Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učen, pronicljiv, snalažljiv, mudar, mora posjedovati vrhunski kodeks islamskog ponašanja kako bi na adekvatan način mogao obavljati povjerenu mu dužnost. S tim u vezi imam Ahmed kaže: “Pravo i obaveza muslimana jeste da ih predvode najbogobojazniji i najučeniji.” (Vidjeti: Risaletus-salah, str. 25, od imama Ahmeda.)
Neispravno je povjeriti imamet osobi koja čini makar jedan od spomenutih poroka, a kako ga onda povjeriti onome ko čini sve te poroke! Obaveza je takve “imame” prijaviti nadležnim vjerskim institucijama kako bi bili sankcionirani lišenjem imamske dužnosti. Ipak, po većini islamskih učenjaka namaz iza takvog imama ispravan je. (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 1/386-387, Fethul-Bari, 6/191-193, od Ibn Redžeba, El-Bejanu vet-tahsil, 1/443-444, Šerhul-akidetit-tahavijja, 2/532, Fejdul-Kadir, 4/258, Nejlul-evtar, 2/24-25, El-Medžmu, 4/222, i Es-Šerhul-mumtia, 4/304-308.)
Mišljenje da je taj namaz ispravan zastupa većina učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. Ebu Zerr pripovijedao je da ga je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom upitao: “Kako ćeš postupiti ako imami jednoga dana budu odgađali namaz!” “Šta mi predlažeš, Allahov Poslaniče?”, upita on, a Vjerovjesnik, ﷺ, odgovori mu: “Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a ako stigneš, klanjaj i s njima u džematu, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz.” (Muslim, Nesai i Ahmed.) Ovaj hadis ukazuje nam da je namaz za velikim grješnicima koji ne klanjaju namaze u propisanom vremenu – ispravan, a odgađanje namaza svakako je jedan od najvećih grijeha nakon nevjerstva. (Vidjeti: Šerhu suneni Ibni Madže, 5/1665, od imama Alauddina Maglataja.)
Upitan: “Da li je ispravno džuma i bajram-namaz klanjati za velikim grješnicima”, imam Ahmed odgovorio je: “Jeste.” (Vidjeti: Es-Sunne, 1/77, od imama Ebu Bekra Hallala.) Međutim, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je za takvim ljudima pokuđeno klanjati. (Vidjeti: El-Medžmu, 4/222, Medžmu’ul-fetava, 23/358, Nejlul-evtar, 3/164, i Fikhus-sunne, 1/178.)
Ako, pak, ne postoji osim džamija u kojoj je imam novotar ili griješnik, tada nije ispravno ostavljati kolektivni namaz pod izgovorom da je pokuđeno klanjati za novotarima i griješnicima. Kada je riječ o hadisima koji govore o imamima iza kojih se namaz ne prima, njih ima nekoliko, ali svi su slabi i ne mogu se uzeti kao dokaz. Namaz nije primljen iza imama koji je počinio nevjerstvo u srcu, riječima ili djelom, ako to muktedije znaju, u protivnom njihov je namaz valjan, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Žene mogu klanjati u džematu sve namaze, čak i džumu, ali pod dva uvjeta: prvo, dopuštenje staratelja za izlazak; i, drugo, sigurnost puta do džamije (tj. ne smije biti izložena napadima ili neprijatnostima). Kada se ispune ovih uvjeti, ženi je dopušteno da pođe u džamiju, ali ipak joj je bolje klanjati u svojoj kući. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ne zabranjujte ženama odlazak u džamije, ali je bolje da borave u svojim kućama.” U jednom drugom predanju stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ženi po imenu Ummu Humejd rekao da joj je vrednije obaviti namaz u kući nego u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji. A Allah najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Islamski učenjaci kupanje petkom ne tretiraju istovjetno. Između ostalih, sljedeći pravnici to smatraju obaveznim: Omer b. Hattab, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Hasan Basri, imam Malik, Ishak b. Rahavej, Ibn Hazm, ali  i neki savremeni učenjaci. Većina pravnika, doduše, kupanje petkom smatra pritvrđenim sunnetom. (Vidjeti: Er-Risala, str. 302-306, od imama Šafije, El-Evsat, 4/38-43, Mealimus-sunen, 1/91, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/278-279, od Ibn Bettala, Bidajetul-mudžtehid, 2/348, Fethul-Bari, 2/312, Umdetul-kari, 6/169, Tenvirul-havalik, 1/124-125, i Nejlul-evtar, 1/231.)
Buharija i Muslim zabilježili su da je  Ebu Seid Hudri prenio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi: “Kupanje petkom obaveza (vadžib) je svakoj punoljetnoj osobi.” Ova dva muhaddisa zabilježila su Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko pođe na džuma-namaz, neka se okupa.” Također su zabilježili da Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Obaveza svakog muslimana jeste da se okupa jedanput sedmično perući glavu i tijelo.” U Nesaijinoj verziji stoji dodatak: “…i to petkom.” A u drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Svaki punoljetnik obavezan je klanjati džuma-namaz, a svako kome je džuma-namaz obavezan mora se okupati.”
Ebu Hurejre je govorio: “Svaki punoljetnik obavezan je okupati se petkom, onako kako se kupa nakon ejakulacije.” (Malik i Ibn Munzir.) Upitan u vezi s kupanjem petkom, Ibn Omer je odgovorio: “Poslanik, ﷺ, naredio nam je kupanje petkom.” (Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca.)
I ovo je kupanje radi namaza, a ne radi petka kao dana. Otuda, onaj ko se okupa poslije namaza nije izvršio naredbu, po konsenzusu islamskih učenjaka, osim Ibn Hazma: on kaže da je kupanje propisano radi dana, a ne radi namaza. (Vidjeti: El-Istizkar, 2/277, Et-Temhid, 14/151, Fethul-Bari, 2/358, i El-Muhalla, 1/266.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Koliko znam, ne postoji predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, dizao ruke prilikom donošenja tekbira, kako na prvom, tako ni na drugom rekatu. Ali postoji predanje u kojem stoji da je Omer b. Hattab dizao ruke prilikom tekbira. (Ibn Munzir, 4/282, i Bejheki, 3/412, s prekinutim lancem prenosilaca, tvrdi imam Bejheki. Vidjeti: Irvaul-galil, 3/112.)
Šejhul-islam Ibnul-Kajjim u kapitalnom djelu Zadul-mead, 1/443, kaže da je Ibn Omer također dizao ruke izgovarajući tekbire na bajram-namazu. Međutim, šejh Albani zapisao je da nije uspio naći spomenuto Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje. (Vidjeti: Temmamul-minna, str. 349.)
Ipak, neki islamski učenjaci dizanje ruku prilikom donošenja tekbira smatraju legitimnim. To je stav Ataa, Evzaija, Šafije, Ahmeda, Ibn Munzira i Davuda. (Vidjeti El-Umm, 2/63, El-Musannef, 3/294, od Abdurrezzaka, Es-Sunenul-kubra, 3/413, od imama Bejhekija, El-Evsat, 4/282, i El-Medžmu, 5/26.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Mjesec redžeb je jedan od svetih mjeseci za koje Uzvišeni Allah kaže:
”Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! ” (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.)
Sveti mjeseci su: redžeb, zul- Ka'de, zul-hidždže i muharrem.
El-Buharija (4708) i Muslim (1679) bilježe od Ebu Bekra, neka je Allah zadovoljan njime, da je Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, rekao:
”Godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri uzastopna: zul-k'ade, zul-hidždže i muharrem, a redžep mjesec Mudara (plemena koje ga je  štovalo) je između džumada i š'abana.”
Ovi mjeseci su nazvani svetim iz dva razloga:

Zbog zabrane ratovanja osim ako se mora odbraniti od neprijatelja.
Zato što je činjenje harama daleko teže nego u drugim vremenima.
Zbog toga nam je Allah zabranio da činimo grijehe u tim mjesecima , kako kaže Uzvišeni:
”U njima ne griješite!”  (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.)

Iako je činjenje grijeha haram i zabranjeno u ovim mjesecima i u drugim vremenima, u ovim mjesecima je još veća zabrana činjenja grijeha.
Es-Sa'adi, neka je Allahova milost na njega, je rekao (strana 373.):
”U izrazu ”u njima ne griješite” , zamenicu možemo shvatiti kao da se odnosi na svih dvanaest mjeseci. Allah navodi da ih je napravio mjerom vremena za Svoje robove, koje oni mogu koristiti za robovanje Njemu, zahvalu Allahu na Njegovim blagodatima, i oni služe interesima Njegovih robova, pa se čuvajte grišenja u njima.
Zamenica, se također, može shvatiti kao da se odnosi na četiri sveta mjeseca, i ovim se zabranjuje da griješe u tim mjesecima posebno, kao što je zabranjeno griješenje u svim vremenima, jer se posebno zabranjuje griješenje u ovom vremenu, ali je griješenje teže u ovim vremenima u odnosu na druge.”
Drugo:
Što se tiče posta mjeseca redžeba, ne postoji sahih hadis koji ukazuje na to da postoji bilo koja vrijednost posta cijelog ili dijela ovog mjeseca.
Ono što neki ljudi rade, izdvajajući neke dane redžeba za post, vjerujući da su ti dani bolji od drugih, nema osnove u šerijatu.
Ali postoji predaja  od Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, koja ukazuje da je mustehab postiti tokom svetih mjeseci (a redžeb je jedan od svetih mjeseci). Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao:
”Posti u svetim mjesecima, a i ostavi (post u njima).” (bilježi Ebu Davud, 2428; hadis je ocjenjen kao da'if od strane Albanija u Da'if Ebi Davud)
Čak i ako bi ovaj hadis bio sahih, to bi ukazivalo da je mustehab postiti tokom svetih mjeseci. Dakle, ako osoba posti tokom redžeba zbog ovoga, i ona također posti i tokom ostalih svetih mjeseci, nema ništa loše u tome. Ali izdvajajući redžeb za post nije u redu.
Šejhu-l-islam ibn Tejmije, neka je Allahova milost na njega, je rekao u ”Medžmu'ul-fetava” (25/290):
”Što se tiče posta u redžebu posebno, hadisi u vezi sa tim su da'if (slabi), pa čak i mevdu’ (izmišljeni). Učenjaci se ne oslanjaju na bilo koji od njih. Oni nisu među onim da'if hadisima koji govore o vrlinama, a većina njih su izmišljeni i lažni. U Musnedu i na drugim mjestima postoji hadis u kojem se kaže da Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, nalaže post u svetim mjesecima, tj. u redžebu, zul-Ka'de-u, zul-Hidže-u i muharremu, ali to ima veze sa postom tokom svih ovih mjeseci, a ne samo tokom  redžeba.”
 Ibnul-Kajjim, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Svaki hadis u kojem se spominje post redžepa i klanjanje nekih noći u njemu je izmišljen i krivotvoren.”(Vidjeti : ”El-Menar el-Munif”, strana  96 )
Hafiz Ibn Hadžer je rekao u Tebjinul-‘adžeb (strana  11):
”Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis sa kojim se može dokazivati o vrijednosti mjeseca redžepa, postu tog mjeseca ili nekih dana u njemu, niti klanjanja noćnog namaza u njemu.”
Šejh Sejjid Sabik, neka je Allahova milost na njega,je rekao  u ”Fikhu-s-Sunne” (1/282):
”Post u mjesecu redžepu nema posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece, osim što je on jedan od svetih mjeseci. Nije prenešeno u vjerodostojnom sunnetu da post u ovom mjesecu ima posebnu vrijednost. Ono što je prenešeno ne može se dignuti na stepen validnog dokaza.”
Šejh Ibn ‘Usejmin je upitan o postu 27.dana redžepa i provođenju te noći u namazu. On je odgovorio:
”Post dvadeset i sedmog redžepa i klanjanje te noć je bi'dat (novotarija) , a svaka novotarija je zabluda.”(Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 20/440)
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedžid
Izvor: http://islamqa.info/en/75394
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com