Vrijednost klanjanja, praćenja i nošenja dženaze umrle osobe visoko je pozicionirana u islamskom učenju. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, jasno se nazire vanredno velika nagrada za one koji klanjaju dženazu umrloj osobi i koji je isprate do njenog kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s, obećava: Ko klanja dženazu imaće za to nagradu jednog kirata, a ko umrlu osobu isprati do mezara i bude tamo dok se ne ukopa, imaće nagradu u visini dva kirata. Jedan od njih, ili manji od njih je koliko brdo Uhud![38]

U Buharijinoj predaji, na pitanje: Kolika su ta dva kirata? Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Kao dva velika brda!
Dozvoljeno je, kada pratimo dženazu, ići ispred ili iza nje, sa njene desne ili lijeve strane, izuzev onoga koji jaše ili se vozi nekim od prevoznih sredstava, on tada, isključivo ide iza dženaze. To se temelji na hadisu čiju predaju bilježe poznati muhaddisi Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban, Bejheki, Tahavi i Tajalisi. Treba napomenuti da, iako je dozvoljeno ići ispred i iza dženaze, i za to postoje autentične predaje od Poslanika, s.a.v.s, ipak se preferira praćenje dženaze hodanjem iza nje. Alija, r.a, je rekao: Koračanje iza dženaze vrednije je od koračanja ispred dženaze, kao što je namaz u džematu vredniji od namaza koji se klanja pojedinačno![39]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

38 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun menintezare hatta tudfene, hadis br. 1325; Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 17 – Babu fadli-s-salati `ale-l-dženazeti ve ittiba’uha, hadis br. 945 Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 49 – Babun ma džae fi fadli-s-salati `ale-l-dženazeti, hadis br. 1040 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun.
39 Albani, Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 74.

Ako umrlog pohvale pravedni i iskreni ljudi, nakon njegove smrti, to de biti jedna vrsta svjedočenja za tu osobu, jer meleki bilježe šta se o njemu govori. Otuda je preporučljivo o vjernicima govoriti pozitivno nakon njihove smrti. Time ćemo, iako možda nekada nismo ni svjesni, pomoći umrlom da lakše prevlada kaburska i ahiretska iskušenja. Ovo bi trebali svjesno činiti i tako ih obradovati poslije njihove smrti, jer Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Omera b. el-Hattaba, r.a, jasno naglašava: Za kojeg god muslimana četverica posvjedoče da je dobar, Allah je ga uvesti u džennet! Upitali smo: A trojica? Odgovrio je: I trojica. Upitali smo: I dvojica? Odgovorio je: I dvojica. Nakon to ga ga nismo pitali za jednog.[34]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

34 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 85 – Babu senai-n-nasi `ale-l-mejjiti, hadis br. 1368.

a) Biti strpljiva i zadovoljna sa Allahovom, dž.š., odredbom
Rodbina umrlog treba biti prisebna i zadovoljiti se sa onim što je Allah Uzvišeni odredio. Oni, u času smrti njihovih najmilijih, trebaju znati da je Allah Svemoćni odredio trenutak njihove smrti baš tada, da smognu snage da se pomire sa tim i da priznaju da smo svi Allahovi i Njemu se svi vraćamo – neko prije a neko poslije. Oni se trebaju ponašati shodno kur’anskom ajetu: “one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti![24]

Posebno je bitan taj prvi momenat u času preseljenja nekog od naših najbližih. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je savjetovao jednu ženu, da u času preseljenja na Ahiret nekoga od njenih najbližih, bude bogobojazna i strpljiva, rekavši joj: Prava strpjivost je pri prvomudarcu![25]

Nagrada za tako strpljivo prevladano iskušenje je džennet. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, u tom pogledu, izrekao hadisi-kudsijju: Allah Uzvišeni kaže: Kada oduzmem Mome robu vjerniku najdražu osobu na ovom sv jetu, a on mirno i strpljivo podnese taj gubitak, nadajući se Mojoj nagradi – jedina nagrada mu je Džennet![26]

Divan primjer istinske strpljivosti i stvarnog zadovoljstva Allahovom odredbom, nalazimo u primjeru supruge poznatog ashaba Ebu Talhe. Naime, njihov sinčić je bio bolestan i dok je on boravio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, njegov sin je umro. Njegova supruga ga je sklonila u jedan kraj kuće i pripremila mu sve za dženazu. Kada se Ebu Talha, r.a, vratio upitao je za bolesno dijete, pa mu jesupruga odgovorila, da mu se duša smirila i da se nada da se dječak odmorio. Ebu Talha, r.a, je mislio da mu je sin ozdravio, pa je legao sa suprugom i, tom prilikom, imao intimni odnos, pa kada se rano okupao i htio izaći iz kuće, ona ga je obavijestila da im je sin umro. Kada je klanjao dženazu svome djetetu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, ispričao mu je taj slučaj, a Poslanik, s.a.v.s, je rekao:Da vas Allah blagoslovi u vašim noćima! Allah je učinio da je baš u toj noći, u kojoj im je umro dječak, supruga zanijela drugog dječaka koji im se uskoro rodio. Sufjan prenosi da je jedan od ensarija izjavio: Vidio sam im kasnije devetero djece i sva su već učila Kur’an. [27]

b) Moliti Allaha, dž. š., da nadoknadi boljim
Prilikom smrti nekoga od naših najbližih članova porodice, njegova rodbina će priznati svoju nemoć nad takvim stanjem a Allahovu, dž.š., moć i moliće Gospodara svjetova da nadoknadi taj gubitak sa boljim nego što je izgubljeno.

Ummu Seleme, r.a, kaže: Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da kaže: Nema nijednog roba kojeg zadesi neka nesreća pa rekne: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un. Allahumme edžurni fi musibeti ve ehlif li hajren minha / Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Nagradi me, Allahu, Za moju nesreću i daj mi bolje od nje, a da ga Allah neće nagraditi za njegovu nesreću i namiriti mu bolje od onog što je izgubio. Ummu Seleme, r.a, na kraju kaže: Nakon što je umro Ebu Seleme izgovorila sam ono što mi je naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s, pa mi je Allah nadoknadio boljeg od njega – dao mi je Allahovog Poslanika, s. a. v. s.[28]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

24 El-Bekare, 156.
25 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-I-dženaiz, 42 – Babu-s-sabri ‚inde-s-sadmeti-l-ula, hadis br. 1302.
26 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 81 – Kitabu-r-rikak, 6 – Babu-l-`amelillezi jubtega bihi vedžhullahi, hadis br. 6424.
27 Ovaj zanimljiv hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 41 – Babun men lem juzhir huznehu `inde-l-musibeti, hadis br. 1301.
28 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 2 – Babun ma jukalu `inde-l-musibeti, hadis br. 918.

a) Govoriće o njemu samo dobro
Kada neko umre o njemu treba iskljućivo govoriti dobro, jer tada meleki mole Allaha Uzvišenog da bude kako se o njemu govori. Ummu Seleme, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporučio: Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na ono što govorite![13]

b) Zatvoriće mu oči i moliti Allaha, dž. š. za njega
Ovo se temelji na vjerodostojnoj predaji Ummu Seleme, r.a, u kojoj se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ušao kod Ebu Seleme (kada je umro), čiji se pogled ukočio, pa mu je Zatvorio oči a zatim rekao: Kada duša izađe pogled je prati! Tada su neki ukućani počeli plakati, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, savjetovao: Prizivajte samo dobro, jer meleki aminaju na sve što izgovorite, a Zatim je proučio dovu: Allahu, oprosti Ebu Selemi, podigni mu deredžu među onima koji su uputu slijedili i budi mi Zastupnik među potomcima. Oprosti, Gopodaru svjetova, i nama i njemu, i učini mu kabur prostranim i svijetlim![14]

c) Prekriti će kompletno njegovo tjelo
Buharija i Muslim navode predaju Aiše, r.a, koja kaže da su Vjerovjesnika, s.a.v.s, prekrili sa ogrtačem kada je preselio na Ahiret.[15]

To se ne čini sa osobom koja preseli na Ahiret u ihramima, na hadžu. Ona će, tada, biti prekrivena ihramima a glava i lice trebaju biti otkriveni. Tako se navodi u predaji ‚Abdullaha b. ‚Abbasa, r.a, koji navodi da je jedan čovjek na Arefatu pao sa jahalice i umro, pa je Poslanik, s.a.v.s, naredio da ga okupaju, umotaju u ihrame, ali da mu ne prekrivaju lice i glavu i da ga ne namirisavaju, dodavši da de ta osoba biti proživljena na Sudnjem danu učeći telbiju.[16]

d) Požuriće sa opremanjem mejjita i nošenjem dženaze
Pravilo je da se ne odugovlači sa opremanjem umrle osobe, ako se stvarno konstatira njena smrt. Ibn Kudame navodi da najveći broj islamskih učenjaka smatra da sa opremanjem umrle osobe treba požuriti i to smatraju mustehabom, dok Ibn Hazm to čak drži vadžibom. Kod nošenja same dženaze treba ići, kako je to tumačio Ebu Bekr, r.a, umjereno žurećim korakom.[17]

Poslanik islama, s.a.v.s, je preporučio da sa dženazom požurimo, kako stoji u predaji Ebu Hurejre, r.a: Požurite sa dženazom, jer ako je bila dobra osoba, biće joj dobro kuda je nosite, a ako nije bila dobra, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova![18]

Treba reći da čak i umrla osoba želi da je brzo nose na njeno odredište, kao što ističe Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se’ida el-­Hudrija, r.a: Kada se umrli opremi i ljudi ga ponesu na svojim ramenima, ako je bila dobra osoba, kaže: Požurite sa mnom, a ako nije bila dobra, kaže onima koji je nose: Teško njoj! Kuda je nose? Ovo čuje sve osim čovjeka, a kada bi ovo čovjek čuo pao bi onesviješćen![19]

e) Ukopaće ga u mjestu gdje je umro
Umrlu osobu treba ukopati u mjestu gdje je i umrla. Tako je radio Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada je Hamzu, r.a, i druge pokopao na Uhudu, nakon bitke, zabranivši muslimanima da umrle nose u njihova mjesta rođenja ili boravišta.[20]

Na temelju ove i drugih predaja islamski učenjaci smatraju haramom prenositi umrlog ili ukopanog iz mjesta gdje je umro u drugo mjesto, pa čak ako je to umrli prije svoje smrti i oporučio. Manji broj učenjaka smatra da je to mekruh. Imam Šafija dopušta prenošenje umrlog u Mekku, Medinu ili Jerusalim, ako se to čini radi berićeta tih mjesta.[21]

f) Vratiće njegov dug
Ukoliko umre osoba a iza sebe ostavi kakav dug, oni koji ostaju iza nje dužni su to učiniti odmah nakon njene smrti, a prije klanjanja dženaze-namaza. Poslanik, s.a.v.s, nije htio klanjati dženazu dok dug ne bi bio vraćen, kao što se navodi u predaji Džabira b. Abdillaha, r.a. Tek kada je Ebu Katade vratio dug od dva dinara-zlatnika za tu umrlu osobu, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je pristupio i klanjao joj dženazu.[22]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

13 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 3 – Babun ma jukalu `inde-l-meridi ve-l-mejjiti, hadis br. 919.
14 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 4 – Babun fi igmadi-lmejjiti ve-d-du’au lehu iza hudire, hadis br. 920.
15 Provjeri: Buhari u Sahihu: 77 – Kitabu-l-Iibas, 18 – Babu-l-burusi ve-l-hiberi ve-š-šemleti, hadis br. 5814 i Muslimova zbirka hadisa, Poglavlje o dženazama, hadis br. 457.
16 Hadis bilježe Buharija u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 19 – Babu-l-kefeni fi sevbejni, hadis br. 1265 i Muslim u Sahihu: 15 – Kitabu-l-hadždž, 14 – Babun ma juf alu bi-l-muhrimi iza mate, hadis br. 1206.
17 Vidi: Buharijeva zbirka hadisa, 2/342.
18 Hadis bilježe Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 51 – Babu-s-sur’ati bi-1dženazeti, hadis br. 1315 i Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 16 – Babu-l-isra’i bi-l-dženazeti, hadis br. 944.
19 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 52 – Babu kavli-l-mejjiti ve huve `ale-l-dženazeti: Kaddimuni, hadis br. 1316.
20 Pogledaj hadis kod Ebu Davuda, Sunen: Kitabu-l-dženaiz, Babun fi-l-mejjiti juhmelu min erdin ila erdin ve kerahetun zalike, hadis br. 3165.
21 Pogledaj: Nevevi, El-Ezkar, 240.
22 Hadis bilježi Ahmed u Musnedu, 3/330. Ovaj hadis bilježi Hakim u Mustedreku, 2/58 i njegov sened ocjenjuje kao autentičan a s njim se slaže i hafiz Zehebi. Ovu predaju, također, navode i Bejheki i Tajalisi. Inače, ova Ahmedova predaja je ocijenjena kao dobra. (Provjeri: Albani, Ahkamu-l-dženaiz, str. 16)

Nije problem, međutim kunut dova na vitr namazu nije obavezna i čak i ako je preskočiš tvoj namaz je ispravan.

Sheikh Assim Al-Hakeem
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1230240283823626

original odgovor:
ANSWER:
No problem, however qunoot in witr is not obligatory and even if you skip this, your prayer is still valid.