Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanuhu, Stvoritelj svega, objavio ljudima – njih radi – oni su uživali sigurnost i živjeli sretnije od današnjeg “naprednog” svijeta. Nije se znalo za mnoga zla koja su danas uobičajena. To je tako, jer savremeni zakoni više štite lopova nego žrtvu; lopov je siguran od rigorozne kazne, dok se žrtvi često uskraćuje pravo na samoodbranu. Evropske su zemlje uvodile i uvode raznorazne zakone želeći iskorijeniti zlo, ali nisu to uspjele. Uporedite sigurnost Saudijca u Saudijskoj Arabiji, naprimjer, i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini! Čovjek ne treba biti nadnaravno inteligentan da zaključi u čemu je poetna i šta, da bi mu bilo bolje, treba učiniti.

Imam El-Buhari zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa koji mu ne služi za čuvanje usjeva ili stoke, takvom će čovjeku svaki dan biti umanjena ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” U Muslimovoj verziji stoji: “Onom čovjeku koji drži psa koji mu ne služi za lov ni za čuvanje stoke ni za čuvanje usjeva – bit će uskraćena ogromna, ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” Dalje, Ibn Madža zabilježio je preko Alije, radijallahu anhu, sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Odista meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.”

Ovdje se nameće sasvim logično pitanje: je li dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće – u hadisima su spomenute samo tri potrebe radi kojih se pas može držati? Kad se radi o tome, islamski učenjaci nemaju istovjetan stav. Imam En-Nevevi smatra da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. To je stav i šejha Ibn Usejmina, rahimehullah, koji zapaža: “…a utemeljenije je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. Naime, ako je dozvoljeno držati lovačkog psa, koji donosi određenu korist, onda je objektivnije kazati da je dozvoljeno držati psa čuvara koji će čovjeka zaštititi od lopovâ.”

Premda je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće, nije ga dozvoljeno držati u kući, makar imao posebnu prostoriju u kojoj će boraviti, i makar se vodilo računa o njegovoj čistoći. A ko se Allaha boji, pa se sutegne od onog šta je zabranjeno, Allah će mu izlaz pružiti. Allah najbolje zna i On je čuvar Svojih štićenika.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Svevišnji Allah milostiv je i prima pokajanje pokajnika. Ma koliko čovjek imao grijeha, Plemeniti će mu Allah oprostiti, pod uvjetom da se taj isti čovjek pokaje za nedjela i odluči da ih više neće činiti. U časnom Kur’anu Allah, džellešanuhu, kaže: “‘…Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.’” (Ta Ha, 82)

Enes, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Svevišnji Allah kaže: ‘O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, Ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati! O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi dosegli do neba, pa Me ti zamolio za oprost, oprostio bih ti! O sine Ademov, kad bi mi pristupio s greškama velikim poput Zemlje, zatim Me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, Ja bih ti pristupio s isto toliko oprosta!’” (Et-Tirmizi)

Dobro je da se čovjek pokaje za svaki grijeh kojeg se sjeti, ali je dovoljno da se pokaje za sve grijehe, sveobuhvatnim općenitim pokajanjem. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Tevba onoga ko se pokaje za sve grijehe, sveobuhvatnim općenitim pokajanjem, iziskuje da mu budu oprošteni grijesi, čak i ako se ne pokaje za svaki grijeh pojedinačno…” (El-Fetavel-kubra). Na ovom je stanvištu i Ibn Tejmijjin učenik Ibnul-Kajjim, smilovao im se Allah.

Da se čovjek nije obavezan sjetiti svakog grijeha i za njega se pokajati – može se razumjeti iz sljedeće dove koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, oprosti mi svaki moj grijeh: mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni!” (Muslim). Ova dova na arapskoj jeziku glasi: ALLĀHUMMAGFIR LÎ ZENBÎ KULLEHŪ DIKKAHŪ VE DŽULLEHŪ VE EVVELEHŪ VE ĀHIREHŪ VE ‘ALĀNIJETEHŪ VE SIRREHŪ.

Prema tome,  ako čovjek, ne daj Bože, izgubi sjećanje, uslijed saobraćajne nesreće i tome slično, ne treba biti zadovoljan time da mu bilo ko nabraja njegove nekadašnje grijehe, pa da se on zbog njih kaje; neka se pokaje zbog svih grijeha i neka uči navedenu dovu.

