Alejkumusselam. Dovoljno je da se učini jedna sedžda. Rekao je Ibn Abidin: „Kada bi ajet sedžde ponovio u dva različita mjesta (skupa), ponovit će i sedždu. Ali, ako ajet sedžde ponavlja više puta na jednom mjestu, ne mora je ponavljati, nego mu je dovoljna jedna sedžda, a najbolje je da je učini nakon što prvi put prouči ajet sedžde.“
Dakle, ako učeći Kur'an ponavljamo učenje ajeta u kojem se nalazi sedžda, i proučimo ga više puta, u tom slučaju dovoljno je jednom učiniti sedždu. U slučaju da u toku dana imamo novu halku, ili pak sjednemo da učimo i ponavljamo u nekom drugom periodu dana, onda ćemo, nakon što proučimo ajet sedžde, ponovo učiniti sedždu.

Alejkumuselam.

Između ostalog, o tome se govori u nauci El-I'džazus-savti ili Glasovna nadnaravnost. Čak su o tome pisane i neke doktorske disertacije, kao npr. Harmonija između glasa i značenja u kur'anskim izrazima. U toj disertaciji navode se određena poglavlja o lahkoći i težini izgovora riječi. Npr. kada pogledamo u Sudnji dan, dešavanja vezana za njega i slično, naći ćemo da su sve to teški i jaki izrazi: Džehennem, Sekar, Hutama, Kar'iah i sama jačina tih izraza ukazuje na teškoću dešavanja. S druge strane, kada se govori o Džennetu, riječi su vecinom pitke, jednostavne, lahke i sl. Ne znam da li o tome ima sta na bosanskom jeziku.

Alejkumuselam.

Postoje dvije vrste pravila:

Prva: pravila čije kršenje utiče na ispravnost namaza i kvari ga ako se radi o Fatihi, kao npr. da se prave greske koje mijenjaju značenje, gdje se mijenja harf ili hereket i tome slicno, i druga: greske koje ne uticu na ispravnost namaza poput dužina, izhara, iklaba, ihfe i tome sl.

I jedne i druge greske ne smiju se praviti prema ucenjacima kiraeta, a samo pitanje vraca se na razilazenje uleme u pogledu obaveznosti tedvidskih pravila iz druge vrste.

U vezi prve, svi su složni da je obaveza, pogotovo kada je rijec o Fatihi.