Savjeti su sljedeći:

Prvi: Biti svjestan opasnosti izbjegavanja Kur'ana

Allah Uzvišeni kaže: „Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!'“

Postoji nekoliko vidova izbjegavanja Kur'ana:

1. Izbjegavanje učenja Kur'ana
2. Izbjegavanje slušanja Kur'ana
3. Izbjegavanje razmišljanja o Kur'anu
4. Izbjegavanje rada po Kur'anu
5. Izbjegavanje suđenja po Kur'anu
6. Izbjegavanje liječenja Kur'anom.

Kao što vidimo, jedan od njih jeste i izbjegavanje njegovog učenja.

Rekao je Ibnul-Kajjim: „Na sva ova izbjegavanja odnosi se ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: ‘Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!’, iako su neke vrste blaže od drugih.“

Drugi: Biti svjestan negativnih posljedica izbjegavanja Kur'ana

Neke od negativnih posljedica su:

1. Onaj ko se okrene od Kur'ana i izbjegava ga, čini djelo koje ga vodi u zabludu.
2. Onaj ko se okrene od Kur'ana, imat će nesretan život i na ovome i na budućem svijetu.
3. Onome ko se ogluši o kur'anske naredbe, šejtan će biti drug.
4. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žalit će se na one koji su izbjegavali Kur'an.
5. Kur'an neće biti zagovornik onome ko ga bude izbjegavao i bit će dokaz protiv njega.

Treći: Biti svjestan vrijednosti Kur'ana

Kada bi ljudi istinski spoznali vrijednost Kur'ana, sasvim sigurno, on bi bio njihov stalni pratilac.

Habbab b. El-Erett, r.a., rekao je: „Približavaj se Allahu čime god možeš, ali znaj da Mu se ne možeš približiti ničim dražim Njemu od Njegovog Govora.“

Četvrti savjet: Očistiti srce od svega što ga odvlači od učenja

Osman, r.a., govorio je: „Da su vaša srca čista, ne biste se mogli zasititi govora vašeg Gospodara.“

Alejkumuselam.

Allah je taj koji sve može, o čemu govori i kraj ajeta, što ukazuje da je On u stanju da žive usmrti, mrtve oživi, da dadne nešto što je po našim mjerilima nepojmljivo.

Isto kao što vjerujemo da On daje život i smrt, da je Ibrahimovu vatru učinio hladnom, da je rastavio more Musau, da je Isaa stvorio bez oca, da je Muhammeda prenio u jednom trenu noći iz Jerusalima na nebesa i sl., tako vjerujemo i ovo da je u stanju ostaviti hranu kakva ona i jeste.

Alejkumusselam. Zaborav je čovjekovo svojstvo o kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Moj ummet neće odgovarati za grešku, zaborav i za ono što uradi iz prisile.“ Međutim, čovjek musliman treba se truditi da uradi ono što je do njega, kako bi spriječio ili makar umanjio svoje greške i zaborave. Nema sumnje da je jedan od najvećih uzroka zaboravljanja, neponavljanje onoga što se nauči. Govoreći o onome ko pamti Kur'an, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Primjer onoga koji se druži sa Kur’anom je kao primjer vlasnika svezanih deva: ako ih pazi, zadržat će ih, a ako ih pusti, otići će.” Pored obnavljanja naučenog, te udaljavanja od grijeha, čovjek bi trebao što više moliti Allaha da ga učvrsti, jer bez Njegove pomoći neće biti u stanju zadržati ono što je zapamtio. Uz sve to, potreban je učitelj pred kojim ćemo učiti, kako bismo naučili na ispravan način.

Levhi Mahfuz je ploča ili spis na kojem su zapisane odredbe i sve što će se dešavati. Dakle, nije Allahov govor, a Kur'an je u noći kadr spušten cijeli iz Levhi mahfuza koji se nalazi na sedmom nebu do prvog neba i odatle je, prema potrebi objavljivan Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u periodu od 23 godine.

Alejkumusselam.

Kada se tumači ovaj ajet navodi se predaja da to znači da vjernik vidi svoju suprugu i djecu kako su pokorni. Međutim, i s jezičke i šerijatske strane, ispravno je i da muškarci i žene, i neoženjeni i neudate, uče ovu dovu, jer ustvari insan tom dovom dovi i za sebe i za korist cijelog društva.

Drugi dio pitanja:
Učenjaci navode nekoliko razloga zbog čega se za muža vezuje prokletstvo (l'an), a za ženu srdžba (gadab):
1. Muškarac tim činom međusobnog proklinjanja udaljava svoju suprugu od sebe, kao i dijete koje negira da mu pripada, pa imajući u vidu da izraz (l'an) označava udaljavanje od milosti, on se i spominje u pogledu muža. Žena tim činom izaziva srdžbu (gadab) Allaha, svoga muža i svoje porodice, pa se u pogledu nje spominje srdžba.
2. Žene (u to doba) bile su naviknute na korištenje proklinjanja, i to je kod njih bilo uobičajeno, tako da se u pogledu njih koristi srdžba (gadab) kako bi to ostavilo veći uticaj.
3. U osnovi, onaj nad kim se izražava srdžba, zna istinu, ali je negira, pa imajući u vidu da žena koja učini blud, zna da ga je učinila, a to negira, zaslužuje, srdžbu.