Ta’at označava pokornost i pristanak (saglasnost), i kako neki navodi, ona se ne javlja osim uz naredbu.

Ittiba’a označava praćenje nekoga (kretanje iza njega, slijeđenje), tj. postupanje po nečijim riječima i njihovo slijeđenje.

Ovo je značenje sa jezičke strane.

Znači, pokoravamo se i pristajemo na naredbe Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te slijedimo ono što nam je propisano i pratimo naredbe i zabrane, na način da po njima postupamo.

Ako sam šta pomagao, iako mi pitanje nije bilo najjasnije.

I među melekima postoje poslanici, na šta ukazuju ajeti:
“Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. – Allah sve čuje i sve vidi. “ (El-Hadž, 75)
“Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)
Tumačeći ovaj ajet, Kurtubi kaže: “Poslanici među njima su Džibril, Mikail, Israfil i Melek smrti.”
Ibn Kesir kaže: “On je dao poslanike među melekima, tj. izaslanike između sebe i vjerovjesnika. To su meleki koji imaju krila kojima lete, kako bi što prije dostavili ono što im je naređeno.”
Također, Allah Uzvišeni u 30. ajetu sure Fussilet kaže: “Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”
Ovim se ukazuje da On šalje meleke koji imaju zadatak da vjernike obraduju Džennetom,…
Dakle, među melekima postoje poslanici/izaslanici koji imaju svoje zadatke.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao ni čitati ni pisati, o čemu se govori u Kur’anu:

Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili!” (El-E’araf, 158)

“Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.” (El-Ankebut, 48).

Dakle, prije dolaska Objave, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao ni čitati ni pisati.

U vezi perioda nakon početka Objave, učenjaci se razilaze po tom pitanju.

Međutim, većina islamskih učenjaka smatra da nikada nije naučio čitati niti pisati.

Ovaj stav zastupa i Ibn Kesir prilikom tumačenja 48. ajeta sure El-Ankebut, govoreći o tome da Poslanik nikada nije naučio čitati i pisati.

Odgovarajući na predaju u kojoj se spominje da je prilikom sporazuma na Hudejbiji pisao, spominje da se to tumači drugom predajom u kojoj stoji da je naredio da se napiše.

Također, o ovome govori i Ibn Hadžer u svome djelu Fethul-Bari, braneći stav većine učenjaka.

Ajet ne znači da će svako kome prevagnu loša djela na vagi, vječno biti u Vatri.

Vječni boravak u Vatri odnosi se samo na nevjernike, a ne na muslimane, pa makar oni bili i veliki grješnici

Ovaj ajet odnosi se na nevjernike, jer će oni biti vječno u Vatri.

Što se tiče onih koji su imali osnovu vjerovanja, ako budu imali više grijeha nego dobrih djela, nalaze se pod Allahovom voljom, tj. može im oprostiti, a može ih uvesti i u Vatru, ali neće u njoj boraviti vječno.

Ako kao argument za slijeđenje kršćanstva slijede ovaj dio:

“…i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Kijametskog dana…”,

odgovor je veoma jednostavan, a on glasi:

Uzimati dio Kur’ana kako bi se dokazalo sopstveno vjerovanje, a u isto vrijeme odbacivati drugi dio, ne ukazuje na dosljednost.

Isa je pozivao u vjerovanje u Allaha i nagovjestio je dolazak Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ispravna vjera u Isaa podrazumijeva vjerovanje u sve ono što je on govorio, a između ostalog govorio je i o pojavi Muhammeda kao posljednjeg poslanika, o čemu se u Kur’anu govori.

Dakle, ako su dosljednji i ako im je bitno šta u Kur’anu piše, pa to uzimaju kao dokaz, neka povjeruju onda i u ovaj dio Kur’ana:

– “A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed,* koji će poslije mene doći” – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saff, 6)

– “O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim.” (El-Nisa, 171-172)

– A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – on će reći: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maide, 116-117)

– “Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.” (El-Maide, 72-75)

A što se tiče tefsira ajeta, on ukratko znači:

“Od Allahovih zamki nevjernicima je bilo i to što je rekao Isau, alejhis-selam: “O Isa, Ja ću te uzeti, a neću te usmrtiti, i uzdići ću te k Sebi, i tvoju dušu i tvoje tijelo, i očistit ću te od nečisti nevjernika i udaljiti te od njih, i učinit ću one koji te slijede u istini – u to spada i vjerovanje u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – iznad onih koji ne vjeruju u tebe. Oni će biti iznad njih u pogledu dokaza i snage, a zatim ćete se svi Meni, Jednom Jedinom, vratiti na Sudnjem danu, pa ću pravedno presuditi među vama u onome u čemu ste se razilazili.”

Prema tome, koristiti samo jedan dio Kur’ana, a drugi zapostaviti, a pored toga i tumačiti sve to na svoj način, ne ukazuje na dosljednost, a Allah uzvišeni upravo osuđuje one koji jedan dio Knjige vjeruju, a drugi odbacuju.