Ne postoji ni najmanji vid sumnje u postojanje svega onoga o čemu Svevišnji Allah obavještava od, za naša čula, nedokučivih svjetova, poput meleka, džina i šejtana. Što se tiče tzv. vanzemaljaca, odnosno inteligentnih bića koja žive na nekoj drugoj planeti, ne postoji kur’ansko-hadiski tekst koji kategorički potvrđuje ili negira njihovo postojanje. Međutim, neki učenjaci ukazali su na to da bi određeni kur’anski ajeti mogli aludirati na postojanje živih stvorenja u svemiru mimo meleka. Uzvišeni Allah kaže: “Jedno od znamenja Njegovih jeste stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; On je kadar da ih sve sabere kad bude htio.”

“Živa bića” spomenuta u ajetu (ar. dabbe), koja je Allah rasuo po nebesima, mogla bi biti nešto drugo mimo meleka, jer u drugom kur’anskom ajetu Uzvišeni Allah kaže: “Allahu se klanja sve živo (dabbe) na nebesima i na Zemlji, i meleki.” (En-Nahl, 49) U ovom ajetu Uzvišeni Allah veznikom razdvaja “živa bića (dabbe)” koja postoje na nebesima od meleka, što ukazuje na postojanje razlike među njima. Isto tako, “dabbe” u izvornom jezičkom značenju odnosi se na ono što hoda ili puže na zemlji, što jača mogućnost da se izraz odnosi na bića koja doslovno hodaju zemljom, međutim, ne moraju biti inteligentna, jer izraz “dabbe” obuhvata razumna i nerazumna bića koja hodaju zemljom.

Na osnovu ovakvih ajeta, neki učenjaci zaključuju da je moguće da u svemiru postoje drugi svjetovi. Ipak, takvo nešto ne može se kategorično tvrditi, jer spomenuti ajeti mogu se i drugačije razumijevati.

Treba još podsjetiti na to da je jedan od temeljnih principa šerijata provjera informacija i neprihvatanje glasina, te da se sud gradi isključivo na zdravim argumentima i jasnim dokazima. S druge strane, ukoliko su istinite tvrdnje o viđenju takvih stvorenja i kontaktu s njima, nije isključeno da to bude djelo džina, jer džini se u određenm okolnostima mogu ukazati ljudima. Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Islamski se učenjaci razilaze u mišljenju oko toga šta kvari, a šta ne kvari abdest, a mi ćemo ovdje razmatrati one stvari za koje postoji dokaz da kvare abdest.

Prvo što kvari abdest jest izlazak bilo čega iz spolnog organa ili iz analnog otvora, pa ga nedvojbeno kvare izlazak mokraće, izmeta, vjetra, mezija i sperme (izlazak sperme uslijed podražaja obavezuje na uzimanje gusula, a pojava mezija obavezuje na to da čovjek opere spolni organ i testise).

Drugo što kvari abdest jest dubok san, to jest onaj san tokom kojeg čovjek ne opazi puštanje vjetra, i u vezi s tim nema razlike je li čovjek zaspao u ležećem položaju ili sjedeći naslonjen ili nenaslonjen. Mjerodavan je, kako rekosmo, osjećaj da se pustio vjetar. To je tako, jer san sam po sebi ne kvari abdest, nego je on situacija u kojoj se objektivno može dogoditi puštanje vjetra. Dokaz da san sam po sebi ne kvari abdest jest činjenica da onaj ko zaspi nakratko nije izgubio abdest. Da san sam po sebi kvari abdest, abdest bi bio pokvaren i u ovoj situaciji, kao što je pokvaren u situaciji kad iz čovjeka izađe neznatna količina mokraće.

