Alejkum selam ve rahmetullah!

Neka Vas Plemeniti Allah nagradi za prakticiranje islamskih propisa i želju da društvo u kojem živite bude na Pravom putu. Veliki je podvig, i čast biti musliman u ovom vremenu, te nastojati pozitivno utjecati na druge ljude.

Može li čovjek biti musliman a da ne prakticira osnovne islamske propise, kao, naprimjer, namaz, post, zekat? Može li neko za sebe tvrditi da je musliman a prekino je vezu s dragim Allahom? Sve su to pitanja o kojima bi se moglo naširoko raspravljati. Ovdje o tome nećemo govoriti. Osvrnut ćemo se na Vaš problem.

Vaše nastojanje da promijenite svog momka (u islamu nema ašikovanja, postoje zaruka i sklapanje braka) treba pozdraviti. No, postavlja se pitanje: treba li pokrivena djevojka muslimanka razmišljati o udaji za čovjeka koji hoće-neće prakticirati islamske propise? Pokrivena djevojka treba se udati za nekog ko je čvrst u islamu, postojan, kome ona ne treba podastirati dokaze, niti u njegovo srce treba ulijevati ljubav spram islama. Jer, ako se uda za čovjeka koji “šara”, mogla bi kasnije imati velikih problema.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Kad čovjek čijim ste moralom i vjerom zadovoljni zaprosi od čovjeka kćerku, neka mu je dadne za ženu. Ne postupite li tako, na Zemlji će zavladati smutnja i nered svekoliki. (Et-Tirmizi, Ibn Madža i El-Hakim.)

Bi li Vaš staratelj (bez odobrenja staratelja brak je ništavan) bio zadovoljan da se njegova štićenica, to jest, Vi, uda za momka koji sutra možda neće udovoljavati njezinim pravima i koji je potencijalni veliki grešnik?! Pokušajte nagovoriti momka o kojem je riječ da posjećuje predavanja naših daija i neka se mijenja, polahko ali sigurno. Ako na njemu ne primijetite tragove promjene, bolje Vam je da ga se prođete. I imajte na umu hadis: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim.” (Ahmed)

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Bračni bi život trebao biti skladan, tim skladniji jer je Allah, džellešanuhu, brak istaknuo kao blagodat kojom je obasuo ljude. Svevišnji je Allah rekao: “…i jedan od dokaza Njegovih jest to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubavi i samilost…” (Er-Rum, 21).

Mnogo je hadisa u kojima je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio dobar i korektan odnos spram supruge. Naime, u hadisu koji nam je svima poznat kao moto, ali nepoznat u praksi, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji među vama jesu oni koji su najbolji prema svojoj porodici…” (Et-Tirmizi).

Ima li muž pravo uskratiti svojoj supruzi posjetu roditeljima pitanje je o kojem islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje. Učenjaci hanefijske i malikijske pravne škole smatraju da muž nema pravo uskratiti svojoj supruzi posjetu roditeljima. Hanefijski učenjak Ibn Nudžejm, u djelu “El-Bahrur-raik”, zapisao je sljedeće: “…iz prethodno spomenutog zaključujemo da supruga ima pravo posjećivati roditelje i druge mahreme. Prema utemeljenijem mišljenju, koje je ujedno i zvanična fetva u našem mezhebu, supruga ima pravo jednom sedmično posjetiti roditelje, makar joj to muž i ne dozvolio, a druge mahreme može posjetiti jednom godišnje, iako joj to muž ne odobrio.”

Iako su učenjaci hanbelijske pravne škole (njihovo se mišljenje ne preferira) kazali da muž ima pravo supruzi uskratiti posjetu roditeljima, rekli su da muž nema pravo spriječiti njezine roditelje da nju posjete. Hanbelijski autoritet El-Merdavi, autor djela “El-Insaf”, tvrdi: “Prema utemeljenijem stavu, muž ne može zabraniti svojoj supruzi da primi u posjetu svoje roditelje.”

Na pitanje postavljeno u jednoj radio-emisiji: “Kad bih zabranio svojoj supruzi da posjećuje svoje roditelje, bi li se to smatralo kidanjem rodbinskih veza?” šejh Ibn Baz, rahimehullah, odgovorio je: “Nije dozvoljeno da muž uskrati svojoj supruzi posjećivanje roditeljâ! Mora joj dopustiti da posjećuje svoje roditelje, braću i sestre, onoliko često koliko se neće smatrati kidanjem rodbinskih veza…”

Ako se dogodi da muž mora pribjeći odgojno-popravnim mjerama zbog neposlušnosti žene, uskraćivanje posjete njezinim roditeljima zasigurno nije način da je odgoji; time će samo produbiti problem. Odgojno-popravne mjere spomenute su u 34. ajetu sure En-Nisa. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.”

Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”

Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Islam je blagodat koju Plemeniti Allah daje onome kome On hoće, a uskraćuje kome hoće. Čovjek ne može nikoga uputiti, makar to silno želio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mogao uputiti Ebu Taliba, svog amidžu koji ga je branio i pomagao. Allah je rekao: “Ti, doista ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće…” (El-Kasas, 56). El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Pedeset i šesti ajet sure El-Kasas obavljen je povodom Ebu Taliba, i to nakon što je odbio prihvatiti islam.”

Blago momku kojeg ste spomenuli! Na ahiretu će, inšallah, imati dvostruku nagradu: zbog svog povratka islamu i zbog toga što je bio uzrokom da njegova majka prihvati islam. Majčino izgovaranje šehadeta, izričaja svjedočenja, i nijekanje pravoslavlja dokaz je da je zavoljela islam i iskreno ga prihvatila. Za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek po imenu Amr b. Sabit, radijallahu anhu, prihvatio je islam i nedugo nakon toga, ne obavivši nijedan namaz, poginuo u borbi, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “On je stanovnik dženneta!” (Ovo je predanje zabilježio historičar Ibn Ishak i ono je prihvatljivo.) Dakle, na čovjekovo konačno stanište na ahiretu, ne utječe je li on bio musliman jedan dan, mjesec, godinu, deset ili pedeset godina. Na njegovo konačno stanište utječe je li umro kao musliman. Stoga slobodno možemo kazati da je za majku našeg blagoslovljenog brata dozvoljeno moliti i tražiti oprost. Nadam se da joj je dragi Allah oprostio sve grijehe neposredno nakon što je izgovorila šehadet. Allahu, naš Gospodaru, daj da umremo kao muslimani i priključi nas onima koji su dobri! A Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Molim Svemogućeg Allaha da Vas izliječi i učini Vas jednim od onih koji uživaju u obavljanju ibadeta.

Onaj kome se događa da neprestano gubi abdest, bilo da se radi o puštanju vjetrova ili curenju mokraće ili izlasku izmeta, potpada pod kategoriju koja se u Šerijatu naziva sahibi uzur. Sahibi uzur će očistiti odjeću, zatim staviti nešta na mjesto gdje izlazi nečistoća (da se ne isprlja odjeća) i uzeti abdest – nakon nastupanja namaskog vremena, a ne prije, i obaviti namaz.

Ako se u jednom dijelu namaskog vremena, na početku ili u sredini ili na kraju, ne događa da neprestano gubi abdest, obavezan je namaz odgoditi do tog dijela i tad ga obaviti, makar ga mimoišao namaz u džematu. Ovako su kazali islamski učenjaci. I bolje je da sahibi uzur uzme abdest za svaki namaz. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com