U tefsirima se navodi nekoliko tumačenja te riječi:
– Taberi spominje:
(Nedozvoljena) pjesma i njeno slušanje.
Doboš (bubanj).
Širk.
Nakon toga Taberi kaže: „To je svaki govor koji odvraća od Allahovog puta, a što su Allah i Njegov Poslanik, zabranili slušati… Širk i nedozvoljena pjesma svakako se u to ubrajaju.
Kurtubi pored ostalih tumačenja prenosi od Hasana Basrija da se taj izraz odnosi na muzičke instrumente i pjesmu (nedozvoljenu).

Sa'di u svome tefsiru navodi da se to odnosi na sve ono što srca odvraća od većeg cilja, tj. svaki haram govor, neistina, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi s ciljem zavađanja ljudi, laž, vrijeđanje, itd.
—–
Dakle, ovo je širok pojam i kako kaže Taberi, odnosi se na sve ono što odvraća od Allaha, a u to se svakako ubraja sve ovo što je spomenuto.

Alejkumusselam.

Što se tiče prevoda na bosanski jezik, u nekim prevodima nije prevedeno različito, nego isto.

Dakle, i 3. i 5. ajet preveden je isto:

„niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam“,

a to je učinjeno vjerovatno iz razloga što neki mufessiri drugu rečenicu (5. ajet) tumače samo kao potvrdu značenja prve rečenice (3. ajet).

Ovdje ću navesti prevod tih ajeta shodno tumačenju imama Taberija:

3. Vi ne obožavate ono što ja obožavam (trenutno, sada).

5. Vi nećete obožavati (u budućnosti) ono što ja obožavam (sada, trenutno).

Dakle, mufessiri imaju različita tumačenja. Neki kažu da je druga rečenica samo potvrda značenja prve, dok neki kažu da ima različito značenje, poput Taberija, ili npr. Begavija koji također kaže:

3. „Vi ne obožavate ono što ja obožavam (trenutno, sada).“

5. „Vi nećete obožavati ono što ja obožavam, u budućnosti.“

Dakle, skupina mufessira kaže da je forma ajeta ista, ali da je značenje različito, međutim, postavlja se pitanje šta je razlog tome da je značenje različito?

U 3. ajetu spominje se djelo, tj. negira se činjenje ibadeta Allahu od strane njih, a u 5. ajetu spominje se opis, u smislu da je to nečinjenje ibadeta postalo njihovo stalno svojstvo i sada, a i u budućnosti.

Riječ „abid(un)“ označava particip aktivni koji se, između ostalog može odnositi i na buduće vrijeme, što hoće reći da je takvo stanje postalo njihov stalni opis (vasf lazim).

„Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovome ni na onome svijetu, neka rastegne uže do tavanice (es-sema) i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.“ (El-Hadždž, 15).
Riječ es-sema koja se spominje u ajetu, prema tumačenju većine, odnosi se na krov kuće (tavan i sl.).
Onome ko misli da Allah Uzvišeni neće pomoći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovu vjeru, ovim se ajetom predlaže da se objesi, ako će to riješit njegov problem i ukloniti njegovu mržnju. Dakle, neka umre od muke zbog toga i neka nakon svoga vješanja pogleda da li će to ukloniti njegovu mržnju. Ovim se ne ukazuje, kako kaže imam Begavi, na nužnost tog postupka, jer je nemoguće da se čovjek objesi i da nakon toga vidi da li će mu nestati ta mržnja, nego ima značenje, kao kada onome ko zavidi, kažemo: Ako nisi zadovoljan, objesi se od muke.
Prema drugom tumačenju, misli se na nebo (es-sema), a u tom slučaju ajet znači: Ko misli da Allah neće pomoći Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka to prekine u njegovoj osnovi, jer osnova dolazi sa nebesa, tj. neka razvuče uže do nebesa, pa neka prekine dolazak Objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, neka vidi, da li time može ukoliniti svoju mržnju i da li će u tom slučaju ta mržnja nestati.