Tumačenje Kur'ana nije dozvoljeno ni onima koji studiraju islamske nauke, ako ne ispune uslove tefsira.

Ulema navodi nekih desetak uslova koji se moraju ispunuti da bi se neko bavio tefsirom.

Da ih ne spominjemo sve, jedan od njih je poznavanje arapskog jezika.

Mudžahid, učenik Ibn Abbasa kaže: “Onome ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvoljeno govoriti o Allahovok Knjizi, bez poznavanja arapskog jezika.”

Naše je samo da pogledamo tefsir ili da pitamo nekoga ko to poznaje. Sve ostalo je upuštanje u grijeh, jer na osnovu čega da tumači ajete neko ko ne zna arapski jezik, a da ne govorimo o drugim uslovima.

Trebamo imati na umu da većina ljudi kada čitaju arapski tekst Kur'ana, da ga ne razumiju i s te strane njima su vrata i razmišljanja, i tefsira i doživljaja ajeta, zatvorena.

Ono sto mogu jeste da pročitaju prevod, koji je, ustvari, samo jedan mali dio određenog tefsira tog ajeta.

Čovjek može doživjeti značenje nekog ajeta, onoliko koliko ga razumije i koliko poznaje njegov tefsir.

Govoriti o značenju ajeta bez tefsira je zabranjeno, osim ono sto se samo po sebi razumije, kao npr. klanjajte, postite, dajite zekat, cinite dobro i slične forme koje su same po sebi jasne.

Ali, donositi zaključke i tumačiti ajete samo na osnovu prevoda kojeg pročitamo, to je i zabranjeno i nemoguće.

Čitanje tefsira pomaže nam da spoznamo značenja, onoliko koliko možemo, a to nam povećava shvatanje Allahove riječi.

Doživljaj nekog ajeta kojeg spominjete, veći je i jači kada znamo i tefsir.

Nauke bez kojih nije dozvoljeno tumačiti Kur'an

Imam Sujuti u svome djelu El-Itkan navodi riječi Ebu-l-Kasima Nejseburija:

“Najvrijednije po pitanju Kur'ana je znati sljedeće:

1- Nauka o objavi Kur'ana
2- Redoslijed onoga što je objavljeno u Mekki i Medini
3- Ono što je objavljeno u Mekki, a pripada medinskoj objavi
4- Ono što je objavljeno u Medini, a pripada mekkanskoj objavi
5- Ono što je objavljeno u Mekki, a odnosi se na propise stanovnika Medine
6- Ono što je objavljeno u Medini, a odnosi se na propise stanovnika Mekke
7- Ono što je objavljeno u Džuhfi
8- Ono što je objavljeno u Jerusalimu
9- Ono što je objavljeno u Taifu
10- Ono što je objavljeno na Hudejbiji
11- Ono što je objavljeno danju i ono što je objavljeno noću
12- Ono što je objavljeno pojedinačno
13- Medinski ajeti u mekkanskim surama
14- Mekkanski ajeti u medinskim surama
15- Ono što je preneseno iz Medine u Abesiniju
16- Ono što je objavljeno općenito
17-Ono što je objavljeno detaljno
18- Ono oko čega se razilazi, pa neki kažu da pripada medinskoj, a neki mekkanskoj objavi…
I druge informacije vezane za Kur'an, njih ukupno dvadeset pet, i onaj ko ih ne poznaje i ne pravi razliku među njima nije mu dozvoljeno da govori o Allahovoj Knjizi…”
(El-Itkan fi ulumi-l-Kur'an, 1/19)

“Običnim” muslimanima dozvoljeno je:

Učiti Kur'an
Razmišljati o značenjima
Čitati tefsire
Čitati prevode
Prenositi kur'anska značenja i tefsir ajeta drugima…

i sve ono što će nam pomoći da bolje razumijemo Kur'an.

Tumačenje Kur'ana je nešto više i ima svoje uslove.

Koja je vrijednost slušanja Kur'ana?^[1]

Odgovor:

1. Slušanje Kur'ana donosi Allahovu milost.
2. Slušanje Kur'ana donosi velike nagrade.
3. Slušanje Kur'ana uzrok je upute čovjeka.
4. Slušanje Kur'ana donosi nur.

Allah Uzvišeni veli: „Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.“[2]

Od Abdullaha b. Mes'uda se prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uči mi Kur'an.“, a Ibn Mes'ud mu odgovori: ‘Zar da tebi učim, a tebi se objavljuje?’, na što mu Poslanik reče: ‘Ja imam želju i volim da slušam učenje drugog.’ Dalje kazuje Ibn Mes'ud: ‘Učio sam suru en-Nisa’ sve dok nisam stigao do ajeta: ‘A šta će tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?’ Pa mi je Poslanik kazao: ‘Stani,’ a ja sam vidio u njegovim očima suze.'“^[3]

Rekao je Ebu Hurejre: „Ko posluša jedan ajet ima udvostručeno dobro djelo, a ko ga prouči, on će mu biti nur na Sudnjem danu.“^[4]

[1] Pogledati: Ebu Enes Muhammed Fethi Al Abdul-Aziz i Ebu Abdurrahman Mahmud b. Muhammed El-Melah, Fethur-Rahman fi bejani hedžril-Kur'an, str. 95-98.

[2] Ez-Zumer, 17-18.

[3] Bilježe Buharija, br. 5050., i Muslim, br. 800.

[4] Hadis je slab kao predaja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je ispravan kao predaja ashaba (mevkuf). Pogledati: Ebu Enes Muhammed Fethi Al Abdul-Aziz i Ebu Abdurrahman Mahmud b. Muhammed El-Melah, Fethur-Rahman fi bejani hedžril-Kur'an, str. 97.

Tefsir Kur'ana i prevod ajeta nemaju status Kur'ana.

Neki učenjaci kazu da se gleda čega ima više. Ako ima više harfova ajeta nego tefsira, onda ima status mushafa, u suprotnom ima status tefsira.

Prevod značenja gdje je stranica originala, stranica prevoda, ne bih preporučio da se uzima bez abdesta, a tefsir može.

Kur'anska kazivanja ukazuju da kazna nije zadesila vjernike koji su bili uz poslanike, nego samo one koji su odbili pokornost.

Nuh

I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i VJERNIKE!” – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. (Hud, 40.)
I Mi smo njega i ONE KOJI SU BILI UZ NJEGA u lađi krcatoj spasili. (Eš-Šuara, 119)

Lut

I Mi smo njega i PORODICU NJEGOVU spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (El-E'araf, 83)
I Mi iz njega VJERNIKE izvedosmo – a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo. (Ez-Zarijat, 35-36)

Šuajb

I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. Oni koji su SMATRALI Šuajba LAŠCEM – kao da nikada u njoj nisu ni bili. (El-E'araf, 83)
I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili. (Hud, 94)

Musa

„I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili. (El-Bekare, 50)
„A Musaa i sve one koji BIJAHU S NJIM spasismo – i one druge potopismo.“ (Eš-Šuara, 65-66)

Salih

„I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i VJERNIKE s njim spasili.“ (Hud, 66)

Hud

I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i VJERNIKE s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli. (Hud, 58)