Hvala Allahu! Prvo, najbolji način liječenja opsesivnosti jeste ignorirati opsesije i ne brinuti se zbog sumnji koje šejtan ubacuje, a koje se odnose se na čistoću, namaz itd.

Često upućivati dove Uzvišenom Allahu i moliti Ga za oprost i pomoć da pobijedi šejtana.

Drugo, u biti je čovjek čist i ne treba se kupati osim ukoliko je potpuno siguran da je džunup. Ako nešto nije potpuno utvrđeno, nema potrebe za kupanjem, čak ako prevlada i sumnja da je džunup.

Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, požalio se čovjek koji umišlja da se suočava s nečim tokom namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Ne obraćaj pažnju na to dok ne osjetiš smrad ili dok ne čuješ da si pustio vjetar.”(Prenose el-Buhari, 137, i Muslim, 361). Misli se na to dok ne bude potpuno siguran da se to desilo.

Ono što je očito jeste to da se ne treba kupati, jer nije utvrđen džunupluk.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info
Preuzeto sa http://minber.ba

Hvala Allahu!

Prvo: Musliman nije odgovoran za ono što se dešava u njegovoj duši ili za ono što mu šejtan došaptava, ako ne radi ili ne priča onako kako mu šejtan govori, u skladu s hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista je Allah oprostio mom umetu ono na što ih njihove duše nagovaraju, sve dok to ne izgovore ili ne rade po tome.“ Bilježe Buhari, 4968, i Muslim, 127.

Dužnost muslimana je da odagna od sebe ove misli i da ih ne slijedi.

Ovo se odnosi na sve misli koje se javljaju bez, izuzetka.

Nevevi kaže: “Što se tiče misli i slutnji, ako ga one ne opsjednu i on ne ustraje u tome, onda mu je oprošteno, u čemu su saglasni učenjaci, jer on nema izbora niti utjecaja na njihovo pojavljivanje i dešavanje niti ima način da ih se oslobodi. Na ovo se odnosi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: ‘Zaista je Allah oprostio mom umetu ono na što ih njihove duše nagovaraju, sve dok to ne izgovore ili ne urade.’”

Učenjaci smatraju da su to misli koje se nisu ustalile niti ukorijenile kod osobe.

Stoga smatraju: „Bez obzira na to da li je to misao koja se odnosi na ogovaranje ili se odnosi na nevjerstvo, ili slično tome, onome kome se pojavi misao nevjerstva, a da se on trudi da bi to postigao, a potom je on u istom trenu odbaci, on nije nevjernik, niti ima bilo kakvu obavezu u pogledu nekih iskupljenja.

Razlog oprosta je taj što osoba nije bila u mogućnosti odagnati takvu misao, već je moguće da se sačuva od ustrajavanja u tome, pa je iz tog razloga prepuštanje tim mislima/ustrajavanje u njima i vezivanja svoga srca za iste zabranjeno/haram.

Šta god da ti ova misao predoči, bilo da je to ogovaranje ili neki drugi vid griješenja, dužnost svake osobe jeste da se tome suprotstavi usmjeravajući misli na ono čime će odagnati takva razmišljanja.“ Preneseno iz djela „El-Ezkar“ (str.345).

Tako je i s dovom (željom) da se nekome desi nešto ružno, ako osoba nije imala na umu tu misao niti ju je izgovarala, niti je počinila nešto loše, već su to samo misli koje šejtan stavlja u srce muslimana kako bi pokvario odnos između njega i njegovog brata, u tom slučaju nema nikakve odgovornosti, već ti je obaveza da se sačuvaš ovakvih misli, potom činiš dovu za svoga brata tražeći od Allaha, dž. š., da mu da sve najbolje kako bi na taj način ponizio i pokorio šejtana.

U skladu s time, meleki aminuju na dobro za koje moliš, a ne i na smutnju, crne misli i slutnju koje ti šejtan stavlja u srce.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info
preuzeto sa http://minber.ba

Ve alejkumus-selam! U svome pismu niste mi pojasnili baš mnogo tako da bih mogao znati da li ste pogriješili ili niste. Ali, ono što razumijem jeste da vaša supruga sada ne želi da živi sa vama i da ona sebe smatra razvedenom. Sada se postavlja pitanje da li je taj razvod validan ili, da tako kažemo, kako sada postupiti. Ovakav postupak od strane supruge ne može se smatrati razvodom braka, jer je muž taj koji ima razvod braka u svojim rukama. Razvod braka od strane žene može biti jedino valjan ukoliko ona ode kod kadije i kadija na njeno traženje raskine spomenuti brak. Dakle, njena spomenuta tvrdnja nije ustvari razvod braka, nego vi ostajete u braku sve dok vi kao suprug ne razvedete svoju ženu.

Ukoliko ona baš ne želi da živi sa vama, onda vam ne ostaje ništa drugo osim da je razvedete. Ali sad ostaje problem mehra koji vi morate isplatiti, ako ga već niste isplatili. Meðutim, s obzirom da je ona ta koja želi razvod, onda ovdje treba da doðe do tzv. sporazumnog razvoda ili ”hula”, kako se to naziva u šerijatskoj terminologiji. Način spomenutog razvoda jeste da žena zatraži razvod braka i tom prilikom vrati mehr koji je uzela ili ga halali ukoliko ga još nije uzela, na račun toga što je ona ta koja traži razvod.

Tako da odgovor biva da se nagodite sa ženom da joj date razvod, ali da joj ne isplaćujete mehr koji ste joj dužni, ili da ona vrati što je uzela. A, takoðer, ukoliko ne želite da uzmete mehr koji ste joj već dali, nego želite samo da je razvedete, to vam je takoðer dozvoljeno, a Allah najbolje zna

Odgovorio: Hfz. Dževad Gološ
preuzeto sa http://minber.ba

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Islamski učenjaci spominju u svojim knjigama da je osnova u traženju razvoda braka od strane žene zabrana. Na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ženi koja zatraži od muža razvod braka bez razloga, zabranjen je miris Dženneta.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže od Sevbana, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Na osnovu ovog hadis možemo kazati da ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka ako za to ne postoji validan i opravdavajući razlog.
Ovaj hadis, takoðer, indirektno ukazuje i na to da postoje situacije u kojima je dozvoljeno ženi da traži razvod braka. Ako bi se žena zbog nastavljanja življenja sa mužem bojala za svoju vjeru prvenstveno, te ako muž ne bi bio u stanju da je izdržava, ili ako bi je vrijeðao i tukao do te mjere da to ne može trpjeti, ako bi je primoravao na činjenje grijeha, ako bi se odužilo njegovo odsustvo do te mjere da se boji da će počiniti zinaluk, u ovakvim i sličnim situacijama ženi je dozvoljeno da traži razvod braka, u nekima može biti i obaveza. Na dozvoljenost ovog djela ukazuje poznati hadis Ibn Abbasa, r.a., da je supruga Sabita ibn Kajsa, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: ‘’Allahov Poslaniče, ja ne zamjerim Sabitu na moralu niti na njegovom pridržavanju za vjeru, ali mrzim nepokornost u islamu’’, pa joj je rekao Allahov Poslanik: ‘’Hoćeš li mu vratiti baštu koju ti je darovao kao vjenčani dar?’’ ‘’Da’’, odgovorila je. Rekao mu je Allahov Poslanik: ‘’Prihvati baštu i razvedi je.”(Buharija)
Na osnovu ovog hadisa učenjaci takoðer kažu ako bi žena prezirala muža i bojala se da će mu zbog toga biti nepokorna, dozvoljeno joj je da traži razvod braka, te da mu vrati ono što joj je darovao kao vjenčani dar.
Takoðer, na osnovu ovog hadisa učenjaci su spomenuli da je pohvalno – sunnet mužu da udovolji zahtjevu supruge ako ona za to spomene validan razlog, kao da ga prezire.
A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Elvedin Pezić 21. rebi’ul-evvel 1429. h.g. / 29. 3. 2008. god.
preuzeto sa http://minber.ba