Hoće li Allah, džellešanuhu, primiti nečije pokajanje ili neće, ne zavisi od toga je li čovjek izgubio pamćenje ili nije. To je tako, jer je valjano samo pokajanje onog čovjeka koji prestane činiti grijeh, pokaje se za njega i odluči da ga više nikad neće učiniti (a ako je kome nanio nepravdu, mora ispuniti spomenuta tri uslova i od oštećenog zatražiti halal). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Ružni, strašni i snovi koji imaju seksualni sadržaj jesu plod šejtanovog djelovanja. Ibn Mulekkin, Es-Sujuti, El-Kurtubi i neki drugi islamski učenjaci kažu da je nemoguće da se vjerovjesnik odžunupi u snu, upravo iz tog razloga što se na taj način šejtan igra s čovjekom, a nemoguće je da šejtan poigra s vjerovjesnikom. U pogledu seksualnih snova mjerodavna je ejakulacija, nisu mjerodavni snovi. Dakle, ako žena sanja da ima spolni odnos, ali ne ejakulira, ne mora se okupati. Imam El-Buhari zabilježio je da se Ummu Sulejm, radijallahu anha, obratila Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, Allah se zaista ne stidi istine, pa mora li se okupati žena nakon seksualnih snova?” “Da, mora se okupati ako vidi tragove ejakulacije”, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, ako se žena ne sjeća da su snovi imali seksualni sadržaj, a vidi tragove ejakulacije, mora se okupati. Sve mimo ovog pretjerivanje je u vjeri i izlaganje vesvesama. A treba znati da je, takozvano, bijelo pranje posljedica upale; i bijela tekućina koja izlazi uslijed toga ne obavezuje na kupanje.  A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Molim Svemogućeg Allaha da Vas usreći u braku i podari Vam čestit porod. U pravu ste kad kažete da ne treba vjerovati u praznovjerje i da se treba pouzdati u dragog Allaha. O zloslutnji postoje mnogi hadisi, a ovdje ćemo navesti samo neke. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Nema zloslutnje, a drago mi je optimističko predviđanje.” “Šta je optimističko predviđanje?”, upita ga neko, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Lijepa riječ koju čovjek izgovori” (El-Buhari i Muslim). Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Zloslutnja je širk; svako od nas ima zle slutnje, ali ih Allah odagna uzdanjem u Njega.’” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibn Madža). Ebu Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke stupnjeve u džennetu neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje” (Et-Taberani). Ne postoji nikakav razumski argument koji može poslužiti u korist zloslutnje; ona je traženje znanja i indicija na pogrešnom izvoru, a to je, ustvari, neznanje i zabluda. Čak i neki pagani osuđivali su takve postupke smatrajući ih neznanjem. Naš dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je optimizam, nije volio pesimizam; optimizam bodri čovjeka, pesimizam ga unazađuje. Ako ne možete sami, pokušajte uz nečiju pomoć razuvjeriti sve one koji žele da se taj običaj neizostavno izvrši na Vašoj svadbi. Pokušajte ih uvjeriti u to da bi takav postupak mogao pokvariti Vaše raspoloženje na svadbi… Pozovite se i na hadise koji su ovdje navedeni. Allah je Onaj Koji daje podršku Svojim dobrim robovima i On najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Ispravno je klanjati dvadeset rekata teravih-namaza, polahko, a ne brzo kao što se klanja u nekim džamijama. Može se klanjati jedanaest, dvadeset, trideset i šest i četrdeset rekata teravih-namaza, smatra Ibn Tejmijja, rahimehullah. Imam Ahmed klanjao je u ramazanu nebrojeno mnogo rekata teravih-namaza, kako to stoji u djelu “Keššaful-kina”, 1/425. Prema mišljenju većine učenjaka, selam treba predati na svaka dva rekata, u nafili koja se klanja danju i nafili koja se klanja noću. U hadisu stoji: “U dobrovoljnim namazima koji se klanjaju danju i noću selam se predaje na svaka dva rekata” (Et-Tirmizi, Ebu Davud, En-Nesai i Ibn Madža. Ovaj je hadis pouzdanim ocijenio šejh El-Albani). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović