Alejkumuselam.
Ovakva situacija naziva se iltikau sakinejn ili susret dva harfa sa sukunom.
Prvi sukun nalazi se na tenvinu, tj. kada bismo pročitali samo prve riječi, one bi se završile sukunom na slovu (n), kao npr. u tom slučaju: Lutin.
Vidimo da na slovu (n) nema ni fethe, ni kesre ni damme.
Drugi sukun nalazi se na početku sljedeće riječi, tj. na hemzetul vaslu koji nema nikakvog znaka za čitanje.
U tom slučaju, na tenvin, tj. na slovo (n) dodaje se kesra (i), kako bi se taj harf pokrenuo, a onda se izgovorom (ni), prelazi na sljedeću riječ: Lutin(i)l-murselun.

Alejkumusselam
Riječi: حَمِيدٌ مَجِيدٌ spominju se u Kur'anu, i njihov izgovor, shodno pravilima tedžvida je: HAMIDUMMEDŽID, jer se radi o pravilu „Idgam me'al-gunne/Uklapanje sa izgovorom kroz nos.
Kada se čita Kur'an, čita se shodno pravilima tedžvida, međutim, postavlja se pitanje: Da li se tedžvid primjenjuje prilikom citiranja hadisa, zikra ili nekog drugog govora?
U vezi toga postoji dva stava, tj. razilaženje da li treba ili ne, odnosno da li se smije ili ne. Allah najbolje zna, u tome ne treba pretjerivati, ali svakako uljepšavanje riječi je pohvalno, bez nekog pretjerivanja i prenamaganje.
Inače u tedžvidu postoje stvari koje je obaveza primijeniti, poput pravilnog izgovora harfova i sl., a i stvari koje nisu obavezne.
Kada se kaže nisu obavezne misli se na to da li one mijenjaju značenje ili ne. Greške koje mogu mijenjati značenje jesu promjena harfa, hereketa i sl., a greške koje ne mijenjaju značenje su skraćivanje dužine, izostavljanje uklapanja i sl.
U svakom slučaju, ako bi se izgovorilo: Hamidun Medžid, značenje bi ostalo isto.

Alejkumuselam.
Ebu Hurejre, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „U Kur'anu ima jedna sura od trideset ajeta koja će se zauzimati za onoga ko je uči sve dok mu ne bude oprošteno. To je sura: El-Mulk.“
Ebu Davud, 1400., Tirmizi, 2891., koji kaže da je hadis dobar, Ibn Madže, 3786.
Od Džabira se prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zaspao dok ne prouči sure Es-Sedžde i El-Mulk.
Tirmizi, 2892. Hadis je ispravan. Pogledati: Albani, Sahihul-džami's-sagir, br. 4873.

Alejkumuselam.
U posebnom smislu, ajet se odnosi na Utbu b. Ebi Leheba, kako navodi imam Begavi. Dakle, misli se na čovjeka nevjernika, tj. proklet neka je nevjernik, zbog toga što negira Allahove blagodati.
Imam Kurtubi prenosi da je Utbe b. ebi Leheb povjerovao, a onda kada je objavljena sura Nedžm, odmetnuo se i rekao da vjeruje u cijeli Kur'an osim u tu suru, pa ga je Allah prokleo zbog njegovog nevjerovanja.
Kaže šejh Usejmin: “Neki učenjaci kažu da se ovo odnosi posebno na nevjernika, a ne na svakog čovjeka. A postoji i značenje da se misli na čovjeka kao vrstu, jer većina iz te vrste su nevjernici.”