Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rude spada sljedeće: zlato, srebro, dragulji, kristal, karneol, antimon, sumpor, katran, živa, biser, mermer, bitumen, nafta, uran..
Šejh Muhammed b. Ibrahim kazao je: “Postoji izuzetno mnogo vrsta ruda. Ibnul-Dževzi još je davno rekao da postoji oko sedam stotina ruda. Moguće je i to da se dogodi Smak svijeta prije nego što ljudi u potpunosti istraže unutrašnjost Zemlje i saznaju koja sve blaga ona krije.” (el-Fetava, 8/252)
Ibn Kudama je rudu definirao rekavši: “Ruda je sve što se vadi iz Zemlje, a što je u njoj zasebno stvoreno i što ima određenu vrijednost” (el-Mugni, 3/53). Iz ove definicije proizlazi da ne spada u rudu sve ono što se nalazi na površini Zemlje, ni ono što se vadi iz mora, kao ni blago koje čovjek zakopa. Prema ovoj definiciji, blato i prašina nisu rude, jer su sastavni dio Zemlje, kao što ruda nije ni ono što nema nikakvu vrijednost. Ibn Kudama veli da zlato, srebro, olovo, željezo, biser, krizolit spadaju u rude; ovo je naveo samo kao primjer. Učenjak el-Kuni veli: “Ruda je ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio u Zemlji, a blago je ono što čovjek zakopa u nju.” (Enisul-fukaha, str. 46)
Prema shvatanju islamskih pravnikā, so spada u rude. Ibn Redžeb veli: “So je ruda, u to nema sumnje” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 2/223). Hanbelijski učenjak el-Merdavi kaže: “Naši autoriteti so ubrajaju u rude.” (el-Insaf, 3/120)
Drugo, islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o tome na koje se rude daje zekat. Imam Ebu Hanifa drži da se zekat daje na čvrste rude koje se mogu topiti, to jest koje se mogu oblikovati u ploče, žicu, nakit i tako dalje, te da se na tečne rude (nafta, bitumen i tako dalje), odnosno na čvrste rude koje se ne mogu topiti ni oblikovati (gips, antimon, so i tako dalje) ne daje zekat. Imam Ebu Hanifa zastupao je ovo mišljenje prosuđujući analogno zlatu i srebru, na koje se zekat neizostavno daje na temelju šerijatskog teksta i konsenzusa islamskih učenjaka, i koji se tope te mogu oblikovati. Hanbelijski pravnici smatraju da se zekat daje na sve rude, bez obzira na to radilo se o čvrstim (željezo, olovo, bakar) ili tečnim rudama (nafta, bitumen, sumpor), utoliko prije jer ne postoji razlika između tih dviju kategorija ruda, kao što ne postoji razlika između ruda koje se mogu i onih koje se ne mogu oblikovati: sve se te materije ubrajaju u rude i sve one imaju određenu vrijednost. A malikijski i šafijski autoriteti drže da se zekat, kad je riječ o rudama koje se vade iz Zemlje, daje isključivo na zlato i srebro, a ne na druge rude, pa čak ni na dragulje. Upravo je ispravno ovo potonje mišljenje, tim prije jer šerijatski dokazi ukazuju na to da je zekat obavezno davati samo na zlato i srebro, a ne na druge rude; učenjaci su zbog toga i postigli konsenzus da se na zlato i srebro daje zekat. K tome, ne postoji jasan šerijatski tekst koji dokazuje obaveznost davanja zekata na rude mimo zlata i srebra.
Mišljenje koje smo preferirali usvojili su es-San’ani i el-Albani. Šejh Ibn Usejmin veli: “Ispravno je kazati da se zekat daje na zlato i srebro, a ne na druge rude, kao što su, naprimjer, bakar, željezo, nafta i tako dalje. No, akoli ove potonje rude eksploatira i prodaje, čovjek mora na njih davati zekat jer se tad radi o trgovačkoj robi.” (et-Ta‘likatu alel-kafi, str. 163)
Većina islamskih učenjaka smatra da se zekat na rudu, ako dostigne visinu nisaba, mora dati odmah nakon njene eksploatacije, te da se neće čekati da protekne godinu dana nakon njenog vađenja; zekat iznosi dva i po posto. (O tome se govori u djelu el-Mugni, 4/239–242.)
Kao zaključak možemo kazati da se, prema prosuđivanju većine islamskih autoriteta, na so ne daje zekat. I to je ispravno mišljenje o ovom pitanju. Ali ipak, bolje je, iz predostrožnosti, i na so dati zekat. Postupi li tako, obveznik će se osloboditi eventualne odgovornosti. Ovaj ćemo odgovor završiti riječima šejha Ibn Usejmina: “Predostrožnost nalaže da čovjek na sve rude daje zekat” (Šerhu bulugil-meram, 3/85). A Allah najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Mekka i Medina su dva sveta grada i, po konsenzusu islamskih učenjaka, smatraju se najboljim mjestima. I Mekka i Medina imaju svoje vrline i odlike koje nemaju druga mjesta. U tom kontekstu navode se brojni hadisi od Allahovog Poslanika, ﷺ. Islamski učenjaci razilaze se u mišljenju da li je bolja Mekka od Medina. Većina islamskih učenjaka smatra da je Mekka bolja od Medine. To je stav Ataa, učenjaka šafijske pravne škole, Ibn Hazma, Ibn Tejmijje, većine učenjaka hanbelijske pravne škole, učenjaka Mekke, Kufe i nekih drugih islamskih autoriteta. (Vidjeti: Et-Temhid, 2/289, i 6/18, El-Muhalla, 7/279, El-Medžmu, 8/369, i El-Minhadž, 9/137, Medžmu’ul-fetava, 27/24, El-Insaf, 3/368 i 3/562, Tuhfetul-ahvezi, 10/327.) Dokaz za to jeste hadis u kojem se Vjerovjesnik, ﷺ, obraća Mekki govoreći: “Tako mi Allaha, ti si najbolje mjesto na Allahovoj Zemlji i Allahu najdraže mjesto, i da me moj narod nije istjerao, nikada te ne bih napustio.” (Ahmed, Tirmizi, Darimi i Tahavi, 3/328. Ovaj hadis ispravnim smatraju: Tirmizi, Ibn Abdulberr, Ibn Hazm, Ibn Tejmijje, Ibn Hadžer i Albani. Vidjeti: El-Muhalla, 7/289, Et-Temhid, 2/288, Medžmu’ul-fetava, 27/24, Fethul-Bari, 3/67, i Miškatul-mesabih, 2/832.)
Poslanik, ﷺ,  upitao je ashabe na Oprosnom hadždžu: “Koja je zemlja najsvetija?” “Ova naša zemlja (Mekka)”, odgovorili su. (Ibn Ebu Šejbe, 7/453/37154, Ahmed, 3/313/14405, Ibn Ebu Asim, u djelu El-Ahadu vel-mesani, 3/11/1298, i Ibn Hazm, 7/288. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio ispravnim. Vidjeti: Hadždžetun-Nebi, str. 88.) Svemogući Allah se u Kur’anu dva puta zakleo Mekkom. Namaz u Mekki vrijedi kao sto hiljada namaza, dok namaz u Poslanikovoj, ﷺ, džamiji vrijedi kao hiljadu namaza. Uzvišeni Allah učinio je Mekku kiblom prema kojoj se vjernici okreću u namazima i mjestom na kojem obavljaju hadždž i ‘umru. Ove činjenice ukazuju nam da je Mekka odlikovana nad Medinom. Imam Sujuti napisao je posebnu studiju vezanu za ovo pitanje. (Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 10/327.) Učenjaci su jednoglasni da je hadis koji se pripisuje Poslaniku, ﷺ: “Moj Allahu, izveo si me iz meni najdražeg mjesta, pa nastani me u Tebi najdražem mjestu!” – apokrifan. (Hakim, 3/4/4261. Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 27/25, Telhisul-mustedrek, 3/4, i Kešful-hafa, 1/213.)
Međutim, nije ispravno voditi posebne rasprave o ovom pitanju, jer se radi o raspravljanju za koje nisu vezani posebni propisi, kako tvrdi imam Ševkani. (Vidjeti: Nejlul-evtar, 5/36.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Onaj koji je stvorio Džennet obavijestio nas je o svojstvima onih koji će ući u Džennet. Uzvišeni kaže: “Ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će ući; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.” (El-Mu’min, 40) Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” (El-Ahkaf, 13–14) U suri Merjem Allah, dž. š., kaže: “Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.” (Merjem, 60)
Iz navedenog možemo zaključiti da svako ko se bude iskreno predao Allahu, dž. š., radio ono što mu je naređeno i klonio se svega što mu je zabranjeno, ući će, s Allahovom dozvolom, u Džennet.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 101.

Uzvišeni Allah na nekoliko mjesta u Svojoj Knjizi spominje Džennet i ljepote koje je pripremio u njemu, te njegove i osobine njegovih stanovnika: “U njemu su izvor-vode koje teku, u njemu su divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poređani, i ćilimi rašireni.” (El-Gašija, 12–16)   U drugom ajetu navodi se: “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bit će dva perivoja, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?! Puna stabala granatih, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?! U kojima će biti dva izvora koja će teći, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! u  njima će od svakog voća po dvije vrste biti, (Er-Rahman, 46–52)
Osim ovih, postoje i drugi ajeti koji opisuju Džennet, a u nekoliko ajeta opisane su džennetske žene. Tako Uzvišeni kaže: “U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?! Biće kao rubin i biser.” (Er-Rahman, 56–58)
U drugom ajetu kaže se: “Hurija u šatorima skrivenih.” (Er-Rahman, 72) U 22. ajetu sure El-Vakia Allah, dž. š., kaže: “U njima će biti i hurije očiju krupnih.”
Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji opisuju džennetske žene i ukazuju na to da će one na Sudnjem danu biti pripremljene za bogobojazne. Takav je hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre u kojem se navodi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Prva grupa koja će ući u Džennet bit će poput Mjeseca u noći uštapa. Nakon njih ući će grupa poput najsjajnije zvijezde na nebu. Oni neće obavljati ni malu ni veliku nuždu, neće besposličariti niti sliniti. Češljevi će im biti od zlata, znoj će im biti misk, imat će najbolju vrstu mirisa. Za supruge će imati hurije krupnih očiju. Svi će se ponašati poput jednog čovjeka i bit će tjelesne građe kao njihov praotac Adem, šezdeset aršina visoki.” (Sahihul-džamia, br. 2015)
U drugom hadisu Poslanik kaže: “Šatori će biti od bisera, šezdeset milja visoki. Vjernik će u svakom ćošku imati suprugu koju drugi neće vidjeti.” (Sahihul-džamia, br. 3357) U ovim se hadisima spominju džennetske žene koje su pripremljene za muškarce. Allah, dž. š., u Kur’anu ih naziva hurijama. Riječ hur je množina od riječi havra’. Kurtubi u svom djelu El-Ahkam, 17/122, za ovu riječ kaže da označava “ženu izrazito bijelih očiju i crnih zjenica”. U ovo vjerujemo čvrstim imanom u kojem nema mjesta nikakvoj sumnji i nedoumici. Ovo je vjerovanje jedan od osnovnih temelja našeg imana.
Što se tiče pitanja o tome da islam u Džennetu podstiče i nagovještava nešto što je zabranjeno na dunjaluku, kao što je čovjekova vanbračna veza sa ženama, prije odgovora na ovo pitanje bilo bi lijepo ukazati na jednu osjetljivu i opasnu stvar. Naime, Allah, dž. š., zabranjuje ljudima na ovom svijetu ono što želi. On je Tvorac i Gospodar svega i niko nema pravo da, na osnovu svoga pogrešnog mišljenja, odbaci Allahov propis. Allahu pripada apsolutno pravo donošenja propisa i niko ne smije kritizirati Njegovu presudu.
Što se tiče pitanja da islam na dunjaluku zabranjuje neke stvari kojima na ahiretu nagrađuje onoga ko ih se čuvao, kao što su vino, vanbračni odnos, svila muškarcima itd., to je Allahova volja da tako nagradi one koji su Mu bili pokorni i koji su se sustezali na dunjaluku. Uzvišeni kaže: “Dobročinstvo se nagrađuje istim.”
Što se tiče razloga zabrane navedenih stvari, navest emo neke važne napomene:
1. Nije nužno da znamo sve razloge zabrane. Postoje razlozi koje ne znamo. Pravilo je da se pokorimo kur’ansko-hadiskom tekstu, makar ne znali razlog propisa, jer je pokornost jedan od zahtjeva islama i proizlazi iz potpune poslušnosti Uzvišenom Allahu.
2.  Ponekad su neki razlozi zabrane vidljivi, kao što su štetne posljedice uzrokovane zinalukom (miješanje krvi, širenje opakih bolesti…). Šerijat zabranom vanbračnih odnosa ima za cilj zaštitu porijekla i časti koji ponekad kod razvratnih nevjernika nemaju nikakvog značaja. Oni se pare poput magaraca: prijatelj ima odnos sa svojom prijateljicom, rođak sa svojom rodicom i tako dalje. Ponašaju se kao da su životinje u šumi. Čak se i neke životinje tako ne ponašaju. Njima to nimalo ne smeta, niti obraćaju pažnju na to. Zahvaljujući tome, zajednica slabi, veze pucaju, dolazi do naglog širenja spolnih bolesti koje ukazuju na Allahovu srdžbu prema onima koji krše Njegove zabrane smatrajući to dozvoljenim.
U svemu ovome razlikuje se čovjekov odnos sa hurijom u Džennetu. Evidentno je da zinalučarka na dunjaluku nudi svoju čast kao javno dobro, da joj manjka vjere i stida, te da nije vezana za jednog muškarca zakonskom vezom kroz valjan ugovor. Tako se događa da čovjek ima odnos s kim hoće, bez vjerske ili moralne zapreke. Međutim, hurije u Džennetu rezervirane se samo za svoje muževe koji su njima nagrađeni zbog čuvanja od harama na dunjaluku. Tako Uzvišeni veli: “Hurije u šatorima skrivene.” Za njih se, također, u Kur’anu kaže: “Prije njih, nije ih dotakao ni čovjek ni džin.” Hurija je čovjekova stvarna supruga. Uzvišeni kaže: “Oženili smo ih hurijama krupnih očiju.” One će biti rezervirane za jednog muškarca i niko im osim njega neće imati pristupa.
3. Allah, dž. š., propisao je da muškarac na dunjaluku, u isto vrijeme, ne može imati više od četiri žene, a stanovnicima Dženneta ukazao je čast i daje im hurija koliko hoće. Prema tome, nema kontradiktornosti između zabrane na dunjaluku i ahiretu, jer se njihovi propisi razlikuju, zavisno od toga kako to Allah hoće. Međutim, nema sumnje da je ahiret bolji i trajniji od dunjaluka. Uzvišeni kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: ‘Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost’ – a Allah dobro poznaje robove Svoje.” (Alu Imran, 14–15)
4. Ova zabrana može biti i iskušenje od Allaha, dž. š. – da li će Njegovi robovi izvršavati ove naredbe i čuvati se zabrana. Iskušenja se ljudima daju u onome za čim njihova duša čezne i što voli. Takvo je iskušenje imetkom – da li će ga čovjek zaraditi i potrošiti na halal način, te da li će izvršiti svoje obaveze prema Allahu, dž. š. Takvo je, također, iskušenje ženama – da li će se zadovoljiti halalom, oboriti pogled i čuvati se posezanja za haramom u pogledu žena. Allah, iz Svoje milosti, nije zabranio nešto drago duši a da u istome nije dozvolio mnogo toga.
5. Propisi na dunjaluku nisu kao propisi na ahiretu. Tako dunjalučko vino odnosi razum, za razliku od ahiretskog koje ne utječe na razum, ne uzrokuje glavobolju i probleme sa stomakom. Također, žene koje su na Sudnjem danu pripremljene vjernicima, kao nagrada za njihovu pokornost, nisu prostitutke i odnos sa njima ne narušava čast, ne miješa krv, ne širi bolesti i ne izaziva kajanje i grižnju savjesti. Džennetske žene su čiste, ne prigovaraju i ne stare, za razliku od ovosvjetskih žena. Allah, dž. š., kaže: “Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti i djevicama ih učiniti.”
Molimo Allaha, dž. š., da nam podari dobro ovoga i onoga svijeta, da nam omogući pokornost Njegovim naredbama, vjerovanje u Njegovu nagradu i spas od Njegove kazne. Allah najbolje zna!

Muhammed Salih Munedždžid,  Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 101.

Džennet je dobio ime po tome što će oni koji u njemu budu smješteni, biti zaštićeni i zaklonjeni njegovim drvećem i njihovim granama. Harfovi džim i nun ukazuju na zaštitu i skrivenost, zaklonjenost. Otuda se štit koji se koristi u ratu i kojim se ratnik štiti od neprijateljskih sječiva, zove džunne, a tako se i za post kaže da je džunne jer štiti od šejtana i grijeha. A i džini se zovu džinima zato što su skriveni.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina