Iz kur’anskog ajeta: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili…” (el-Bekara, 183) slijedi da je post propisan zato da bi musliman bio bogobojazan i robovao Uzvišenom Allahu. Bogobojaznost se ovdje odnosi na sustezanje od činjenja grijeha, a u širem značenju odnosi se i na izvršavanje vjerskih naredbi. I ove Poslanikove, ﷺ, riječi: “Ako se čovjek, dok posti, ne sustegne od neistinita govora, postupanja prema tom govoru i nerazumnih postupaka, nema potrebe ni da se susteže od hrane i pića” (el-Buhari, 1903) dovoljne su kao potvrda ovog što smo rekli – da postač mora izvršavati vjerske naredbe, a sustezati se od vjerskih zabrana, pa ne smije ogovarati, ni lagati, ni prenositi tuđe riječi, niti se smije baviti trgovinom koja je zabranjena. Jednom riječju, treba se sustegnuti od svega što je zabranjeno činiti.

Ukoliko tako bude postupao u mjesecu ramazanu, bit će dobar vjernik tokom cijele godine. Izaziva veliku žalost da se mnogi postači u ramazanu i mimo njega istovjetno ponašaju, pa nalaziš da izostavljaju farzove i čine zabranjeno, ne osjetiš da post na njih imalo djeluje. Te radnje ne kvare post, ali umanjuju nagradu za njega i, na kraju krajeva, možda čak u cijelosti ponište nagradu za post.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Kad je riječ o postu, u pravila lijepog ponašanja spada izvršavanje vjeronaredbi i sustezanje od vjerozabrana, na osnovi kur’anskog ajeta: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili…” (el-Bekara, 183), i na temelju hadisa: “Ako se čovjek, dok posti, ne sustegne od neistinita govora, postupanja prema tom govoru i nerazumnih postupaka, nema potrebe ni da se susteže od hrane i pića.” (el-Buhari, 1903)

U ta pravila spada i to da čovjek često udjeljuje milostinju i čini dobročinstvo ljudima, a pogotovu kad se radi o ramazanskom postu. U predanju se kaže: “Vjerovjesnik, ﷺ, najdarežljiviji čovjek, najviše je udjeljivao upravo u mjesecu ramazanu, kad bi ga posjećivao melek Džibril i poučavao ga Kur’ani-kerimu.” (el-Buhari, 1902)

Tu je i sustezanje od laganja, vrijeđanja, psovanja, varanja, pronevjere, gledanja u ono u šta je zabranjeno gledati, naslađivanje onim čime se zabranjeno naslađivati… Od ovih i svih zabranjenih djela trebaju se sustezati svi ljudi, a postači pogotovu.

Jedno od pravila lijepog ponašanja jest i konzumiranje jela i pića za sehur te njegovo odlaganje do pred samu zoru. Evo o tome Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Sehurite jer je u sehuru blagoslov.” (el-Buhari, 1932, i Muslim, 1095)

Također, tu je i još jedno pravilo lijepog ponašanja, a to je da postač prekine post svježim datulama; ako nema takve datule, onda će post prekinuti običnim datulama; ako ni njih nema, post će prekinuti vodom. K tome, požurit će s iftarom, pa će čim se uvjeri da je Sunce zašlo, odnosno ako kod njega prevlada mišljenje da je ono zašlo, prekinuti post. U hadisu se kaže: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom.” (el-Buhari, 1957, i Muslim, 1098)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ako se tu radilo o izlječivoj bolesti, neće se postiti na njegovo ime, na temelju ajeta: “…a ko se razboli ili se na putu zadesi neka isti broj dana naposti…” (el-Bekara, 185). Drukčije rečeno, čovjek u vezi s kojim pitate bio je dužan da nakon što ozdravi naposti onoliko dana koliko je propustio, ali je umro, pa je oslobođen te obaveze; on nije dočekao nastupanje vremena u kojem je morao napostiti. Poput njega je onaj čovjek koji umre u mjesecu šabanu: njemu se u obavezu ne stavlja pošćenje mjeseca ramazana jer ga nije dočekao. A ako se radilo o bolesti koja se, po svemu sudeći, neće moći izliječiti, onda je u samom početku njegova obaveza bila da za svaki propušteni dan ramazanskog posta nahrani jednog siromaha.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Hvala pripada Allahu!

Molim Allaha da ti sačuva djecu, u njima da radosti, da nama i vama pomogne u njihovom vaspitanju.

Allah te nagradio za trud koji si uložio da bi ih popravio, uvažavam ovu tvoju brigu i preduzete korake u cilju rješavanja problema, a ujedno te savjetujem sljedeće:

Prvo, nema sumnje da je sklonost ka griješenju jedna od prirodnih osobina čovjeka, ne postoji niko bezgrešan; u vremenu iskušenja i nedostatka stida proširili su se problemi koji nisu bili poznati ranije, ali hvala Allahu da problem nije otišao daleko, mora se sin upozoriti na neispravno ponašanje i treba se suočiti s problemom na mudar način;

Drugo, nema potrebe da dijete vodiš doktoru, možeš riješiti ovaj problem svojim lijepim postupcima, bliskošću sa svojom djecom, druženjem i spoznajom šta su njihove potrebe. Trebaš skloniti iz kuće sve što djecu seskualno uzbuđuje, kao što su npr. televizor, filmovi, a najbolje što si učinio jeste to što si starijeg sina prebacio u drugi razred i što si ga upisao da pohađa kurs učenja Kur’ana napamet, još samo da si ga upisao da trenira neki sport i izbaci višak energije, i bilo bi raznolikosti u vaspitnim metodama, a također mu ne bi bilo dosadno;

Treće, nadam se da je njihovo razdvajanje privremeno i da će se oni uskoro vratiti u svoju sobu; kad budeš siguran da je stariji sin uvidio svoju grešku i spoznao ovaj problem koji je štetan za vjeru i zdravlje.

I na kraju, dova je oružje vjernika. Mnogo Allaha moli za njih dvoje, On čuje i blizu je.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala pripada Allahu!

Obaveza je roditelja da vaspitaju dobro djecu i urade za njih sve ono što će im korisno biti za njihovu vjeru i dunjaluk.

Ako dijete poraste, a bude neposlušno, u tom slučaju moraju se roditelji malo više potruditi da ga upute, posavjetuju i budu stpljivi u vezi s njime, mole se za njega, pokušati da mu nađu zdravo društvo, da ga upoznaju s dobrim ljudima koji će ga savjetovati, dolaziti kod njega i družiti se s njime. U tome bi roditeljima trebali pomoći rodbina, prijatelji, komšije, onoliko koliko su u mogućnosti.

Ali ako ga sve ovo ništa ne spriječi u njegovom lošem ponašanju i postupcima i on nastavi i dalje biti neposlušan, obaveza je spriječiti ga, zaprijetiti mu batinama, ili ga zaista udariti; potpomognuti i ljudima iz porodice, prijaviti ga nadležnima, na kraju, ako ništa ovo ne pomogne. Ne treba zanemariti zlo, već ga treba spriječiti prije nego što dođe do većih problema.

Treba s njime pokušati prvo lijepo, posavjetovati ga, podsjetiti ga na Allaha, koja ga nagrada ili kazna čeka, upoznati ga s obavezama prema roditeljima, sestri, komšijama, gostima. Upozoriti ga da će ovakvo ponašanje dovesti do toga da ga zamrze komšije i ljudi, sve ovo treba pokušati mudro, blago i lijepim savjetima.

Trebaju se njegova braća potruditi oko njega, blago i mudro pričati, izbjegavati strogost.

Ako on nastavi, neka svi prekinu komunikaciju s njime, moleći Allaha da ga uputi na Pravi put. Ako se ne pokaje i ne vrati na Pravi put, mora se prijaviti nadležnima koji su odgovorni za neposlušnost da bi spriječili zlo koje može da učini, jer nemarnost i njegovo istrajavanje u svojim postupcima mogli bi dovesti do većeg zla u porodici, kao i drugim ljudima.

Ali, treba i roditelji da preispitaju njihov odnos s Allahom, jer u većini slučajeva uzrok ovim problemima jesu i grijesi koji donose sa sobom u kuću nered i zlo.

Ibn el-Hadž, rahimehullah, govoreći o zabranjenim stvarima koje rade supružnici, kaže: “Nema sumnje u to da je uspjeh njih dvoje rijedak, makar bilo ljubavi među njima, jer je to sve mutno; ako još dobiju dijete, obično ono bude neposlušno; loši postupci, sve su to razlozi nemarnosti prema obavezama koje oni imaju prema Allahu zajedno.” (El-Medhal, 2/170)

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info