Alejkumusselam.

Obraćanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo to naredbom „Reci“ ili na drugi način, dijeli se u nekoliko vrsta:

1. Obraćanje koje se odnosi na Poslanika i u njemu niko više ne učestvuje.
Primjer tome je ajet:
„Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…'“ (El-E'araf, 158)
„Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili…“ (El-Inširah, 1)

2. Obraćanje njemu koje je općeg karaktera, ali u njega ulaze i drugi.
Primjer tome je ajet:
„Reci: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama…“ (Alu Imran, 84)
„O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite…“ (Et-Talak, 1)

3. Obraćanje Poslaniku, ali u vezi kojeg ne postoji dokaz koji ukazuje da se odnosi posebno na njega, ili dokaz da je općeg karaktera. U tom slučaju, izraz je poseban, a propis je općeg karaktera.
Primjer tome je ajet:
„Reci: ‘Utječem se Gospodaru svitanja…'“ (El-Felek, 1)
„Reci: ‘Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru…'“ (Ez-Zumer, 11)

Ovo je opća podjela, sa nekim od primjera, a putem čitanja tefsira, možemo se upoznati da li se neki ajet odnosi samo na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili je pak općeg karaktera.

Rekao je Allahov Poslanik, sallahu ‘alejhi ve sellem:

“Onaj koji prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će dobro djelo, a svako dobro djelo računa se deset puta. Ja ne kažem da je elif lam mim jedan harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf.”
(Tirmizi, br. 2910.)

Sevap za učenje Kur'ana koji se spominje u hadisu odnosi se na učenje Kur'ana onako kako je objavljen na arapskom jeziku.

Za čitanje prevoda Kur'ana nema se ova nagrada koja se spominje u citiranom hadisu, jer prevod ima status tefsira, i u tom smislu osoba ima nagradu za izučavanje i čitanje kur'anskih značenja.

Jedan od ciljeva objave Kur’ana jeste i razmišljanje o njegovim ajetima i značenjima, tako da osoba koja čita prevod Kur’ana ili neki od njegovih tefsira, ustvari, prakticira ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže:

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29.)

Učenje Kur'ana na transkripciji, u osnovi je zabranjeno, jer to je jedan od najbližih puteva za izmjenu značenja Kur’ana, jer u našem jeziku ne postoje neki od harfova koji postoje u arapskom.

Takvo bi se učenje moglo tolerisati u slučaju da je osoba početnik, da se trudi naučiti arapske harfove i da je na tom putu da savlada ispravan način učenja. U toj mjeri, takvo nešto bi se moglo tolerisati.

Međutim, ukoliko se osoba osloni samo na učenje Kur’ana na transkripciji, bez želje i nastojanja da se nauči arapsko pismo, takva osoba nije Allahovom govoru posvetila potrebnu pažnju i na takav način svjesno iskrivljuje značenja časnog Kur’ana, što je haram djelo.

U vezi toga postoji nekoliko tumačenja.

U jednom od njih se kaže da je Džibril došao i donio jedan komad brokata (svile) u kojem je nosio knjigu, a zatim mu je rekao: “Uči”, tj. Uči ono što se nalazi u ovoj knjizi.

U drugom tumačenju se kaže da to znači: Uči i ponavljaj za mnom ono što ja izgovaram.

Prema jednom tumačenju učenjaka nije nužno da postoji nešto što je napisano, a što bi on učio, nego to znači: Uči ono što će ti biti objavljivano u budućnosti.

Što se tiče tumačenja da se radilo o Levhi Mahfuzu, ono je neispravno.

Alejkumusselam.
Glas skrivenog nuna (ihfa) biva krupan ako se nakon njega pojavi neki od krupnih harfova, kao npr.
Mensura
منصورا
Taj glas biva tanak ako se nakon nuna pojavi neki od tankih harfova, kao npr.
Enfusikum
أنفسكم
Znači pod (a) je taj glas tanak jer je iza njega harf koji je tanak. A pod (b) je taj glas krupan jer je iza njega krupni harf.

Praktično se moze cuti ovdje ta krupnoća i tankoća: https://www.youtube.com/watch?v=Pt1zx_dpCOE