Nema nepravednijeg čovjeka na svijetu od onog koji bude savjetovan i opominjan jasnim Allahovim dokazima, ali se ipak odbije pokoriti, okrene glavu i zaboravi nedjela koja je počinio, ne pokajavši se. Allah je postavio zastor na srca krivovjernih kako se ne bi okoristili Kur’anom i kako ga ne bi razumjeli. Učinio ih je i slijepim, pa ne čuju uputu; njima savjeti nisu od koristi. Poslaniče islama, ako pozoveš nevjernike u vjerovanje, oni ti se neće odazvati jer su na njihovim srcima katanci i jer su gluhi za istinu.

Allah je postavio zastor na srca krivovjernih kako se ne bi okoristili Kur’anom i kako ga ne bi razumjeli.

Dakle, zbog onoga što čine od nedjela kao i njihovog okretanja od Kur’ana i ajeta koji im se izlažu, Allah ih je srca zapečatio, pa ne mogu da razumiju Kur’an, niti mogu da uzmu pouku.

Alejkumusselam

Tahir b. Ašur veli: „U suri El-Enfal, u devetom ajetu, kada se spominje bitka na Bedru, govori se im je Allah obećao poslati pomoć od 1000 meleka: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti (murdifin).'“

A ovdje (u suri Ali Imran) spominje obećanje od 3000, a zatim od 5000 meleka.

U ovom slučaju (kada je riječ o suri Ali Imran), radi se o tome da im je Allah (prvo) obećao pomoć od 3000 meleka, a zatim je tu pomoć povećao na 5000 meleka.

A kada je riječ o kompromisu između ajeta sure El-Enfal i ajeta sure Ali Imran, radi se o tome da im je (u suri El-Enfal) obećao pomoć od 1000 meleka, a zatim im pružio nadu da će taj broj povećati, što se vidi iz riječi (murdifin).

Govor koji se spominje ovdje ukazuje da si oni još uvijek bili u strahu od velikog broja neprijatelja, pa im je rečeno: “Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje?“

Uzvišeni Allah time je želio da ih još više učvrsti, a zatim je obećao još dvije hiljade (ukupno 5000) ukoliko budu poslušni i izdržljivi: „Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.”

Alejkumusselam

“Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti – njih čeka patnja nesnosna.” (El-Bekare, 174)

Opće značenje ajeta:

Doista oni koji skrivaju knjige koje je Allah objavio, i dokaze u njima koji ukazuju na istinu i na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što to rade Jevreji i kršćani, i koji tim skrivanjem imaju neki dunjalučki interes poput vlasti, ugleda ili imetka, takvi u suštini u svoje trbuhe ubacuju ono što će uzrokovati njihovu paznju u džehennemskoj vatri, i na Sudnjem danu Allah sa njima neće razgovarati prijatnim razgovorom, već će im reći ono što će ih rastužiti i uznemiriti, i neće ih očistiti i pohvaliti. Njima pripada bolna patnja.

U ajetu se spominje izraz (mesh), koji ovdje, kako spominje imam Begavi u svome tefsiru označava presijecanje (el-kat'u). Dakle, zaklao ih, je, udarajući ih sabljom po nogama i vratu. Ovo je tumačenje Ibn Abbasa, Hasana, Katade, Mukatila i većine komentatora Kur'ana.
Neki učenjaci kažu: On ih je zaklao i meso dao kao sadaku, a klanje na takav način bilo je dozvoljeno u njegovom vjerozakonu.
Također, spominje se stav da ih je on gladio po vratu i nogama, kako bi skinuo prašinu sa njih, kao vid samilosti. Međutim, kako navodi imam Begavi, takvo tumačenje je slabo.