Treće što kvari abdest jest konzumiranje mesa deve, mužjaka ili ženke, bez obzira na to da li je to meso prijesno ili skuhano. Džabir b. Semura, radijallahu anhu, kazuje: “Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Moram li uzeti abdest nakon konzumiranja ovčijeg mesa?’ ‘Uzmi abdest ako hoćeš’, odgovorio je Poslanik. Zatim je neko upitao: ‘Moram li uzeti abdest nakon kozumiranja mesa deve?’ Na to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Da, uzmi abdest u toj situaciji’” (Muslim, 360). To što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvom čovjeku prepustio navolju hoće li uzeti abdest nakon što konzumira ovčije meso, dokaz je da obvezniku nije prepušteno navolju hoće li uzeti abdest nakon konzumiranja mesa deve. Prema tome, konzumiranje mesa deve i svih njenih dijelova, naprimjer iznutrice i loja, kvari abdest. Kad se radi o tome, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa izuzeo, a znao je da ljudi konzumiraju i iznutrice i loj. Da je konzumiranje iznutrica i loja imalo drukčiji status, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio bi to, da muslimani znaju kako treba postupati. Također, nije nam poznato da islamski vjerozakon u pogledu bilo koje životinje pravi razliku između njenog mesa i iznutrice, te loja, jer ti dijelovi mogu biti ili halal, ili haram, te njihovo konzumiranje može ili kvariti abdest, ili ga ne kvariti. Da jedan dio neke životinje bude dozvoljeno, a drugi dio zabranjeno konzumirati, to ne postoji u našem vjerozakonu, premda je postojalo u vjerozakonu jevrejā. “Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima…” (el-En’am, 146).

Otuda su islamski učenjaci jednoglasni u mišljenju da je loj svinje zabranjeno konzumirati, iako je u časnom Kur’anu spomenuto samo svinjsko meso: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso…” (el-Maida, 3). A ni u pogledu zabranjenosti konzumiranja svinjskog mesa ne postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Eto zbog čega smo rekli da konzumiranje loja i iznutrica deve kvari abdest.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Sve dok se ne probudi iz kome nije dužan ništa poduzeti. Ako se probudi iz kome, obavezan je napostiti ramazanski post, a ukoliko, Allahovim davanjem, preseli na ahiret, niko za njega ne mora napostiti njegove propuštene dane. Međutim, ako je taj čovjek bio jedan od onih koji, uslijed starosti ili bolesti, umjesto posta moraju nahraniti siromahe, tad će to učiniti njemu najbliža osoba koja ga nasljeđuje. Kad je riječ o naklanjavanju namaza koji se propuste zbog pada u komu, postoje dva mišljenja. Većina učenjaka smatra da čovjek u toj situaciji nije dužan naklanjati namaze koje je propustio. Oni svoj stav dokazuju predanjem u kojem se kaže da je Ibn Omer, radijallahu anhu, u komi proveo dan i noć, a nije naklanjao namaze kad je došao svijesti (Malik, 23). A neki potonji hanbelijski autoriteti smatraju da čovjek mora naklanjati namaze koje propusti uslijed pada u komu. Autor djela el-Insaf veli: “Samo neki naši hanbelijski autoriteti smatraju da čovjek mora naklanjati namaze koje propusti uslijed pada u komu. Oni svoj stav temelje na predanju u kojem se kaže da je Ammar b. Jasir, radijallahu anhu, u komi proveo tri dana i tri noći, te da je naklanjao namaze kad se osvijestio (Malik, 23).”

Šejh Muhammed b. Usejmin

Vitr-namaz je potvrđeni sunnet, obavlja se u ramazanu i izvan ramazana, i musliman ga ne bi trebao izostavljati. Imam Ahmed i neki drugi učenjaci kazali su: “Zao je čovjek onaj ko izostavlja vitr-namaz, njegovo svjedočenje ne treba prihvatati.” Pod vitrom se podrazumijeva da čovjek noćni namaz završi klanjavši neparan broj rekata (kao, naprimjer, jednim ili s tri rekata), a ne podrazumijeva se, kako to misle neki ljudi, učenje kunut-dove. Vitr je jedno, a kunut-dova nešto sasvim drugo.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba