Načini spoznaje da je neki ajet (propis) dokinut:

1. Da u jednom od dva vjerska teksta bude nešto što ukazuje koji je od njih stigao poslije.
2. Da postoji jednoglasan stav ummeta da je jedan propis dokinut, a drugi dokidajući.
3. Da se zna koji je ajet (propis) objavljen prije, a koji kasnije.
4.
Ovo naravno poznaju islamski učenjaci i mufessiri koji u svojim tefsirima i drugim djelima govore o ovoj tematici i pojašnjavaju koji je ajet dokinut, a koji je dokidajući.

Mi to možemo spoznati čitajući tefsire koji su nam pri ruci i na takav način možemo doći do znanja o tome koji je ajet dokinut, a koji nije.

Na našem jeziku možemo čitati sljedeća djela, a naravno sve to nije dovoljno da bismo se potpuno upoznali sa ovom tematikom:

El-Kurtubi, Tefsir, 5 tomova, preveli: hfz. Zijad ef. Dervić i Fahrudin Smailović prva tri toma, a hfz. Zijad ef. Dervić preostala dva, Sarajevo, 2013., 2014., 2015., 2017., 2018.

El-Kelbi, Olakšani komentar Kur’ana, 6 tomova, preveo: Almir Fatić i Nedžad Ćeman, Sarajevo, 2014.

Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje, Muhammed Nesib. Er-Rifa’i, prijevod: Grupa prevodilaca, Sarajevo, 2002.

Aid el-Karni, Tefsir, preveo: Abdurrahman Kuduzović, Sarajevo, 2014.

Hajrudin Tahir Ahmetović, Tefsir Kur’ana časnog: Amme džuz, Autor, Doboj Istok, 2019.

Enes Karić, Uvod u tefsirske znanosti, Sarajevo, 1997.

Safvet Halilović, Osnovi tefsira, Zenica, 2005.

Zijad Ljevaković, Uvod u nauku Tefsira, Sarajevo, 2003.

Dželaluddin es-Sujuti, Itqan: Sveobuhvatni uvodnik u kur’anske nauke 1, preveo: Doc. Dr Almir Fatić, Sova Publishing Sarajevo, Sarajevo, 1433./2012.

Ibn Tejmijje, Uvod u principe tumačenja Kur’ana, preveo: Prof. dr. Almir Fatić, UG Alternativa, Sarajevo, 1439./2018.

Mennā el-Kattān, Sažeti prikaz nauke o Kur’anu, preveo: Muhamed Đuliman, Beč, 1998.

Mehmed Handžić, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, GAZI HUSREVBEGOVA MEDRESA u Sarajevu, Sarajevo, 1972.

Šejh Ejmen Suvejd u pogledu toga navodi sljedeće:

Arapski jezik ima 29 slova koja se izgovaraju, a 28 koja se pišu.

Zbog čega je to tako?

Zbog toga što Arapi nisu načinili oblik i izgled za hemze, nego su ga nekada pisali kao elif, nekada kao (vav), nekada kao (ja), a nikada nikako.

Ovih 29 harfova koji se pišu poredao je imam Nasr b. Asim Lejsi (umro 90. po H.), shodno sličnosti harfovima, dodajući im tačke kako bi se slični harfovi razlikovali.
أ ب ت ث ج ح خ د ذ ر ز….
Elif koji se nalazi na početku ove “abecede” ustvari je hemze.
Dakle, kod Arapa hemze nije imalo svoj oblik, a prema njemu su se odnosili na sljedeće načine:

1. Na početku riječi pisali su ga kao elif.

Primjera radi, riječ entum أنتم pisali su انتم

2. U sredini ili na kraju riječi pisali su kao elif, nekada kao (vav), nekada kao (ja), a nikada nikako, a to je ono hemze koje danas pišemo samostalno.

Primjera radi:
riječ (je’murukum) يأمركم pisali su يامركم
riječ (mu’minin) مؤمنين pisali su مومنين
riječ (bi’sema) بئسما pisali su bez hemzeta iznad…
riječ (dža’e) جاء pisali su جا

Dakle, ovako su pisali, jer nisu imali oblik za hemze, iako su ga izgovarali.
Halid b. Ahmed El-Ferahidi načinio je oblik hemzeta (umro 175. po H.)
Uvidio je nakon izgovara hemzeta da je ono u izgovoru blizu harfa ajn.
Uzeo je oblik ‘ajna, odredivši njegov gornji dio kao znak za hemze.
ء ع
Nakon toga se znak hemzeta stavljao na elif ili ispod njega….

Zastajanje usljed gubitka daha naziva se “el-vakf el-idtirari” odnosno prisilno zastajanje.

U suštini, ova vrsta zaustavljanja nije stvarna, jer biva na mjestu koje nije poznato kao mjesto zaustavljanja.

Dakle, u osnovi, učač Kur’ana ne bi smio zastati osim na mjestu gdje se upotpunjava značenje ili ajet.

Međutim, nekada se desi da izgubi dah prije nego dođe do riječi na kojoj može zastati.

U tom slučaju, zastat će na toj riječi, zatim će tu riječ na kojoj je zastao, ponovo proučiti, pod uslovom da je kretanje od nje ispravno u smislu značenja.

U slučaju da kretanje od te riječi na kojoj je učač zastao nije ispravno, vratit će se na riječ od koje je značenje ispravno.

Za ovo je potrebno poznavati značenje kako bi se znalo odakle ponovo otpočeti nakon zastajanja.

Jedan od najboljih načina jeste da se stranica po stranica (shodno mogućnostima) uči pred nekim ko poznaje ovu tematiku i da nam on ukaže gdje možemo stati i odakle možemo nastaviti.

Tako da je za one koji ne poznaju arapski jezik i značenja Kur’ana, najsigurniji način da se pridržavaju znakova koji su naznačeni u mushafu, shodno mogućnostima, odnosno da uče pred nekim ko to poznaje, a ko će im ukazati gdje se može stati i odakle se može otpočeti, ako izgube vazduh.

Hadisi koji govore o učenju sure Kehf petkom su općeg karaktera, jer u njima stoji: “Ko prouči suru Kehf petkom…”

Tako da se sura Kehf može učiti uoči petka, od nastupanja akšam namaza, pa sve do nastupanja akšama sljedećeg dana.

Sura El-Kehf može se proučiti odjednom, a može se u tom periodu i raspodijeliti na nekoliko dijelova. Čak se može učiti i na namazima. Ono što je najbitnije jeste da se prouči od akšama u četvrtak do akšama u petak.

Što se tiče hadisa o suri Mulk, postoje opći, a postoje i specifični hadisi.

Hadis općeg karaktera je:

„U Kur’anu ima jedna sura od trideset ajeta koja će se zauzimati za onoga ko je uči sve dok mu ne bude oprošteno. To je sura: El-Mulk.“ (hadis je dobar)

Ovaj hadis ukazuje na vrijednost sure Mulk i u tom smislu, ona se može učiti tokom cijele sedmice, u bilo koje vrijeme, na namazu, van namaza i sl.

A hadis posebnog karaktera jeste:

“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zaspao dok ne prouči sure Es-Sedžde i El-Mulk.” (Hadis je ispravan)

Kada je riječ učenje sure Mulk sa ovom namjerom koja se spominje u ovom hadisu, najbolje je da se uči po noći, prije spavanja, jer je tako Poslanik postupao, ali ako bi NEKADA i proučilo npr. na jaciji, ili namazu (sunneti, vitr, noćni namaz), ispunilo bi se ono što se traži hadisom.