.
Znaj da blud nije samo seksulani odnos, nego i oči čine blud, kao i uši, ruke i noge, kao što se to prenosi ispravnim putem od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve ovo pomenuto je uvod u stvarni blud. Zato, neka te šejtan ne prevari, jer je on tvoj neprijatelj, želi ti zlo i nedaće, i naređuje ti da činiš blud i grijeh.

Rekao je šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: „Veza između zaljubljenih koja je suprotna šerijatskom propisu je veliki problem, jako veliki. U ovom slučaju nije dozvoljeno muškarcu da telefonom kontaktira sa ženom (djevojkom), niti njoj sa muškarcem, čak iako on govori da želi da je ženi. Ni tada nije dozvoljeno, nego on treba obavijestiti njenog staratelja da želi brak sa dotičnom, ili će ga ona obavijestiti da želi udaju za određenu osobu, kao što je uradio Omer, radijallahu ‘anhu, kada je ponudio Ebu Bekru i Osmanu brak sa svojom kćerkom Hafsom.
A da žena ima direktan telefonski razgovor sa muškarcem, to je već srž fitne i iskušenja.“ Es'iletu-l-babi-l-meftuh, pitanje br. 868.

Drugo: Vezano za drugi dio tvog pitanja o postojanju ovakvih primjera zabranjenih veza u starim ljubavnim pričama, kažemo da postojanje ovog kod prijašnjih ljudi i naroda ne biva dokazom za ispravnost nečega, jer bilo koji šerijatski propis vezan za dozvolu ili zabranu mora biti uzet iz šerijatskog dokaza, iz Knjige i Sunneta.
Nešto od tih predislamskih priča nam je preneseno, poput Antare i drugih, a i u drugim civilizacijama, kao što je poznato, postoje te priče, i napominjemo da se iz ovog ne može uzeti šerijatski propis, jer je islam, u biti, došao da izbavi dušu iz svojih strasti i da je usmjeri ka obožavanju Allaha Gospodara svjetova.
Od Allaha molimo da ti podari uputu i potporu.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Prijevod:
Senad Crnkić
Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/450046/

Ukoliko broj onih koji naklanjavaju farz namaz bude veliki onda je bolje da se pričeka kako bi što veći broj klanjao dženazu i kako ih ne bi zaobišao sevap od dženaze. Međutim, ukoliko ne postoji razlog da se sačeka, požurivanje sa dženazom je preče.1

fusnota:
1 Vidjeti: Ibn Usejmin, Seb’une su'alen fi ahkami-l-dženaizi.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/450669/

Sunnet je da imam bude ispred klanjača kao i kod ostalih namaza, a redanje da desne strane imama nema nikakve osnove. Međutim, ukoliko bi se to uradilo, može da se toleriše, jer ponekad se u saffu ne može naći mjesto ili klanjači žele da ponesu tabut što prije. U suprotnom, nije od suneta da neko od rodbine umrloga bude sa desne imamove strane, nego je propisano da se reda iza imama kao i kod ostalih namaza.1

fusnota:
1 Vidjeti: Fetava ve resa’iluš-šejh Muhammed b. Ibrahim, 3/190.

Muhammed ibn Ibrahim Aluš-Šejh

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/450673/

Uputstvo Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, po ovom pitanju je bilo da se ne čuje nikakav glas prilikom praćenja dženaze, bilo da se radi o izgovaranju kelimei šehadeta, učenja i sl.
Na osnovu onoga što nam je poznato, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije naredio da se takvo nešto čini, nego je zabranio da se prilikom nošenja dženaze čuje glas i da se dženaza prati nošenjem vatre (svijeća). Ovu predaju bilježi Ebu Davud.
Jedan od prvih tabi’ina, drugova Alije, r.a., Kajs b. Ubbad veli: „Ashabi su smatrali pohvalnim da se glas snizi prilikom praćenja dženaze, zikra i borbe.“
Ibn Tejmijje veli: „Nije pohvalno da se podiže glas prilikom dženaze, bez obzira radilo se o učenju Kur'ana, zikra i sl. Ovo je stav imama četiri mezheba i kao takav prenosi se od prvih generacija, ashaba i tabi'ina i nije nam poznato da se iko tome suprostavio.“
Također je kazao: „Islamski učenjaci upućeni u hadise i predaje su složni po pitanju da ovakvo nešto (podizanje glasa) nije bilo u prva tri hidžretska stoljeća koja se smatraju posebno vrijednim.“
Na osnovu kazanog dolazi se do zaključka da je podizanje glasa prilikom dženaze veoma pokuđena novotarija, a u ovaj propis ulazi i to da neko tom prilikom glasno govori: „Recite da je Allah jedan.“ ili: „Spominjite Allaha.“, ili pak citiranje određenih stihova.1

fusnota:
1 Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daimeti, 9/19-20.

Stalna komisija za naučna istraživanja i fetve

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/452678/