Alejkumusselam

U vezi rasipništa koje se spominje u ovom ajetu, imam Begavi kaže: “Nemoj trošiti svoj imetak u griješenju.” Ibn Mesud je upitan o rasipanju, pa je rekao: “To je davanje imetka tamo gdje ga ne treba davati (gdje ne pripada).”
Imam Taberi prenosi od Katade: “To je davanje u griješenju prema Allahu, tamo gdje imetak ne pripada i u činjenju nereda. Dakle, nemoj biti škrt, a nemoj ni rasipati! Ljudi će ti prigovoriti ako budeš škrtica; a budeš li rasipnik, nestat će tvog imetka, te nećeš imati šta udijeliti.

Alejkumusselam

Harf „mim“ sa izduženim repom označava pravilo koje se naziva iklab, tj. pretvaranje nuna sa sukunom (na kojem nema ništa) ili tenvina u harf „mim“, kada se nakon toga nađe harf „ba“, uz pridržavanje izgovora kroz nos i prikrivanje.

Iklab ima samo jedan harf, tj. harf „ba“ koji se pojavljuje nakon nuna sa sukunom, u istoj ili u dvije riječi, ili tenvina u dvije riječi.

U tom slučaju, ta riječ je sa tenvinom “avanun bejne”

S obzirom da se nakon tenvina javlja harf (ba), taj tenvin pretvara se u harf (mim) i izgovara se uz pridržavanje izgovora kroz nos i prikrivanje.

Izgovara se (avanummbejne), a ispravan izgovor može se poslužati na ovome snimku:

Ajet znači:
Opomeni ih i podsjeti na Moje blagodati koje sam im podario u danima proteklim.
Korišten je izraz “dani” umjesto izraza “blagodati”, jer to su dani koji su bili poznati među njima.
Tada im je Allah dao velike blagodati, spasio ih je od faraona nakon što su bili žestoko mučeni, potopio je njihove neprijatelje, faraona i njegov narod, a njima je u nasljedstvo ostavio njihovu zemlju, mjesto i imetke.

Alejkumusselam

Allah Uzvišeni u 30. ajetu sure El-Enbija kaže:
“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?”

Što se tiče stvaranja džina, o tome Allah Uzvišeni kaže:

“…a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.” (El-Hidžr, 27)
“…a džina je od plamene vatre stvorio…” (Er-Rahman, 15)

Kada je riječ o stvaranju meleka, u hadisu stoji: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od vatre užarene, a Adem od onoga što vam je već opisano.” (Muslim)

Allah Uzvišeni u 30. ajetu sure El-Enbija kaže:
“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?”

U ovom ajetu Uzvišeni Allah nevjernicima iznosi dokaze Svoga postojanja. Govori im o tome kako su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa ih je On razdvojio. Između nebesa i Zemlje stvorio je oblake iz kojih silazi kiša, a iz Zemlje niče bilje. Zbog toga je i rekao: “Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?”

Dakle, u ovom ajetu, Allah Uzvišeni govori im o onome što oni vide, a ne o svijetu meleka i džina koji su nevidljivi svijetovi. Iznošenje dokaza treba biti vezano za ono što ljudi vide, jer na taj način biva jasnije i upečatljivije, i zbog toga, ajet se ne odnosi na džine i meleke.

Oko značenja izraza “el-mau/voda” koji se spominje u ajetu, postoji razilaženje uleme.
Neki kažu da se misli na kap sjemena, dok neki kažu da se misli na vodu koja je poznata.

Alejkumusselam.

Tefsirul-Dželajeni, nazvan je ovim imenom, iz razloga što se pripisuje dvojici Dželala: Dželaluddinu Mehalliju i Dželaluddinu Sujutiju.

To je jedan od vrijednih i korisnih tefsira čija se korist proširila među muslimanskih masama, jer je sažet, precizan i jasan, bez nejasnoća i komplikovanih tumačenja.

Imam Mehali počeo je pisati ovaj tefsir od sure El-Kehf i završio je sa surom En-Nas. Kada je otpočeo sa tefsirom El-Fatihe i nakon nje, preselio je na onaj svijet.

Nakon toga, taj tefsir preuzeo je imam Sujuti, i protumačio od sure El-Bekare, pa do kraja sure El-Isra.

U tefsiru su spominjali ona značenja na koja ajeti ukazuju, odabirući prioritetnije i ispravnije tumačenje.

Također, ako bi bilo potrebe za nekom jezičkom analizom, i to bi se spomenulo, bez detaljnih obrazlaganja.

Isto tako, na veoma sažet način, spominju se i kiraeti (načini učenja).

Prilikom tumačenja ajeta gdje se spominju Allahova svojstva, držalo se ešarijakog pravca.

U svakom slučaju, to je veoma dobar i vrijedan tekst koji čitaocu daje ona osnovna kur’anska značenja.