Sve je više primjetno da sami spomen braka kod mladih ljudi budi jednu vrstu negativne percepcije, jer brak smatraju bespotrebnom obavezom. To je rezultat jedne globalne politike rušenja porodice i tzv. seksualne revolucije koja podstiče mlade na nemoralan način života. Društva se već suočavaju sa negativnim posljedicama tih trendova u vidu “bijele kuge”, spolnih bolesti, homoseksualizma itd.

Vanbračni odnosi

Islam preferira moralan i čist način života, očuvanje ljudskog porijekla i časti, pa zbog toga i kanališe sve ljudske prohtjeve kako bi jedinke, a i društvena zajednica bili podizani na zdravim odnosima. Seksualni nagon je prirodna potreba čovjeka koja je put produžetka ljudske vrste. Islam nije u potpunosti sputao tu potrebu niti je dozvolio potpunu slobodu u njenom upražnjavanju, što nije svojstveno čak ni životinjama.

“Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put!” (El-Isra, 32)

S obzirom na to da vanbračni odnosi narušavaju normalan tok života i uzrokuju mnogobrojne probleme, islam je u potpunost zabranio takve odnose. Ali, s druge strane propisao je brak kao najbolju alternativu za zadovoljenje seksualnog nagona i očuvanje intime muškarca i žene.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nijedan čovjek ne čini zinaluk a da u momentu njegovog činjenja ne prestaje biti vjernik…“ (Buharija)

Propis braka

Brak je u osnovi sunnet – dobrovoljan, ali njegov konačni propis razlikuje se od osobe do osobe.

“..brak je moj sunnet pa ko ostavi moj sunnet, nije od mene.” (Muttefekun alejhi)
Islamski pravnici propis braka temelje na potrebama svake osobe, pa tako osoba koja nije u stanju da se suzdrži od bluda, a sposobna je da izdržava porodicu, obavezna je stupiti u brak. Osobi koja je u stanju da kontrolira svoje strasti i nagone, brak je sunnet. Onome koji je seksualno nesposoban, kao naprimjer frigidna žena, nije dozvoljeno da stupa u brak. Brak je pokuđen siromašnoj osobi, koja nema ni najminimalnije uvjete za život, a može da kontrolira seksualne nagone.

Kada treba stupiti u brak

Islam savjetuje da se stupanje u brak ne odgađa i da to treba učiniti čim se za to stvore uvjeti.
“O, skupino mladića, ko od vas može materijalno podnijeti, neka se oženi.” (Buhari i Muslim)
Ponekad se ovaj hadis pogrešno razumije i tumači, pa nije rijetkost da se smatra da su uvjeti za brak stalni posao i dobra plata, stan ili kuća u vlasništvu, dobro auto itd. Naravno da je pogrešno ovakvo tumačenje uvjeta za brak jer bi to značilo da velika većina mladih ljudi ne bi trebala da stupa u brak. Islam nije precizirao starosnu dob stupanja u brak, ali je preporučio da to bude čim se omoguće minimalni uvjeti za to, jer je to način očuvanja čednosti.

Bespotrebno odgađanje braka

Mnogi ljudi brak odgađaju iz materijalnih razloga postavljajući sebi ispunjenje svih životnih potreba prije braka. Uzvišeni Allah obećao je da će pomoći one koji odluče da stupe u brak:

“…ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati.” (En-Nur, 32)

Mnogobrojni su primjeri mladih koji su rođeni i odrasli u siromašnijim porodicama, ali su nakon stupanja u brak i formiranja svoje porodice uspjeli da obezbijede dobre životne uvjete. I ako bismo rekli da je bogatstvo uvjet za brak, onda bi on bio privilegija samo bogatih, što je netačno. Ima i onih koji brak odgađaju zbog školovanja. Nema sumnje da je obrazovanje jedna od važnijih stvari koja zaslužuje svaku pažnju i trud, ali ono ne treba biti prepreka za brak jer je moguće i nakon formiranja porodice nastaviti svoje obrazovanje, a živih primjera za to postoji mnogo. Ovo naročito može biti problem kod djevojaka koje iz navedenog razloga kasno stupaju u brak te im se javljaju mnogi problemi vezani za trudnoću i porođaj. Neke čak i ne budu u stanju da rađaju ili mogu da rode samo jedno dijete te zbog toga proživljavaju psihičke trume proklinjući svaki dan koji su potrošile gradeći karijeru nauštrb porodice.

Svrha i smisao braka

Svrha i smisao braka ogleda se u sljedećem:

– izvršavanje Allahove naredbe i imperativa o braku,
– slijeđenje puta Allahovih vjerovjesnika,
– osiguranje zakonitog, na vjeri utemeljenog i moralno neupitnog poroda, da se precizno zna čija su djeca i kome pripadaju,
– osiguranje zakonskih nasljednika,
– obezbjeđenje uvećanja i produžetka ljudske vrste,
– zadovoljavanje seksualnog nagona,
– pomoću braka iskorijeniti i uništiti prostitucija i blud,
– podučavanje potomstva vjeri i moralni odgoj,
– u potpunosti osigurati moralni život svakog čovjeka i žene kroz usavršavanje ahlaka muža i žene,
– obezbijediti izdržavanje (opskrbu) žene i djece.

Uvjeti islamskog braka

Da bi brak bio ispravan, po islamskim normama, potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti:
– Da su mladenci duševno i umno zdravi, bračno punoljetni, da dobrovoljno stupaju u brak, da nema prepreke za brak (krvno i srodstvo po mlijeku ili tazbinstvu), da je odgovarajuće vjeroispovijesti. Muslimanki nije dozvoljeno da se udaje za nemuslimana, dok je muslimanu dozvoljeno da se oženi kršćankom i jevrejkom, mada je bolje da se oženi muslimankom.

“Pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni.” (El-Mumtehina, 10)

Pri sklapanju braka obaveza je ispuniti sljedeće uvjete:

– jasno iskazati ponudu i prihvatanje, tj. da jedna strana nudi brak, a da druga prihvati ponudu, što znači da praksa koja je prisutna kod nas: da li pristaješ da stupiš u brak sa…, nije potpuna;
– da tom činu sklapanja braka prisustvuju najmanje dva svjedoka, muškarci muslimani;
– mehr, tj. vjenčani dar supruge koji je pohvalno odrediti prije ili u toku samog čina sklapanja braka;
– da činu sklapanja braka prisustvuje velijj – staratelj mlade i iskaže pred svjedocima svoju saglasnost na brak.
Nekoliko savjeta
– Prije stupanja u brak nije dozvoljen bilo kakav fizički kontakt, osamljivanje ili strastveni pogled,

“Allah je odredio čovjeku udio u bludu koji on mora uraditi, htio ili ne htio: oko čini blud, a njegov blud je pogled, jezik čini blud, a njegov blud je razvratan govor, noga čini blud, a njen je blud korak ka zinaluku, ruka čini blud, a njen blud je dodir, srce žudi i čezne, a spolni organ to sve potvrdi ili negira.” (Buhari, Muslim)

‘’Gdje se dvoje osame, šejtan je treći.’’ (Ahmed, Tirmizi i Hakim)

– Obaveza je prije braka naučiti osnovne propise kako bismo znali koje su to naše obaveze u braku te da ne bismo kršili Allahove granice. Naučiti adabe odnosa među supružnicima da bismo bili što bolji suprug, odnosna supruga. Obaveza je i naučiti propise vezane za intimne odnose kako bismo znali da pravilno postupamo i da ne bismo počinili grijeh.
– Putem stručne literature upoznati se sa prirodom muškarca, odnosno žene, kako bismo na taj način saznali koje su osobine suprotnog spola.
– Putem literature upoznati se i o stvarima vezanim za intimni odnos kako ne bismo povrijedili svog supružnika, izazvali neku nelagodu ili traumu, te sam taj čini učinili što ljepšim. Preporučeno je i da se o svemu navedenom savjetujemo i sa stručnjacima iz ovih oblasti kao i sa starijima od sebe koji nam mogu pružiti savjete za uspješniji brak, koje su naučili u “školi života”.

Priredio: Muhamed Ikanović
preuzeto sa: minber.ba