Kažiprst se pomjera samo tokom učenja dove, a ne tokom cijelog sjedenja. Tako se kaže i u predanju koje je zabilježio imam Ahmed: “Allahov Poslanik, ﷺ, pomjerao bi kažiprst i upućivao dove pomoću njega” (autor djela el-Fethur-rebbani, 3/147, kaže da je lanac prenosilaca ovog predanja dobar). Evo za to objašnjenja: čovjek se pomoću dove obraća Uzvišenom Allahu, a On se nalazi na nebu, kako se to kaže u kur’anskim ajetima: “Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebu neće u Zemlju utjerati kad se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebu na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tad biste saznali kakva je prijetnja Moja!” (el-Mulk, 16, 17). S tim u vezi Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Zar mi nećete vjerovati, a ja sam povjerenik Onog Koji je na nebu!” (el-Buhari, 4351, i Muslim, 1064). Na Oproštajnom hadžu Resulullah, ﷺ, upitao je prisutne: “Zar nisam dostavio?” “Jesi, dostavio si”, povikali su, pa je Poslanik islama podigao kažiprst prema nebu i stao njime pokazivati na prisutne; tom je prilikom tri puta rekao: “Allahu moj, budi svjedok!” (Muslim, 1218). Dakle, Allah, dželle šanuhu, nalazi se iznad nebesa, iznad svega, i na to ukazuju urođena vjera, razum, šerijatski dokazi i jednoglasno mišljenje islamskih učenjaka. Stoga, kad izgovara riječi koje sadrže dovu, čovjek će pokazivati prstom prema gore, a neće u situacijama mimo toga.
Na sjedenju se uči sljedeće: “Najljepši selami Allahu, blagoslovi i dobra! Selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat! Mir nama i dobrim Allahovim robovima! Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik”; “Allahu, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si se smilovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, zaista, Hvaljeni i Slavljeni! Allahu, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu, Ti si, uistinu, Hvaljeni i Slavljeni!”; “Allahu, Tebi se utječem od kazne u džehennemu! Tebi se utječem od kazne u kaburu! Tebi se utječem od smutnje života i smrti! Tebi se utječem od smutnje mesiha Dedžala!” Kažiprstom se pomjera dok se izgovara sljedećih osam rečenica: “Selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat!”; “Mir nama i dobrim Allahovim robovima!”; “Allahu, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj”; “Allahu, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu”; “Allahu, Tebi se utječem od kazne u džehennemu!”; “Tebi se utječem od kazne u kaburu!”; “Tebi se utječem od smutnje života i smrti!”; “Tebi se utječem od smutnje mesiha Dedžala!” Ukoliko čovjek uči neku drugu dovu, prstom će pokazivati onda kad izgovara riječi koje sadrže dovu, zbog pravila koje smo ustanovili.
Šejh Muhammed b. Usejmin

Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi: “Najbolji safovi žena jesu posljednji, a najgori su oni prvi” (Muslim, 440) odnose se na situaciju u kojoj se žene nalaze neposredno iza muškaraca. Tad su posljednji safovi bolji zato što su one žene koje u njima stoje udaljene od muškaraca, to jest prvi su safovi najgori zato što su žene koje u njima stoje blizu muškaraca. Ukoliko između žena i muškaraca u namazu postoji pregrada, tad je prvi saf u kojem stoje žene najvredniji, kao i kad je riječ o safu muškaraca.

Šejh Muhammed b. Usejmin

U vezi sa safovima mjerodavno je njihovo ravnanje prema člancima, a ne prema vrhovima nožnih prstiju jer se ljudi glede članaka ne razlikuju, a glede dužine stopala i, otuda, nožnih prstiju, razlikuju se.

Nema sumnje u to da su ashabi, radijallahu anhum, ravnali safove prema člancima, koje su međusobno sastavljali. (U predanju koje je zabilježio imam el-Buhari, 752, stoji da je Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao: “Safove bismo redali tako što bismo sastavljali ramena i stopala.”) Učenjaci kažu da sastavljanje članaka nije cilj samo po sebi, nego je cilj da se poravnaju safovi. Kad se safovi uspostave, svako treba sastaviti članak s člankom klanjača do sebe, da bi se ostvarilo ravnanje safova. To, međutim, ne znači da članci trebaju ostati sastavljeni tokom cijelog namaza. Pretjeruju u vjeri oni što se upinju da njihovi članci ostanu sastavljeni s člancima klanjača do sebe, a uslijed širenja nogu nastane šupljina između njihovih ramena i ramena klanjača koji se nalaze pored njih. To je protivno sunnetu, jer se traži ravnanje safova uzimajući u obzir ramena i članke.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Sve dok se ne probudi iz kome nije dužan ništa poduzeti. Ako se probudi iz kome, obavezan je napostiti ramazanski post, a ukoliko, Allahovim davanjem, preseli na ahiret, niko za njega ne mora napostiti njegove propuštene dane. Međutim, ako je taj čovjek bio jedan od onih koji, uslijed starosti ili bolesti, umjesto posta moraju nahraniti siromahe, tad će to učiniti njemu najbliža osoba koja ga nasljeđuje. Kad je riječ o naklanjavanju namaza koji se propuste zbog pada u komu, postoje dva mišljenja. Većina učenjaka smatra da čovjek u toj situaciji nije dužan naklanjati namaze koje je propustio. Oni svoj stav dokazuju predanjem u kojem se kaže da je Ibn Omer, radijallahu anhu, u komi proveo dan i noć, a nije naklanjao namaze kad je došao svijesti (Malik, 23). A neki potonji hanbelijski autoriteti smatraju da čovjek mora naklanjati namaze koje propusti uslijed pada u komu. Autor djela el-Insaf veli: “Samo neki naši hanbelijski autoriteti smatraju da čovjek mora naklanjati namaze koje propusti uslijed pada u komu. Oni svoj stav temelje na predanju u kojem se kaže da je Ammar b. Jasir, radijallahu anhu, u komi proveo tri dana i tri noći, te da je naklanjao namaze kad se osvijestio (Malik, 23).”
Šejh Muhammed b. Usejmin

Neće biti primljen sabah-namaz onom ko sijeli dokasno u noć, pa se na taj namaz ne može probuditi navrijeme, pod uvjetom da ima mogućnosti rano poći na počinak. To je tako, jer je on prouzročio izostavljanje namaza i, otuda, njegovo naklanjavanje, postupajući tako oprečno onom što Allah, dželle šanuhu, i Poslanik, ﷺ, traže od pripadnika islama. U hadisu koji je zabilježio imam Muslim stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Odbija se djelo koje nije u skladu s našom vjerom.”
Možda će neko pokušati opravdati svoj postupak, pa će se pozvati na to da je prespavao namaz, i na to da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314). Ako ima mogućnosti, čovjek treba poći rano na počinak kako bi se mogao probuditi na sabahski namaz. Eto, zato treba podesiti budilnik ili pak treba zatražiti od nekog da ga probudi na namaz. Ako ne poduzme potrebne korake glede toga i propusti namaz, taj namaz neće mu biti primljen ako ga naklanja, a bit će primljeni njegovi drugi namazi koje pravovremeno obavi.
Koristim se ovom prilikom da podsjetim na to da musliman ibadete treba izvršavati onako kako to Svevišnji Allah traži od njega i onda kad je to šerijatom predviđeno. Čovjek na ovom svijetu postoji jedino zato da bi robovao Gospodaru. Čovjek ne zna kad će ga smrt pohoditi, a tad će stupiti na ahiret, svijet na kojem će biti nagrađen ili kažnjen, a u kojem neće moći učiniti nijedno dobro djelo. Resulullah, ﷺ, rekao je: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela, izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu.” (Muslim, 1631)
Šejh Muhammed b. Usejmin