Uzvišeni Allah rekao je: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju.” (El-Mudžadela, 10)

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se dvojica ljudi ne sašaptavaju u prisustvu trećeg čovjeka!”610

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: “Kada ste trojica u društvu, neka se dvojica ne sašaptavaju zanemarujući onog trećeg, jer bi ga to u brigu bacilo, a kada vas ima više, onda se možete sašaptavati. “611

O tome govori i hadis koji je prensio Ebu Hurejra, radijallahu anhu.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, sašaptavanje o grijehu i neprijateljstvu u potpunosti je zabranjeno, na osnovu ajeta: “Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se vraćaju onome što im je zabranjeno i sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku. A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: ‘Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!’ – Dovoljan će im biti Džehennem! U njemu će gorjeti, a grozno je on prebivalište! O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti, i bojte se Allaha pred Kojim ćete sakupljni biti.” (El-Mudžadela, 8, 9)

Drugo, sašaptavanje dvojice ljudi, koji time isključuju čovjeka koji se nalazi s njima, zabranjeno je jer ga to baca u brige, što je zabranjeno slovom Kur'ana: “A oni koji vjernike i vjernice uznemiruju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (El-Ahzab, 58)

Treće, ako se na nekom sijelu nalazi više ljudi, sašaptavanje je dopušteno, pod uslovom da ne bude o grijehu i neprijateljstvu. Ebu Salih upitao je Ibn Omera: “Je li dozvoljeno da se dvojica ljudi sašaptavaju kada se nalaze u društvu od nekoliko ljudi?” “To ne smeta”, odgovorio je Ibn Omer.612

Abdullah b. Dinar pripovijeda da je jednom prilikom bio u društvu Abdullaha b. Omera kod kuće Halida b. Ukbe, koja se nalazila na pijaci. I, pojavio se neki čovjek, koji je Ibn Omeru htio nešto šapnuti. Budući da nas je bilo trojica, Ibn Omer pozva nekog čovjeka, da bi nas bilo četverica, pa nama dvojici, pridošlici i meni, reče: “Vi se malo izdvojite, jer čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je izjavio: ‘Neka se dvojica ljudi ne sašaptavqju u prisustvu trećeg čovjeka!”‘613

Imam El-Buhari, 1 1 /82, naslovio je poglavlje: “Ako se u društvu nalazi više ljudi, nema zapreke da se dvojica izdvoje i sašaptavaju.” A El Begavi, 13/91 , kaže: ” … ovaj hadis dokazuje da je dopušteno sašaptavanje u skupini, pod uslovom da se time niko ne uznemiruje. A Allah najbolje zna istinu i Njemu se sve vraća.”

Četvrto, sašaptavanje dvojice u prisustvu trećeg čovjeka dopušteno je u dva slučaja: prvo, da se traži dopuštenje od njega; i, drugo, da se nalaze u društvu koje čini više ljudi.

Peto, neki su učenjaci iz navedenog hadisa zaključili da nije dopušteno sašaptavanje trojice ljudi nauštrb jednog čovjeka, kao niti deseterice ljudi nauštrb jednog čovjeka. Naime, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se čovjek zanemari na jednom sijelu i njegovo zanemarivanje od deseterice isto je što i zanemarivanje od dvojice. Ovo je zaključivanje ispravno.

Šesto, nikome nije dopušteno da se nameće dvojici ljudi koji se sašaptavaju.

Sedmo, neki su učenjaci ograničiti ove hadise samo na putovanje, a to nema nikakve osnove jer vanjsko značenje hadisa odbacuje takvo zaključivanje. Zbog čega bi u mjestu boravka bilo dozvoljeno sašaptavati se, a na putu zabranjeno?

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Teži onome što će ti biti od koristi a nemoj posustajati. Ako te savlada neka situacija, ne reci: ‘Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako!’ Nego reci: ‘Allah je odredio ono što je htio!’ ‘Da sam’ riječi su koje otvaraju šejtanu vrata. “595

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ne smije se koristiti izraz “da sam” jer te riječi ukazuju da se čovjek nije u potpunosti prepustio Allahovoj odredbi i da nije zadovoljan onim što je Allah odredio. Ono što je Allah odredio neizostavno će se dogoditi; šejtan vješto iskorištava prednost koju stječe kad čovjek upotrebi ovaj izraz, kojim se u određenoj mjeri protivi sudbini.

Drugo, ako sc ovaj iuaz upotrijebi za budućnost, to onda nije protivljenje Allahovoj odredbi, odnosno ako se izgovori u kontekstu žaljenja što se nije bilo dovoljno pokorno Allahu. Na ovakav način treba razumjeti Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise.

Treće, budući da se ovim riječima otvaraju vrata šejtanu i otud, nemoći i kajanju, zabranjeno ih je izgovarati. Kažem ovako, premda postoje učenjaci koji su rekli da upotrebljavanje ovih riječi nije zabranjeno nego je pokuđeno.

Četvrto, žaljenje za prošlošću neće je vratiti, i čovjek treba biti zadovoljan onim što mu je Allah odredio, ali biti još pokorniji Allahu u budućnosti.

Peto, žaljenje za onim što je prošlo jeste šejtanova zamka kojom uništava srce pa tuguje i gubi nadu u Allahovu milost.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Seid b. el-Muscjjib prenosi od svoga oca da je njegov otac došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je upitao: “Kako se zove!?” On je odgovorio: “Zovem se Hazn”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Neka ti ime bude Sehl. ” Ali je on rekao: “Neću promijeniti ime koje mi je nadjenuo moj otac!” Tabiin Seid je govorio: “Eto zbog toga smo mi osorni.”587

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ime Asija (neposlušna) promijenuo u ime Džemila (lijepa).588

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da se Džuvejrija zvala Berra (pobožna), pa joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nadjenuo ime u Džuvejrija; nije mu bilo drago da se to ime upotrebljava.589

Usama b. Ahderi, raclijallahu anhu, pripovijeda da je čovjek kojeg su zvali Asrem (siromašni) posjetio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim saplemenicima, pa ga je Poslanik upitao: “Kako se zoveš?” “Asrem”, odgovorio je on. ”Ne “, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “ti se od sada zovi Zur'a. “590

Ebu Šurejh el-Harisi, radijallahu anhu, pripovijeda da je bio u izaslanstvu svoga plemena koje je posjetilo Medinu, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo da njega, Ebu Šurejha, zovu Ebul-Hakem (Otac suca), te ga je pozvao i obratio mu se: “Allah je, uistinu, sudac i Njemu pripada sud. Odakle tebi takav nadimak?” Na to je Ebu Šurjeh odgovorio: “Kada se u nečemu spore, moji se saplemenici meni obrate i presudim im pa obje strane budu zadovoljne.” To je izvanredno! Koliko imaš djece?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Imam tri sina: Šurejha, Muslima i Abdullaha”, odgovorio je on. ‘Koji je najstariji?”, upitao je. “Šurejh”, odgovori on. ‘Ti si onda Ebu Šurejh “, zaključio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.591

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, lijepo je promijeniti ružno ime.

Drugo, pokuđena su ona imena koja imaju konotaciju zle slutnje, samohvale, i koja potiču na smutnju i koja predstavljaju neko od Allahovih svojstava, kao i ime šejtan i tome slično.

Treće, Ebu Davud je u djelu 1-i..r-Sunen, 4/289, zapisao sljedeće: “Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sel.lem, promijenio mnoga imena ružnog značenja, dajući obično ime suprotnog, pozitvnog značenja. To je navedeno u predanjima.”592

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Definicija običaja

Hanefijski učenjak Ibnul-emir Hadždž, definiše običaj na sljedeći način:

To je pojava koja se u praksi ponavlja.5

Pravilo i osnova kada je riječ o običajima je da su oni dozvoljeni, osim u slučaju kada postoji vjerski tekst koji ih zabranjuje. Kada ovoga ne bi bilo, onda bi se za svaku novotariju ili grijeh koji se raširi među ljudima moglo kazati da je običaj (jer je to pojava koja se ponavlja kroz praksu).

Podjela običaja

1. Ispravni običaji

To su oni običaji koji su poznati među ljudima, a koji nisu u koliziji sa vjerskim tekstom ili konsenzusom islamskih učenjaka.6

2. Neispravni običaji

To su oni običaji koji se rašire među ljudima, ali su u koliziji sa vjerskim tekstom ili dozvoljavaju nešto što je zabranjeno ili, pak, negiraju određenu obavezu.7

Hanefijski učenjak Ibnul-Humam veli:

Vjerski tekst (dokaz) je snažniji od običaja, jer običaj nekada može biti neispravan, kao što je slučaj sa običajem naših savremenika koji uoči bajrama idu na mezarja noseći svjetiljke

(fenjere).8

Hanefijski učenjak Imam Serhasi veli:

Svaki običaj koji se suprotstavlja vjerskom tekstu (dokazu) ništavan je i ne uzima se u obzir.9

Također kaže:

Postupci koji nisu u skladu sa vjerskim tekstom nemaju nikakvu legitimnost. Uzima se u obzir samo ono što vjerski tekst ne osporava.10

Dakle, običaji ljudi moraju biti u skladu sa propisima šerijata, jer svaki običaj koji se kosi sa šerijatskim dokazima je neispravan, i zbog toga je to djelo zabranjeno.

Zaključak

1. Ispravni običaj ne može biti ibadet, ali nije ni novotarija

2. Neispravni običaj može biti novotarija, ili grijeh, ali ne može biti ibadet

3. Novotarija ne može biti ibadet, ali može biti neispravni običaj

Primjer

Dovišta u Bosni

Posjećivanje dovišta, kod ljudi ima status ibadeta (jer se posjećuju u ime Allaha), međutim to je neispravni ibadet (jer nema utemeljenja u vjeri) i zbog toga je novotarija, to je ujedno i običaj kod ljudi (jer se stalno ponavlja), ali to je neispravni običaj (jer se kosi sa šerijatom) i zbog toga je zabranjen.

Mislim da bi Islamska zajednica najozbiljnije trebala da preispita sve ibadete i sve novotarije koje se rade u njenoj organizaciji, jer će biti pitani na Sudnjem danu, a oni koji slijepo slijede Islamsku zajednicu radeći novotarije, neće imati opravdanje na Sudnjem danu, jer daije Ehli sunneta vel džemata već godinama upozoravaju na novotarije i sve druge devijacije u vjeri.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.

 
———–
Pročitajte detaljno o razlikama između ibadeta, novotarija i običaja:
https://pitajucene.com/pitanje/razlika-izmedju-ibadeta-novotarija-i-obicaja/
———–
mr. JAKUB ALAGIĆ
DELIL AKIDA
Pridruži se na WhatsApp https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Postoji više podjela novotarija, ali sledeća podjela je najpraktičnija:

1. Novotarije u ubjeđenju (el-i'tikadije)

Poput novotarija u ubjeđenju islamskih sekti, kao što su:

Džehmije

Mu'tezile

Haridžije

Murdžije

Sufije

Kulabije

Keramije

Ešarije

Maturidije, itd.

Primjer novotarije u ubjeđenju:

Ubjeđenje/vjerovanje da je Allah sa svojim Bićem na svakom lijepom mjestu, to znači da se Allah nije uzdigao na Arš.

2. Novotarije u praktikovanju ibadeta (el-amelije)

To su ibadeti koji se kose sa šerijatskim dokazima, kao što su izmišljeni ibadeti poput:

Namaza

Posta

Praznika

Zikra

Mevluda

ili ibadeti koji imaju osnove u vjeri, ali je nešto dodato ili oduzeto, tj. kosi se sa poslanikovom praksom u jednoj od šest prethodno spomenutih stvari, kao zajednički
zikr posle namaza.

Šubha/sumnja: Postoje lijepe novotarije

Postoji mišljenje kod pojedinih muslimana, pa čak i kod onih koji se smatraju da su učeni, da postoje lijepe novotarije, dokazujući to riječima Omera radijallahu anhu, koji kaže za klanjanje teravije u džematu da je lijepa novotarija.

Odgovor:

Prvo: Ne postoje lijepe novotarije, zato što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da su sve novotarije zabluda, stranputica.

Drugo: Ako se riječi ashaba kose sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daje se prednost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne ashabu.

Treće: Omer radijallahu anhu, izgovorio je riječi: ‘lijepa novotarija’, povodom klanjanja teravije u džematu, međutim, klanjanje teravije u džematu nikako ne može biti novotarija, već je sunnet, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu (tri dana).

Četvrto: Zašto je Omer radijallahu anhu, izgovorio riječi: ovo je lijepa novotarija?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je teraviju u džematu tri noći, međutim ostavio je taj sunnet iz bojazni da ne bi postao vadžib-farz, i umro je na tome, zatim Ebu Bekr za vrijeme svog hilafeta nije klanjao u džematu.

Zatim dolazi Omer i oživljava taj sunnet, međutim neki ljudi su negodovali što je počeo klanjati teraviju u džematu, jer Ebu Bekr nije to radio, on nije obraćao puno pažnju na njih, međutim neki od njih su istrajavali u tome govoreći da je to novotarija, Omer je ogovorio da to nije novotarija, ali ako smatrate da je to novotarija, onda je to lijepa novotarija.

Dakle, Omer je te riječi izgovorio kao vrstu revolta na istrajnost u negodovanju, tj. na ne odobravanje njegovog postupka.

Zaključak

Ljudi su smatrali da je Omerov postupak novotarija (nešto novo) u odnosu na to što Ebu Bekr nije to radio, a ne zato što je to zaista novotarija (u šerijatskom smislu), jer svi znaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu tri noći.

Peto: Ko koristi riječi Omera?

Oni koji su neuki ili koji su ogrizli u novotarijama, koji ne slijede sunnet, a da bi dokazali

svoje postupke, pozivaju se na riječi Omera radijallahu anhu, a istovremeno ostavljaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što se kosi sa svim pravilima vjere.
———–
Pročitajte detaljno o razlikama između ibadeta, novotarija i običaja:
https://pitajucene.com/pitanje/razlika-izmedju-ibadeta-novotarija-i-obicaja/
———–
mr. JAKUB ALAGIĆ
DELIL AKIDA
Pridruži se na WhatsApp https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG