U arapskom jeziku pod zlom (ar. šerr) podrazumijeva se sve što je suprotno dobru. (Muhtarus-sihah, str. 354) Dakle, zlo je sve što pričinjava neugodnost i bol, tjelesnu ili duševnu, i sve što rezultira nesrećom. U šerijatskoj terminologiji riječ zlo koristi se u leksičkom značenju, s tim što nije sužena na ovosvjetsku nesreću i bol. Zlo je, prema šerijatskim parametrima, sve što vodi Džehennemu, jer to je najveća nesreća i najveća bol.

Zbog toga se može reći da je osnovni parametar na osnovu kojeg se prepoznaje zlo upravo vjera, dok je ljudski osjećaj i razum podložan grešci u određivanju dobra i zla. Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)

Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobro su znali da se zlo nalazi u nevjerstvu i neznanju. Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kaže: “Ljudi su pitali Poslanika o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da me ne zadesi. Pitao sam ga: ‘Allahov Poslaniče, bili smo u džahilijetu (neznanju) i zlu, pa nam je Allah došao sa ovim dobrom (islamom), da li će nakon ovog dobra biti zla?’…” (Buhari, br. 3606, i Muslim, br. 1874)

Zlo, u spomenutom značenju, može se podijeliti na dvije vrste: prema Stvoritelju i prema stvorenjima.

Najveće zlo prema Stvoritelju jeste nevjerstvo i mnogoboštvo, odnosno pridruživanje Allahu sudruga. To je najveći grijeh koji Allah neće oprostiti i koji naziva velikom  nepravdom: “Ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13)

Zlo prema stvorenjima višestrano je i raznoliko, a vjera svojim propisima preventivno ga sprečava i otklanja nakon što se desi. U tom značenju vjera zabranjuje ubistvo, krađu i sve oblike zlostavljanja drugih, zabranjuje blud, nemoral, laž, prevaru, pronevjeru, krivo svjedočenje, uhođenje, zavist, kocku, alkohol i sve drugo što vodi nepravdi i tjelesnom, materijalnom ili moralnom zlostavljanju drugih.

Ovdje se možemo zapitati zbog čega uopće Stvoritelj, koji svim vlada i upravlja, dozvoljava da postoji zlo, kada je u stanju iskorijeniti ga i uništiti?

Jedan od šest imanskih šarta ili temeljnih osnova vjere jeste ubjeđenje da sve što biva na Zemlji ili nebu, dobro ili zlo, biva isključivo Božijom voljom i Božijim određenjem. Ništa se ne može desiti ako to Allah ne želi. On je Apsolutni Gospodar koji svim vlada, u Njegovoj vlasti ne dešava se ništa bez Njegove dozvole.

S druge strane, vjernik zna da je Uzvišeni Allah mudar u Svojoj odredbi i stvaranju i da ništa ne stvara i ne čini bez cilja i smisla. Također zna da Božansku mudrost ljudski razum nije u stanju obuhvatiti, a ponekad ni prepoznati.

Allahova mudrost iziskuje stvaranje suprotnosti: stvorio je meleke i šejtane, noć i dan, dobro i zlo, lijepo i ružno, učinio je da među ljudima postoje razlike u izgledu, umu, bogatstvu, snazi i sl. Postojanje tih razlika i suprotnosti preduvjet je ostvarenja Allahove odredbe da život na Zemlji bude kuća ispita i iskušenja, na osnovu kojeg će se razdvojiti vjernici od nevjernika. Svevišnji Allah kaže: “Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi; Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.” (El-Insan, 1–2) Rekao je: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.” (El-Mulk, 2) Kada ne bi postojalo zlo ili mogućnost da se zlo čini, iskušenje ne bi bilo moguće, jer postojalo bi samo dobro i drugog izbora ne bi bilo. Postojanje zla također je neophodno da bi se prepoznalo dobro, jer stvari se prepoznaju po suprotnosti. Uz to, čovjek će uložiti trud u borbi protiv zla, na osnovu kojeg će potvrditi svoju iskrenost u vjeri, a ljudi će se podijeliti na Allahovu skupinu i šejtanovu skupinu.

S obzirom na to da je život na Zemlji “ispitni poligon”, na njemu postoje mnoge prepreke od kojih su zlo i nepravda, a ostvarenje potpune pravde i uništenje zla, Uzvišeni Allah odložio je za budući, vječni život. Na ovom svijetu Uzvišeni Allah daje vremena zlikovcima i nevjernicima, ali ne zaboravlja njihova djela. Rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.” (Ibrahim, 42)

Vjernik je ubijeđen da je Allah znan i pravedan, da sve što čini i stvara ima svoj cilj, svejedno prepoznao mudrost Allahove odredbe ili ne. Stoga je vjernik predan Allahu, prihvata Njegovu odredbu i o Njemu lijepo misli, dok nevjernik sumnja, poriče, suprotstavlja se Allahovoj odredbi i o Allahu loše misli.

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve Allahove dobre robove. Hadž je dužan obaviti samo onaj musliman koji za to ima mogućnost. Rekao je Svemogući Allah: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” (Ali Imran, 97)

Onaj ko nije u mogućnosti obaviti hadž, a to iskreno želi, Allah će ga nagraditi za njegovu namjeru. Rekao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada se približio Medini vraćajući se iz pohoda na Tebuk: “Doista u Medini ima ljudi, nikuda niste hodili, niti ste ijednu dolinu pregazili, a da nisu bili s vama!” Prisutni su upitali: “Allahov Poslaniče, a cijelo su vrijeme u Medini?” “U Medini su, opravdano su izostali.” (Buhari, br. 4423, i Muslim, br.  5041) Dakle, za iskren nijet se već ima nagrada i nije potrebno, kako bi se otišlo na hadž, zapadati u sumnjive stvari, kao što je rad na crno uz primanje socijale, jer to zemlja koja vam daje socijalu zabranjuje, a sve što nije u suprotnosti sa šerijatom, i ima za cilj uspostavljanje pravde i donosi korist, treba se poštovati, u što spadaju i uvjeti dobivanja socijalne pomoći.

Dakle, onome ko je u mogućnosti preče je da se osloni na vlastitu zaradu, jer “gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje (ona koja uzima)!”, kao što je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem (Buhari, br. 1427, i Muslim br. 2432), i, također je rekao: “Niko nikada nije jeo bolju hranu od hrane koju zaradi svojim rukama, i doista je Allahov poslanik Davud, alejhis-selam, jeo od onoga što je zarađivao svojim rukama.” (Buhari, br. 2072) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kada nešto što je prirodno bude vještački spriječeno, može uzrokovati određene poremećaje u tijelu, jer takve pilule prave poremećaj u vremenu ciklusa, te žena ostaje u sumnji u pogledu svoje čistoće, namaza i drugih propisa vezanih za to. Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno.

S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su prisutni klanjali, bilo bi pohvalno da ste klanjali zajedno s njima nijeteći dobrovoljni namaz. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice minber.ba

Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84) Uz to, sastavni dio dženaze jeste dova, a za nevjernika nije dozvoljeno tražiti oprosta, kao što na to upućuje ajet: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” (Et-Tevba, 113)

Ako se, pak, pripisuje islamu, ali ostavlja namaz poričući njegovu obavezu, isto tako je nevjernik i ne smije mu se klanjati dženaza, osim ako se radi o osobi koja nije mogla saznati istinu o ovom pitanju. (Vidjeti: El-Mugni, 3/351)

Ali, ako se ubraja u muslimane, a ostavlja namaz iz nemara, onda o pitanju nevjerstva takve osobe učenjaci imaju različita mišljenja. Većina učenjaka smatra da takva osoba ne izlazi iz islama, nego se tretira velikim grješnikom i prema tome ima status muslimana te joj se klanja dženaza, ukopava se u muslimanskom mezarju, nasljeđuje se i sl. Prema drugom mišljenju, osoba koja ostavlja namaz iz nemara smatra se nevjernikom. Ovo je mišljenje potkrijepljeno jasnim šerijatskim dokazima, poput hadisa: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), tj. ono što čovjeka sprečava da ne bude nevjernik jeste namaz, pa kada ga ostavi, nestaje prepreke između njega i širka i nevjerstva. Prema ovom mišljenju, takvome nije dozvoljeno klanjati dženazu. Pored toga, ispravno je postupati po slabijem mišljenju ukoliko postupanje po preferirajućem mišljenju uzrokuje negativne i neželjene posljedice.

Dakle, ako prevladava mišljenje da će odbijanje klanjanja dženaze osobi koja ne klanja iz nemara izazvati neželjene posljedice, poput svađe, nereda i kidanja rodbinskih veza, onda je preče klanjati joj dženazu. Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice minber.ba