Alejkumusselam.

Ovdje ćemo spomenuti neke od načine zaštite od džina/šejtana:

Prvi način: Učenje e’uze, tj. traženje utočišta kod Allaha od prokletog šejtana.

Vrijednost učenja e’uze je velika, a u jednom hadisu stoji: Sulejman b. Sured veli: „Sjedio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka su se međusobno grdili, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile se naduhle, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ja znam riječ zbog koje bi, kad bi je ovaj izgovorio, otišlo od njega ono što osjeća, tj. kad bi rekao: ‘E’uzu billahi mineš-šejtanir-radžim, otišlo bi od njega ono što osjeća.’“ (Buhari, br. 3282., i Muslim, br. 2610.)

Drugi način: Učenje sura Felek i Nas

Prenosi se od Ebu Se’ida: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je utočište od džina i ljudskog uroka, pa kada su mu objavljene Muavizetan (Felek i Nas), njih je učio, a ostavio ono što je mimo njih.”(Tirmizi, br. 2058., Ibn Madže, br. 3511. Hadis je ispravan. Pogledati: Albani, Sahihul-džami’s-sagir, br. 4902.)

Citirani hadis ne znači da je potpuno ostavio sve drugo osim tih sura, nego, kako kažu učenjaci, može značiti da je učenje tih sura preče od drugih zikrova. Dakle, ne znači da je zabranjeno učiti druge zikrove, nego se radi o tome da te sure imaju prednost, a dokaz da treba učiti i druge zikrove jesu druge predaje koje o tome govore. (Pogledati: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/195.)

Neki učenjaci kažu da se to odnosi na prednost traženja utočišta od džina i ljudskog uroka, kao što se spominje u hadisu, a ne na općenito traženje utočišta od druge vrste zla i nedaća. (Pogledati: Ševkani, Tuhfetuz-zakirin, str. 354.)

Treći način: Učenje ajetul-kursijje

Prenosi se od Ebu Hurejre da je rekao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerio mi je čuvanje (hrane sakupljene od) zekata za ramazan, ali mi je došao jedan čovjek i počeo uzimati tu hranu. Uhvatio sam ga i rekao mu: ‘Tužit ću te Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!’ Zatim je ispričao cijeli hadis u kome, između ostaloga, stoji: ‘Kada legneš u svoju postelju, prouči Ajetul-kursijju, neprestano će s tobom od Allaha biti čuvar i neće ti šejtan moći prići sve dok ne osvaneš!’ Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, na to rekao: ‘Istinu je kazao, iako je lažov, jer je to bio šejtan!’“ (Buhari, br. 5010., a cijelo kazivanje bilježi se pod brojem 2311.)

Četvti način: Učenje sure Bekare

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Nemojte vaše kuće činiti kaburovima. Šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura Bekare.“ (Muslim, 780.)

Peti način: Učenje zadnja dva ajeta sure Bekare

Prenosi Ebu Mes’ud da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko prouči zadnja dva ajeta sure El-Bekare, bit će mu dovoljna.“ (Buhari, br. 5009., i Muslim, br. 808.)

U vezi sa značenjem ovog hadisa prenose se razna tumačenja:

– Bit će mu dovoljno za otklanjanje zla.

– Bit će mu dovoljno kao zamjena za noćni namaz.

– Bit će mu dovoljno kao zamjena za ostale zikrove.

– Bit će mu dovoljno za obnovu imana (vjerovanja).

(Pogledati: Ali El-Kari, Mirkatul-mefatih, 5/24.)

Također, propisano je učiti i druge dove i zikrove koji su propisani u raznim prilikama, a koje možete pronaći u zbirci dova Hisnul Muslim, koju možete preuzeti na ovom linku:

https://islamhouse.com/bs/books/47933/

Imam Ibnl-Dževzi u svome tefsiru navodi tri stava po pitanju značenja rijeci AMIN:

Prvi stav: Neka tako bude!

Drugi stav: Allahu moj odazovi se (uslišaj)!

