Jezička definicija:
Iman je vjerovanje i potvrđivanje vijesti.

Šerijatska definicija:
Vjerovanje u sve što je donijeo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, srcem, riječima i djelima.
Sastoji se iz 70 i nekoliko dijelova. Najveći su riječi: “La ilahe illellah”, a najmanji skloniti prepreku s puta.

Vrste imana s obzirom na podrobnost: 

Iman mudžmel (uopćeno) – da čovjek vjeruje u Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sve što je u vezi vjere, ali ne zna mnogo o tome. 

Iman mufesal (podrobno) – vjerovanje u podrobnosti o vjeri, kao npr. da postoji Sirat–ćuprija, Vaga za djela na Sudnjem danu i sl.

Suština imana:

Da se nalazi u srcu, 
Potvrda jezikom (šehadet), 
Rad riječima i djelima.

U jednoj arapskoj poslovici se kaže: “Iz svake posude izlazi ono što je u njoj.”

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

1. Ehlul-kelam (racionalisti) – osnovna specifičnost je razumsko tumačenje Kur'ana i Sunneta.

Npr. U vjerodostojnom hadisu se spominje da se Allah spušta u posljednjoj trećini noći na zemaljsko nebo, a racionalisti smatraju da se ne spušta Allah Svojim bićem nego: milost ili melek.

U ovaj pravac spadaju: islamski filozofi, muatezile, eš'arije, maturidije, sufije i drugi.
Nastali su krajem 3. stoljeća po H, a veliku ekspanziju u 6. i 7. stoljeću po H.

2. Ehlus-sunneh (tradicionalisti) – prihvataju Kur'an i Sunnet onako kako je objavljen.

Opći smisao – upotreba tog izraza u odnosu na šije , dakle, sve grupe, osim šija.

Posebni smisao – upotreba tog izraza u odnosu na novotare (svako onaj ko radi novotarije, u akidi ili fikhu, s tim da se ne može reći za čovjeka da je novotar ako uradi jednu novotariju, nego postoje pravila) i sljedbenike strasti (sljedbenik strasti je svako onaj ko ima dokaz, a ne povede se za dokazom nego se povede za svojim strastima). U tom smislu, ulaze samo sljedbenici sunneta koji tvrde da će Allah Uzvišeni biti viđen na ahiretu i druga pravila.

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

1. Usklađenost sa zdravom ljudskom prirodom,
2. Jasni izvori (Kur'an i sunnet),
3. Usklađenost s razumom (nikada vjerodostojan šerijatski tekst ne može biti u kontradiktornosti s razumom),
4. Jedinstvo (svi vjernici su imali istu akidu, od Adema, alejhi selam, do Sudnjeg dana),
5. Prosta i jednostavna (kada je beduin (pustinjak) mogao shvatiti ispravnu akidu, kako onda ne bi mogao intelektualac),
6. Da je ahiretska i da povezuje čovjeka sa Allahom Uzvišenim.

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

Izvori islamske akide: 

1. Kur’an (svi ga prihvataju kao dokaz u akidi, međutim, racionalisti prilagođavaju sebi ajete onako kako njihovi razumi zaključuju, dok Ehlus-sunneh prihvata sve ajete),

Kur'an je objavljeni Allahov govor, nije stvoren, od njega je počeo i njemu će se vratiti. 

2. Sunnet (racionalisti prihvataju samo mutevatir hadise, a ahad hadise uzimaju samo ako je u skladu s razumom, dok Ehlus-sunneh prihvata sve vjerodostojne hadise).
- Govor ashaba nije dokaz, ali se daje prednost ashabima zbog toga što su bili svjedoci Objave i imali su čist razum.

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

Čovječanstvo je stvoreno sa ispravnim vjerovanjem (akidom) od Adema, alejhis–selam, a nakon deset generacija se pojavilo prvo mnogoboštvo (širk).

Što se tiče ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, to je bilo na sljedeći način:

1. Od poslanstva do 37. god. po H
– jasnoća akide (bez razilaženja u temeljnim pitanjima i pristupu akidi),
– bilo je određenih pogrešnih shvatanja u akidi, ali se to odmah ispravljalo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije u početku njegovog hilafeta, radijallahu anhum.

2. Od 37. god. do 100. god. po H
– od polovine hilafeta Alije, radijallahu anhu.
– obrazuju se prve sekte tj. prva skretanja u vjerovanju a razlog tome su političke prirode (sukobi među ljudima koji nisu bili ashabi, te su se obrazovale dvije skupine:

a. Haridžije (havaridž) koji su smatrali da Alija nepravilno postupa te su se okrenuli protiv njega.

b. Šije koja je suprotnost haridžijama (ali ne u današnjem smislu) jer su se oni organizovali oko Alije, radijallahu anhu, i stali u njegovu zaštitu.

