Opće značenje ajeta:

Ženama u starosti koje ne dobivaju mjesečni ciklus i, zbog starosti, ne mogu zanijeti, te se ne žele udati – nije grijeh ogrtače odložiti, ali neka ipak ne pokazuju mjesta gdje su im skriveni ukrasi, koje su, prema Allahovoj zapovijedi, dužne pokriti. Uzasve to, bolje im je ogrtače nositi jer je to čednije i čestitije. Allah čuje sve šta govorite, zna svačija djela i svako stanje, ništa Njemu nije skriveno. On će vas pozvati na odgovornost za ono što ste činili.

Dakle, takve žene mogu skinuti ogrtače kojima su pokrivale odjeću koju su nosile, kako pred rodbinom tako i pred onima koji nisu rodbina, ali pod uslovom da ne pokazuju ukrase svoje.
Isto tako, žene koje su nosile nikab, u tim godinama, mogu da ga ne nose. Ali u svakom slučaju, bolje je nositi i prekrivač preko odjeće i pokriti lice.

Sve vrste lijepe hrane su bile halal Israelićanima osim onoga što je Jakub (Israil), alejhis-selam, sebi zabranio prije nego je objavljen Tevrat. Ta zabrana nije došla u Tevratu, kako jevreji misle. Reci im, o Vjerovjesniče: “Donesite Tevrat i čitajte ga ako istinu govorite.” Oni su time zbunjeni, i nisu donijeli Tevrat. To je primjer lažnog pripisivanja nečega Tevratu od strane jevreja i iskrivljavanja sadržaja Tevrata.

Postoji razilaženje na koju se hranu misli i zbog čega je Jakub sebi zabranio.
Prenosi se da se radilo o mlijeku i mesu deve i da je Jakub bio veoma bolestan. Rekao je da, ako ga Allah izliječi, sebi će zabraniti najdražu hranu i piće.

Prvi odgovor: Oni su govorili svojim, a ne arapskim jezikom. Nekada Allah Uzvišeni o tome govori na način da se prenese značenje njihovog govora shodno izrazu kojeg su koristili, a nekada prenese samo značenje i smisao, jer je običaj Arapa upravo raznovrsnost u formi i načinu, kako se ne bi desilo da nekome dosadi ono što se stalno ponavlja.

Drugi odgovor: Razlog različitosti izraza jeste taj što je cilj svih tih kazivanja, prenošenje značenja i smisla, putem izraza koji ukazuju na to značenje. Ta dešavanja nisu bila na arapskom jeziku nego na jeziku onih koji su bili učesnici tih događanja, čije se značenje prenosi. Kada je to značenje preneseno u arapski jezik, preneseno je različitim izrazima. Dakle, radi se o istim značenjima, a različitim izrazima.

Treći odgovor: Kada je riječ o kazivanju o Musau, sinovima Israilovim, ostalim vjerovjesnicima i onome što su govorili, nije bio cilj da se prenesu izrazi onakvi kakvi oni jesu, nego je cilj prenošenje smisla i značenja. Jezik kojim su govorili nije bio arapski, pa je prenošenje izraza njihovim jezikom izostalo, a ostalo je prenošenje značenja u arapski jezik. A onaj ko ima namjeru prenijeti značenje, to može učiniti bilo kojim izrazom koji na to značenje ukazuje.

Četvrti odgovor: U spomenutim kazivanjima svaki put se spominje nešto što nije spomenuto u nekom drugom, ili pak, umjesto neke riječi dođe druga, zbog nekog detalja, značenja ili dodatnog svojstva, što je praksa učenjaka stlilistike arapskog jezika.

Peti odgovor: Uzvišeni Allah objavio je Kur’an i spominjao je raznovrsne izraze o istim kazivanjima, a ljudi nisu u stanju načiniti nešto slično Kur’anu, bez obzira kojim se izrazima služili.

Šesti odgovor: Ispoljavanje govora na različite načine ukazuje na rječitost.

Sedmi odgovor: Usklađenost sa temom i prilagođenost kontekstu kazivanja, odnosno određeni kontekst traži da se spomene određena riječ i način izražavanja, kako bi se iskazalo ciljano značenje i poruka, dok drugi kontekst to ne traži, pa je određena riječ izostavljena ili je promijenjen redoslijed. U svakoj suri ili kazivanju možemo naći ono što nema u drugom, a spominje se ono što je saglasno sa kontekstom i temom.

Osmi odgovor: Ako nešto nije spomenuto na jednom mjestu, to ne znači da se nije desilo, nego je samo izostavljeno iz već spomenutih razloga.

Deveti odgovor: Kada se detaljno sagleda i razmisli o sličnim ajetima, vidjećemo da nema razlike u značenju i smislu, nego su nekada samo izrazi različiti, kako bi se ukazalo na određeni detalj ili svojstvo koje je važno za određeni kontekst.

Dakle, ako shvatimo sve ovo što je rečeno, a najvažnije, ako shvatimo da se u Kur’anu nekada prenose značenja, a ne i konkretni izrazi, onda nam bivaju jasne spomenute razlike, koje u svojoj suštini i nisu razlike.

Značenje ajeta u svojoj osnovi, onako kako su ga protumačili ashabi jeste da se ne ubije onaj koga je zabranjeno ubiti.

Također, neki kažu da se može odnositi na onoga ko oprosti ubici svoga člana porodice, a ima pravo na odmazdu.

Ukoliko oproste, imaju nagradu kao da su bili uzrokom da se svi ljudi spase. Isto tako, neki kažu da se može odnositi na onoga ko ubije vjerovjesnika ili pravednog vladara, kao da se borio protiv svih ljudi.

A onaj ko pomogne vjerovjesnika i pravednog vladara, kao da je bio uzrokom da se svi ljudi spase, jer je u njihovom spasu i opstanak naroda.

Dakle, sva ova tumačenja odnose se na ubijanje ili ono što vodi ka njemu.

A što se tiče vrijednosti toga da budemo uzrokom da neko krene Pravim putem, postoje drugi mnogobrojni dokazi koji su nam dovoljni na tu temu.

Nisam pronašao da je neko taj ajet tumačio na takav način.