Treći stav: Amin je jedno od Allahovih imena, tj. o Amin, uslišaj dovu!

(Pogledati: Zadul mesir fi ilmit-tefsir, komentar sure el-Fatihe)

Amin se izgovara nakon Fatihe, bez obzira bilo to u namazu ili ne.

Također, izgovara se i nakon dove u kojoj se od Allaha traži nešto.

Nisam našao da je neko dužine objašnjavao u sekundama.

Kada se npr. kaže da prirodna dužina traje dva hereketa, to označava vremenski period koji je potreban da se izgovore dva uzastopna harfa sa hereketima, kao npr.
بَ بَ
ili
بِ بِ
ili
بُ بُ

Onoliko koliko nam je potrebno da izgovorimo npr. بَ بَ, toliko traje dužina od dva hereketa.

Tako je isto sa drugim dužinama. Npr. ako kažemo da medd lazim iznosi 6 hereketa, to znači da je za to potreban period u kojem izgovorimo:

بَ بَ, بَ بَ, بَ بَ.

Na ovom snimku, minuta 2:18, šejh izgovara ove harfove sa hereketima, na osnovu čega se može zaključiti koliko traje medd.

Učenje Kur’ana od strane osobe koja je džunup?

Prema velikoj većini učenjaka, četiri mezheba i drugih, zabranjeno je učiti Kur’an onoj osobi koja je džunup, pa makar i ne dodirivala mushaf.

Rekao je imam Tirmizi: “To je stav većina učenjaka, iz reda ashaba, tabi’ina i nakon njih, poput Sufjana Sevrija, Ibn Mubareka, Šafije, Ahmeda, Ishaka. Oni kažu: ‘Žena u hajzu i džunup ne uče ništa iz Kur’ana, osim dio ajeta, harfa i slično.’” (Sunen Tirmizi, 1/175)

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: “Četiri imama mezheba složni su kada je riječ o zabrani takvog postupka.” (Medžmu’ul-fetava, 21/344)

Rekao je imam Kasani: “Prema stavu velike većine učenjaka nije dozvoljeno da džunup uči Kur’an.” (Bedai’u-Sana’i, 1/37).

Učenje Kur'ana od strane žene koja je u menstrualnom ciklusu?

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav po ovome pitanju.

Većina islamskih pravnika (hanefije, šafije i hanbelije), smatraju da je takav postupak zabranjen.

Njihov dokaz je hadis kojeg bilježi imam Tirmizi: „Žena u hajzu i džunup, ne uče ništa od Kur'ana.“
Ukoliko bi osoba proučila nešto od Kur'ana, s namjerom dove ili zikra, a ne učenja Kur'ana, to ne bi bilo sporno.

S druge strane, malikijski učenjaci dozvoljavaju ženi koja ima hajz ili nifas da uči Kur’an, ali bez direktnog dodirivanja mushafa, jer je to zabranjeno prema većini islamskih učenjaka. (Pogledati: El-Mevsu'atul-fikhijjetul-kuvajjtijjeh, 18/321., 33/59).

Slušanje Kur’ana je dozvoljeno u svim ovim situacijama.

Rekao je šejh Ibn Baz: “Džunupu nije dozvoljeno učenje Kur’ana, ni iz mushafa, a ni napamet…Što se tiče slušanja Kur’ana u tom stanju, to nije sporno, jer je u slušanju velika korist…” (Medžmu’u fetava, 10/152)

Ukoliko meddu-l-lazim, umjesto obaveznih šest haraketa, produžimo samo koliko 3-4 haraketa, to je mala (hafijj) greška koja ne mijenja značenje.

Ukoliko meddu-t-tabi'i/prirodna dužina, umjesto dva haraketa, produžimo koliko 4-5 haraketa, to je mala (hafijj) greška koja ne mijenja značenje.

Ukoliko meddu-t-tabi'i/prirodna dužina, umjesto dva haraketa, skratimo na manje od toga, to je velika (dželijj) greška koja mijenja značenje, kao npr. da umjesto riječi:

فَسَقَى
Izgovorimo: فَسَقَ