Tumačeći taj dio ajeta, imam Nesefi kaže da im je bilo naređeno čišćenje Hrama od kipova (kumira), prljavština i nečistoća.
Isto spominje i šejh Sa'di: „Naređeno im je čišćenje Hrama od širka, nevjerovanja, griješenja, nečistoća i prljavština.“
Šejh Usejmin kaže da se misli i na fizičku (materijalnu) i na duhovnu nečistoću.
Ibnul-Dževzi u svome tefsiru spominje jednu zapitanost, a to je: Kako da im se naredi čišćenje Hrama, ako Hram još nije bio sagrađen?
On spominje dva odgovora: Ako je bio Hram, naređeno im je izbacivanje kumira, a ako nije bio, naređeno im je da ga sagrade čistog.

U pogledu učenja sure El-Asr prije rastajanja (napuštanja sijela), prenosi se predaja koja nam ukazuje da je to bila praksa ashaba, Allah njima bio zadovoljan.

Prenosi se od Ebu Medine Ed-Darimija da je rekao: „Kada bi se dvojica ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastali, ne bi se rastali, a da jedan drugome nisu proučili suru Vel-Asr i da jedan drugog nisu poselamili.“

Ovu predaju ispravnom smatra šejh Albani, rekavši da u njoj imamo dvije koristi:

Prva: Nazivanje selama i pri rastajanju, za što imami potvrdu u hadisima.

Druga: Sprovođenje prakse učenja sure El-Asr od strane ashaba, jer mi vjerujemo da su oni najudaljeniji od toga da u vjeru uvedu neku novotariju koju bi smatrali ibadetom, a da u tome nemaju uporište i osnovu kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo riječima, djelima ili odobravanjem.

Pogledati: Albani: Silsiletul-ehadisis-sahihah, br. 2648.

Ovdje se radi o nepotpunom uklapanju, tj. izgovara se na način da se usta i jezik naprave kao da će se izgovoriti krupni hart „ta“, ali se ne izgovara, nego se prelazi na obični harf „ta“. Znak da se radi o nepotpunom uklapanju jeste da na prvom harfu nema ništa, a na drugom nema tešdida, s tim da se prvi harf ne gubi potpuno, nego se ishodište namjesti kao da će se izgovoriti, a onda se prelazi na sljedeći harf. Od 4. minute ima pojašnjen izgovor. https://www.youtube.com/watch?v=8Oc4hzwhP2E

U vezi ovog pitanja postoje dva stava islamskih učenjaka:

Prvi: Takav postupak je pohvalan.

Ibnul-Džezeri veli: „Hafiz Ebu Amr sa ispravnim lancem prenosi od Ameša, a on od Ibrahima da je rekao: ‘Smatrali su pohvalnim da po završetku hatme, otpočnu novu, učivši ajete s početka Kur'ana.“^[1]

Rekao je imam Nevevi: „Kada neko završi hatmu, pohvalno mu je da odmah iza nje otpočne drugu. Takav postupak pohvalnim su smatrali prijašnji i potonji učenjaci.“^[2]

Ovaj stav zastupa i imam Sujuti.^[3]

Drugi stav: Takav postupak nije pohvalan, i zabranjen je

Ovakav stav prenosi se od imama Ahmeda^[4], Ibn Mufliha.^[5]

U svakom slučaju, ovo je idžtihadsko pitanje, i onoga ko bi uzeo prvi stav nećemo smatrati novotarem niti zabludjelim zbog toga, a niti ćemo to činiti kada je riječ o onome ko takav postupak osporava.

Kazat ćemo kao što je kazao Ibn Džezeri: „Onaj ko to čini, dobro čini, a onaj ko bi takav postupak izostavio, ne bi učinio nešto što je sporno.“^[6]

[1] Ibnul-Džezeri, En-Nešr fil-kira'atil-ašr, 2/449.

[2] Et-Tibjan fi adabi hameletil-Kur'an, str. 161.

[3] Pogledati: El-Itkan fi ulumil-Kur'an, 1/224.

[4] Pogledati: Ibn Kudame, El-Mugni, 2/126.

[5] El-Adabuš-šer'ijjeh, 2/302.

[6] En-Nešr fil-kira'atil-ašr, 2/449.

Islamski učenjaci složni su da je poštivanje mushafa obaveza i da se ne smije izlagati nečemu što bi predstavljalo njegovo ponižavanje.
U poštivanje mushafa ubraja se i to da se na njega ne stavlja ništa od knjiga, kako bi uvijek bio uzvišen i iznad svih knjiga.
Onaj ko nenamjerno stavi nešto na mushaf, neće imati grijeh.
Onaj ko to učini, a nije znao za propis, ima opravdanje.
A onaj ko zna propis i svjestan je šta radi, čini djelo koje nije dozvoljeno, jer takav postupak smatra se omalovažavanjem Kur'ana.

Ako su knjige u torbi, treba staviti mushaf na vrh svih knjiga, a nema smetnje torbu staviti na pod.