– U ovom periodu su se pojavile još dvije sekte:

c. Kaderije: osnivač je Ma'bed el-Džuheni, živio u Basri. Prvi koji je počeo govoriti negativno o kaderu npr.
– da Allah ne zna šta će se desiti dok se ne desi,
– čovjek je tvorac svojih djela, a ne Allah.

Veliki učenjaci Ibn Hadžer i Kurtubi kažu da ove teze niko od ovog ummeta nije prihvatio, te da su nestale. Nakon određenog perioda neke ideje je preuzela sekta muatezile .

d. Murdžije: nastali su kao reakcija na postupak sekte haridžije .

Naime, haridžije smatraju da počinilac velikog grijeha izlazi iz okvira islama i postaje nevjernik (kafir) dok murdžije smatraju da djela uopće ne utiču na vjerovanje (iman). Zastupaju da je dovoljeno vjerovati samo srcem.
Znači, iman Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, je isti kao iman nekog griješnika od nas jer svi imaju iman u srcu.

3. Od 100. god. do 150. god. po H

U ovom periodu ističu se četiri osobe:

– Vasil ibn Ata (osnivač sekte muatezile):
Rođen u Medini (80. do 131. god po H), živio u Basri, učenik Hasana elBasrija, poznatog učenjaka iz generacije tabiina, sve dok nije spomenuo tezu: “Položaj između dva položaja” tj. ko uradi veliki grijeh takav je između dva položaja: imana (vjerovanja) i kufra (nevjerovanja), ali opet na Sudnjem danu ući će u Vatru. Nakon spominjanja te teze Hasan el-Basri ga je odstranio iz svog sijela u kojem je podučavao učenike.
Zatim je Vasil samostalno održavao predavanja pa su zbog toga i cijela skupina ljudi dobili naziv muatezile po tome što su se odvojili jer ar. i'tizal znači izdvajanje.

– Džad ibn Dirhem:
Ubijen je 124. god. po H. Stanovao u Damasku i tu je prvi put spomenuo tezu: “Kur'an je stvoren”. U to vrijeme teza je bila odbijena, nisu je prihvatili nego su ga čak pojedini vladari tražili zbog toga. Pobjegao je u Kufu i tu se sreo sa Džehm ibn Safvanom koji je preuzeo od Džada tu ideju, preradio je te je po njemu postala poznata: “Stvaranje Kur'ana”. Inače, Džad je prvi koji je počeo govoriti o negiranju Allahovih svojstava, pa ga je ta ideja i dovela na tezu: “Stvaranje Kur'ana”.

– Džehm ibn Safvan umro 128. god. po H, iz Semerkanda, a živio u Tirmizu. Svrgnuo je vladara s prijestolja u svom mjestu. Poznate su njegove rasprave sa Mukatil ibn Sulejmanom.
Sekta je dobila ime po njemu: džehmijje.
Pored teze o “stvaranju Kur'ana” koja im se pripisuje, poznate su i druge njihove neispravne ideje:

– da čovjek nema slobodu izbora nego je prisiljen, nije odgovoran za svoja djela, Allah kažnjava po Svojoj volji koga želi, te da su Džennet i Džehennem prolazni.
– Mukatil ibn Sulejman umro 150. god. po H, bio je poznat kao mufessir (tumač Kur'ana). Nije osnovao posebnu sektu, a s obzirom da je Džehm negirao Allahova svojstva on je bio kao reakcija na taj stav, te je počeo poistovjećivati sa ljudskim svojstvima.

A inače kroz historiju, kad se pojavi sekta koja se udalji sa Pravog puta u jednu stranu odmah se obrazuje druga sekta kao reakcija koja vodi u suprotno.

4. Od 150. do 234. god. po H

U ovom periodu nisu se pojavljivale nove sekte nego je bila razrada starih ideja iz prethodnih perioda, pa je specifičnost ovog perioda međusobno miješanje ovih sekti.
Neki učenjaci ovaj period nazivaju period muatezila jer su širili svoje ideja.
Nakon toga, kao pravac su nestali, ali su njihove ideje ostale prisutne, pa su ih orijentalisti koristili.

5. Od 234. do 324. god. po H

U ovom periodu pojavljuju se dvije sekte:
– Kullabijje a osnivač je Abdullah ibn Seid, i
– Kerramije a njihov osnivač je Muhammed ibn Kerram.

I oni su govorili o temi Allahovih imena i svojstava…

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf