Alejkumuselam.

Ajet je u suri Ali Imran, a ne u suri Nisa.

U suri El-Bekare spominje se izraz „el-fadl“, sa određenim članom (el), koji između ostalog ukazuje i na određenost i poznatost onoga o čemu se govori. U ovom slučaju, ajet govori o Objavi, odnosno vjerovjesništvu, što je određeno i poznato, pa je i riječ (el-fadl) određena, jer ukazuje na poznatu blagodat.

U suri Ali Imran, riječ (fadl), općeg je karaktera, nije vezana samo za neku blagodatu, nego ukazuje na mnogobrojne blagodati koje je On dao i daje, a koje su neograničene, što se razumije iz konteksta ajeta koji spominje razne blagodati:
„One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili – čeka velika nagrada; one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.“

Dakle, vidimo da se spominje više blagodati, kako navodi imam Bejdavi u svome Tefsiru: učvršćivanje vjerovanja, povećanje imana, odazivanje u borbu, čvrstina u vjeri, ispoljavanje hrabrosti pred neprijateljem, čuvanje od svega što im može nanijeti zlo, postizanje koristi uz garanciju nagrade.
Zato je i rečeno: „I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem…“

Kaže Halid Es-Sebt, komentarišući ajet iz sure Ali Imran: „Ovo ukazuje da su Njegova davanja neograničena i nepregledna.“

Alejkumuselam.

Allah Uzvišeni u općoj formi spominje uspjeh, i nije ga vezao za samo onaj svijet. Na početku sure El-Bekare, Allah Uzvišeni spominje neka svojstva vjernika koja spominje i u ovim ajetima sure El-Mu'minun, da bi na kraju rekao: „To su oni koji će uspjeti (biti pobjednici).“ U tumačenju tih riječi stoj: „Oni su istinski pobjednici na dunjaluku i na ahiretu jer su postigli ono čemu se nadaju i spasili od onoga čega se boje.“ (El-Muhtesar fi tefsiril-Kur'anil-Kerim, skupina učenjaka tefsira).

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Ašur u svome Tahriru kaže: „Vjernici će uspjeti u svemu što žele“, a naravno, ovo je opća forma koja se odnosi na oba svijeta, kao što kaže šejh Šenkiti u svome tefsiru: „Ostvarit će dobro i ovoga i onoga svijeta.“

Naravno, ovo ne znači da će vjerniku na ovome svijetu sve ići potaman. Poslanik je bio Poslanik, ashabi su bili ashabi, najbolje stvorenje i najbolja generacija, pa su prolazili kroz probleme i iskušenja, ali opet za vjernika, konačnica svega toga jeste uspjeh, jer kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Vjernik je uvijek u dobru. Ako ga zadesi blagodat, zahvalan je, i bude mu dobro, a ako ga zadesi nedaća, strpi se, i opet mu bude dobro.”
A svakako, najveći i trajni uspjeh jeste onaj na budućem svijetu, ulaskom u Džennet, o čemu se i govori na kraju tih ajeta: „Oni će Džennet naslijediti…“

Allah Uzvišeni u tom ajetu spominje dva izraza. Prvi je “kebairul-ism”, veliki grijeh, za koji Kurtubi kaže da se odnosi na širk. Drugi izraz jeste “fevahiš” (razvrat, ružno djelo), za kojeg kaže da se misli na blud. Također, prenosi od Mukatila da prvi izraz označava svaki grijeh za kojeg se prijeti Vatrom, odnosno koji okončava Vatrom, dok drugi izraz označava svaki grijeh za kojeg je određena šerijatska sankcija.

Alejkumuselam.

Allah Uzvišeni u prevodu značenja kaže: „Njihov vjerovjesnik im je rekao: “Allah vam Taluta postavlja za kralja da se borite pod njegovom zastavom.” Njihovi uglednici rekoše, osuđujući takav odabir i protestvujući protiv njega: “Kako da nam on bude kralj, a mi smo preči da vlast imamo? On nije potomak kraljeva i nije mu dato veliko bogatstvo kojim bi se pomogao u vladanju!” Njihov vjerovjesnik im reče: “Allah ga je odabrao nad vama i dao mu veliko znanje i veliku tjelesnu snagu. Allah daje Svoju vlast kome On hoće, shodno Njegovoj mudrosti i milosti. Allah je veliki darovatelj, daje šta On hoće kome On hoće, i zna šta ko zaslužuje među Njegovim stvorenjima.” (El-Bekara, 247)

Talut je bio jedan od vojnika i inače nije pripadao porodici koja je imala vlast, i zato je i rečeno u ajetu: “Kako da nam on bude kralj, a mi smo preči da vlast imamo? On nije potomak kraljeva..“

Međutim, Allah ga je odabrao i on je postao vladar kojeg je Allahovom naredbom postavio vjerovjesnik koji se spominje u ajetu, a za kojeg imam Kurtubi kaže da mu je ime Šemvil b. Bal. U Talutovoj vojsci nalazio se i Davud, a.s., koji je nakon Taluta preuzeo vlast.

Bilježe imam Buhari (7549) i imam Muslim (301) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naslonjen na krilo Aiše, dok je bila u hajzu, učio Kur'an.

Tumačeći ovaj hadis imam Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha veli da je ovaj hadis dokaz koji ukazuje na dozvolu učenja Kur'ana u ležećem položaju. A u djelu Fethul Bari (1/406) od Ibn Redžeba, stoji također da je ovaj hadis dokaz da je učenje Kur'ana u ležećem položaju i na boku, dozvoljeno.

Imam Nevevi u djelu “Adabi učenja Kurana” veli: ”Dopušteno je učiti Kur'an stojeći, ležeći na boku, ili u nekom drugom položaju, ali je nagrada manja.”

Allah, dž. š., kaže:

„U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana su, zaista, znakovi za razumom obdarene. Za one koji stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.” (Kur’an, Alu Imran, 190, 191).

U Sahihu je zabilježeno od Aiše, r. a., da je govorila: „Božiji Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji, znao se nasloniti na moje krilo i učiti Kur'an, iako bih imala mjesečno pranje!“

Ovaj hadis bilježe i Buharija i Muslim, a u drugoj se verziji hadisa kaže: „I učio bi Kur'an dok bi mu glava bila u mom krilu!“

Ebu Musa el-Eš'ari kaže: „Ja učim Kur'an u namazu i u postelji.“

Hazreti Aiša je govorila: „Ja učim svakodnevni vird ležeći na postelji!“