U Medini je propisano posjetiti:

1.    Džamiju Allahovoga Poslanika, ﷺ,
2.    Poslanikov, ﷺ, kabur i kabur njegove dvojice ashaba (Ebu Bekra i Omera, r. a.),
3.    Bekiju, medinsko mezarje u kojem se nalazi kabur Osmana,
4.    Mezarje šehida Uhuda u kojem je kabur šehida Hamze b. Abdulmuttaliba, r. a., i
5.    Mesdžidul-Kuba.

Osim ovih mjesta, ništa više nije propisano obilaziti. I ako bi čovjek bilo koje drugo mjesto osim ovih obilazio s ciljem ibadeta, to bi bila novotarija, kao što neki obilaze El-Mesadžidus-seb’a (sedam džamija koje se nalaze u Medini).

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Generalno gledajući na mukabelu, onako kako se kod nas prakticira, vidjet ćemo da se u tom postupku ispunjava mnogo uvjeta koje su učenjaci spomenuli u odrednicama novotarije.

Ali, uvažena sestro, ja smatram da je veliki uspjeh da okupite žene vašeg džemata, pa makar to bilo i na mukabeli. Jer, najlakše je ostaviti narod da se guši u grijesima. Mi moramo prihvatiti činjenicu da ne možemo uvijek raditi sa narodom i da ama baš nikada ne uradimo nešto što je u najmanju ruku sumnjivo.

Svakako, naročito što je to novi džemat i u kojem ne postoje još nikakva pravila i praksa, pokušajte malo tu mukabelu uokviriti u šerijatski potpuno dozvoljen postupak, tako da uvedete da i oni koji su došli na mukabelu uče, da uzmu učešće, da sa onima koji ne znaju učiti u Kur’anu pokrenete učenje sufare, da pokušate organizirati da nakon mukabele neka od učenih žena, a kojih, hvala Allahu, ima u vašem mjestu, dođe i održi kakvo kraće predavanje.
Ako to uspijete, mislim da ste napravili veliki hajr.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

U Musnedu imama Ahmeda, Buharijevom Sahihu, kao i u drugim hadiskim zbirkama prenosi se od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko kaže kad čuje poziv (na namaz): “Allahumme rabbe hazihid-da‘vetit-tammeti ves-salatil ka’imeti, ati muhammedenil vesilete vel fadilete veb’ashu mekamen mahmudenillezi ve‘adteh (Allahu moj, Gospodaru ovog cjelovitog poziva i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu vesilet i fadilet, i proživi ga na stepenu hvale dostojnom koji si mu obećao)” – bit će mu dozvoljen moj šefat (zauzimanje) na Sudnjemu danu.”
Pod riječima “ed-da‘veti et-tammeti” (cjelovitog poziva), misli se na poziv tevhida (Allahove jednoće) u kojem se ne može desiti bilo kakva izmjena i u koji se ne može pomiješati bilo kakav vid širka. Cjelokupni tekst ezana prožet je ovim značenjem.
Riječi “ves-salatil ka’imeti” (namaza koji se upravo uspostavlja) odnose se na namaz koji nam je svima poznat i na čije izvršavanje ezan i poziva.
“El-vesilet“ u ovoj dovi znači visoko mjesto u Džennetu, kako nam je to i prenio imam Muslim u svom Sahihu u hadisu Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “…potom molite od Allaha za mene El-Vesilet. To je mjesto u Džennetu koje priliči samo jednom od Allahovih robova, a ja se nadam da ću biti taj. Pa ko bude za mene molio to mjesto, imat će šefat (zauzimanje).”
Pod riječju “el-fadilet“ misli se na poseban stepen u odnosu na sva druga stvorenja.
“Mekam mahmud” je stepen i mjesto zbog kojeg će mu ljudi hvale upućivati na Sudnjem danu. I to je šefat (pravo na zauzimanje i posredovanje kod Allaha za određene robove na Sudnjem danu). Tako je ove riječi protumačio sam Poslanik, ﷺ, u hadisu koji bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je rekao: “Nakon što je upitan o komentaru Allahovih riječi: ‘Nadati se da će ti Gospodar tvoj na onom svijetu mjesto hvale dostojno darovati (mekamen mahmuden)’ (El-Isra, 79), Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: ‘To je šefat.’”
U Sahihu imama Muslima od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao da će se “na Sudnjem danu ljudi uznemiriti i ustalasati, pa će doći do Adema, alejhis-selam, i reći mu: ‘Zauzmi se za svoje potomstvo!’ On će odgovoriti: ‘Nisam ja za toga, ali otiđite Ibrahimu’, i tako sve dok ne dođu do Isaa, alejhis-selam, pa će i on reći: ‘Nisam ja za toga, ali otiđite Muhammedu.’ Tada će mi (Muhammedu) doći, a ja ću reći: ‘Ja sam toga dostojan!’”
Allah je u suri El-Isra objavio: “Nadati se da će ti Gospodar tvoj na onom svijetu mjesto hvale dostojno darovati”, a kada Allah za Svoje određene postupke kaže da je “moguće da će se desiti” ili “nadati se da će se desiti”, onda to znači da će se nadanja sigurno ispuniti.
A Allah najbolje zna!
Izvor: islamweb, fetva br. 3976
Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

Ako muž dadne dozvolu ženi da udjeljuje milostinju iz njegova imetka, odnosno ako ona zna da je on time zadovoljan, tad nema smetnje u tome da ona udijeli milostinju od imetka koji je on stekao. Ali, ako joj to zabrani, u tom slučaju zabranjeno je da ona raspolaže njegovim imetkom. Ebu Davud i En-Nesai zabilježili su preko Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Nije dozvoljeno da žena udjeljuje od muževa imetka, osim s njegovom dozvolom.”
Islam nas uči da ne zaboravljamo dobročinstvene postupke drugih ljudi. Uči nas da se zahvalimo za uslugu i da, ako smo u mogućnosti, uzvratimo na lijep način. Ako je to tako, Vaš je muž očito zaboravio da ste se nekad trudili i zalagali za boljitak porodice, a niste to bili dužni jer je muž dužan izdržavati porodicu. Da, ljudi zaboravljaju i nezahvalni su, a Plemeniti Allah ne zaboravlja i ne zapostavlja dobročinitelje. Neka se čovjek nada Allahovoj nagradi i oprostu na Danu konačnog i strašnog polaganja računa! Hoće li ženi ili neće muž biti zahvalan, nije presudno u životu. Zato su dobri ljudi govorili: “Čini dobročinstvo ljudima ne očekujući da ti se zahvale!”
Koristim se ovom prilikom da podsjetim hadis koji je obećava i prijeti istovremeno, a koji smo umnogome zanemarili. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Svakog dana, dvojica se meleka spuštaju s neba i jedan moli: ‘Allahu, nadoknadi darežljivom!’, a drugi moli: ‘Allahu, uništi imetak škrtice!’” (El-Buhari i Muslim). Allah je pokrovitelj uspjeha, On sve vidi i čuje.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović