Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, opisuje vjernike kao one koji sprječavaju da se čine loši postupci, a na dobre podstiču. Rekao je Uzvišeni: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.“ (Et – Tevbe, 71.)

Uzvišeni također kaže: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” (Ali ‘Imran, 104.)

Na drugom mjestu, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran,  110.)

Ajeti koji govore o naređivanju dobra i odvraćanja od zla su, zbog velike važnosti ove tematike i izražene potrebe za njom, mnogobrojni.

U jednom vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, kaže: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem – a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Iman”, 49.)

Loše djelo, je rukom dužan otkloniti onaj, koji je u mogućnosti, kao što su državni organi i organizacije koje su legitimne – svako u okviru svoje nadležnosti. Pojedinac je dužan loše djelo spriječavati rukom naspram svojih mogućnosti; (npr.: unutar svoje porodice). Onaj ko to nije u stanju učiniti, ili se plaši da bi njegov postupak prouzrokovao veću fitnu (nered) i sukob, nije dužan zlo otkloniti rukom, već je dovoljno da to učini jezikom. Učenjaci su saglasni da se loše djelo ne otklanja rukom, ukoliko će to rezultirati zlom, a ne dobrom.

Šejh Ibn Baz, “El – buhus”, 36, str.121-122

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, šest je ruknova, to jest farzova abdesta, a to su: pranje lica (kojem pripadaju usta i nos, pa je njihovo ispiranje također obaveza), pranje ruku s laktovima, potiranje po glavi, pranje nogu s člancima, pranje dijelova tijela po redoslijedu i uzastopnost prilikom pranja, to jest bez pravljenja duge pauze između pranja dvaju udova. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6). A ako u vezi s ovim želite saznati više detalja, pogledajte djelo er-Revdul-murbi, 1/181–188. Šejh Ibn Usejmin veli: “…i ovdje se pod sintagmom farzovi abdesta podrazumijevaju njegovi ruknovi, sastavni dijelovi. To nam objašnjava činjenicu da učenjaci, Allah im se smilovao, za nešto koriste sinonime” (eš-Šerhul-mumti, 1/183). A u drugim odgovorima govorili smo o tome da većina učenjaka ne pravi razliku između farza i vadžiba.

Kad je riječ o izgovaranju bismille prije abdesta, imam Ahmed drži da je to obaveza, dok većina islamskih učenjaka smatra da je to sunnet.

Drugo, abdest ima mnogo sunneta. Šejh Salih el-Fevzan zapisao je sljedeće: “Evo, ovo su sunneti abdesta: upotreba misvaka prilikom ispiranja usta kako bi se pomoću toga postigla čistoća usta radi obavljanja ibadeta, učenja Kur’ani-kerima, obraćanja Allahu i tako dalje; pranje šaka tri puta prije pranja lica, jer se prenosi da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, i zato što se šakama peru ostali dijelovi tijela, pa se njihovim pranjem postiže veća čistoća drugih dijelova tijela koji se peru; prvo isprati usta i nos, a zatim oprati lice, jer se tako prenosi u hadisima, te temeljito ispiranje usta mućkajući vodu punim ustima i ispiranje nosa ušmrkujući vodu; trljanje guste brade kako bi se natopio njen korijen, kao i trljanje prostora između prstiju ruku i nogu; počinjanje od desne strane, a ne od lijeve; pranje lica, ruku i nogu dva i tri puta.” (el-Mulehhasul-fikhi, 1/44, 45)

Potiranje ušiju sunnet je, prema mišljenju većine učenjaka, dok imam Ahmed smatra da je i to obaveza.

Lijepo je poslije abdesta proučiti sljedeće dove: “Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik” (“Ešhedu en lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhū ve resūluhu!”); “Allahu, učini me jednim od onih koji se mnogo kaju i učini me jednim od onih što se često čiste” (“Allāhumme idž‘alnī minet-tevvābīn vedž‘alnī minel-mutetahhirīn!”); “Hvaljen i slavljen neka si, Allahu moj, svjedočim da nema istinskog božanstva osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem” (“Subhāneke Allāhumme ve bi hamdike, ešhedu en lā ilahe illā Ente, estagfiruke ve etūbu ilejke!”).

A Gospodar svjetova najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ako onaj kome se daje zekat ima običaj odbijati poklone, vlasnik zekata mora tom čovjeku kazati da se radi o zekatu, da bi on znao o čemu se radi, pa neka zatim odluči hoće li ga uzeti ili neće. A ako se ne susteže od primanja poklona, ne treba ga u tom slučaju obavijestiti, jer bi ta obavijest mogla biti pokazatelj svojevrsnog prigovaranja, a ono je zabranjeno na temelju ajeta: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet…” (el-Bekara, 364)

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s nečijim dobrovoljnim postom, neka tokom njega posti” (Muslim, 1144). Razlog ove zabrane leži u tome što je petak sedmični praznik, pa, pored dvaju Bajrama, spada u praznike koji su utemeljeni u šerijatu, i u tome što muškarci petkom trebaju poraniti na džuma-namaz te se zaokupiti učenjem dove i činjenjem zikra: petak u tom pogledu uvelike liči na dan Arefata, tokom kojeg hadžije ne trebaju postiti da bi imali snage za intenzivniji ibadet. A kad se dogodi da se vremenski podudare dva ibadeta od kojih se jedan može odložiti za kasnije, poznato je da se prednost daje onom ibadetu koji se ne može odložiti.

Možda će neko kazati: “Obrazloženje da je petak sedmični praznik iziskuje da je tokom petka zabranjeno postiti, kao što je zabranjeno postiti tokom dvaju Bajrama.” Objašnjenje je ovo: petak se, između ostalog, razlikuje od dvaju Bajrama po tome što u jednom mjesecu imamo četiri takva praznika, pa tokom tog dana nije zabranjeno postiti nego je to pokuđeno.

Akoli čovjek posti tokom četvrtka i petka, odnosno petka i subote, tad se zna da on nije imao namjeru postiti tokom petka zasebno.

Upitali ste me: “I odnosi li se ta zabrana na napaštanje obaveznog posta?” Dokazi koji se bave ovim pitanjem imaju općenit karakter i odnose se na obavezni i na dobrovoljni post, osim ako se radi o čovjeku koji radi teške fizičke poslove, te može propuštene dane obaveznog posta napostiti posteći tokom petka; njemu nije pokuđeno postiti tokom petka zasebno, jer on za tim ima potrebu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Nesumnjivo, bolje je ograničiti se na zikr koji je prenesen od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zato će čovjek prilikom podizanja glave s rukua reći: “Rabbena ve lekel-hamd”, a neće dodati riječi “veš-šukr”, tim prije jer one nisu prenesene od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Koristim se ovom prilikom da ukažem na to da postoje četiri forme zikra poslije rukua, i to: “Rabbena ve lekel-hamd”; “Rabbena lekel-hamd”; “Allahumme Rabbena ve lekel-hamd”; “Allahumme Rabbena lekel-hamd”, koje ne treba sve odjednom izgovoriti, nego naizmjenično, to jest ponekad jednu, ponekad drugu formu i tako dalje.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba