Nakon što sklopi brak, mladoženji se trebaju proučiti sljedeće dove: BĀREKALLĀHU FÎKE VE BĀREKE ‘ALEJKE VE DŽEMEA‘ BEJNEKUMĀ FÎ HAJR – Blagoslovio te Allah, dao ti blagoslov i sastavio vas u dobru! (Ebu Davud); ALLĀHUMME BĀRIK FÎHIMĀ VE BĀRIK LEHUMĀ FÎ BINĀ’IHIMĀ – Allahu, blagoslovi ih i blagoslovi porod njihov! (Et-Taberani)
‘ALEL-HAJRI VEL-BEREKETI VE ‘ALĀ HAJRI TĀ’IR – Neka vam bude hairli, s blagoslovom i najsretnije kako može biti! (El-Buhari).

Kad se osami s mladom, mladoženja uči ovu dovu, stavivši ruku na prednji dio njezine glave: ALLĀHUMME INNÎ ES’ELUKE HAJREHĀ VE HAJRE MĀ DŽUBILET ‘ALEJHI. VE EŪ‘ZU BIKE MIN ŠERRIHĀ VE ŠERRI MĀ DŽUBILET ‘ALEJHI – Allahu, molim Ti se za njeno dobro i za dobro koje si u njoj stvorio! A utječem se Tebi od njenog zla i zla koje si u njoj stvorio!” (Ibn Madža).

Dova prije spolnog odnosa glasi: BISMILLĀHI ALLĀHUMME DŽENNIBNEŠ-ŠEJTĀNE VE DŽENNIBIŠ-ŠEJTĀNE MĀ REZAKTENĀ – U ime Allaha! Allahu, udalji od nas šejtana i udalji ga od djeteta koje nam daruješ! (El-Buhari i Muslim). A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neka je hvala Allahu, neka su mir i spas Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78). Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Poslan sam s monoteističkom lahkom vjerom” (Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca).

S druge strane, iz Svoje mudrosti, Allah, džellešanuhu, stvorio je šejtana i dao mu mogućnost da zavodi ljude. A treba znati da je nevjerstvo prvo na šta šejtan pokušava navesti vjernika, kao što je u vašem primjeru. I, ako se vjernik prepusti šejtanovom došaptavanju, naći će se u košmaru, očaju i izbezumljenosti. Islamski učenjaci kažu da se vesvese, ružne misli, liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje istim tim ružnim mislima kad se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim).

Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa bi se neki žalili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘To je pokazatelj vašeg snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje iste te vesvese znak je da ste iskreni vjernici.

Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud).

Sami kažete da se čovjek susteže od bluda zato što je blud zabranjen! Da mrzi zabranjenost bluda, čovjek se ne bi sustezao od činjenja ovog poroka, pogotovu danas, kad je rasprostranjen u toj mjeri da se čovjeku sâm nameće. To što osjetite samo je šejtanovo zavođenje i pokušaj da Vas uvjeri kako mrzite Allahove propise, a kad vas u to uvjeri, onda je logično i sasvim za očekivati da će Vas uvjeriti kako su dobra djela koja činite uzaludna.

Vi ste, ako Bog da, na velikom dobru, upravo zato što se šejtan okomio na Vas, ali prestanite se time baviti, čitajte časni Kur’an i činite zikr. Koristim se ovom prilikom da upozorim na opasnost čitanja svakojakih tekstova na internetu, jer danas postoje web portali na kojima se nalaze mnogi tekstovi koji zbunjuju ljude. O djelima koja izvode iz islama – trebalo bi više pisati i govoriti o uvođenju ljudi u islam – ne može se naučiti čitajući kratke tekstove, niti slušajući predavanja onih koji su zastranili. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas šejtanovo zavođenje. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko isposti mjesec ramazan, a zatim posti šest dana mjeseca ševala imat će nagradu kao da je postio cijelu godinu” (Muslim). Islamski učenjaci nemaju jednoglasan stav o pošćenju nafile prije napašćanja propuštenih dana ramazanskog posta. Neki autoriteti smatraju da se prvo mora ispostiti cijeli ramazan, a zatim postiti šest dana ševala. Drugim riječima, onaj ko iz opravdanih razloga (putovanje u udaljeno mjesto, teška bolest) nije ispostio cijeli ramazan – mora prvo napostiti dane ramazana koje nije postio, a tek onda postiti šest dana mjeseca ševala.

Kod mnogih se žena (jer većinom ne isposte ramazan u cijelosti) javlja nedoumica hoće li prvo postiti nafilu ili će napostiti dana ramazanskog posta. Na drugoj strani imamo islamske učenjake koji smatraju da obveznik može postiti nafilu o kojoj je riječ, a zatim će napostiti dane ramazanskog posta koje je ispustio. Ovdje nije na odmet da čovjek bude preodstrožan, pa da postupi prema prvom mišljenju – ako je u mogućnosti. A ako pak postupi prema drugom mišljenju, u kojem je jedna širina, neće pogriješiti. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Prema našoj, hanefijskoj pravnoj školi, zikr se obavlja poslije farza i zasebno. Zajednički zikr nije ništa drugo osim okoštali običaj koji ljudi, ne znajući da griješe, pripisuju hanefijskom mezhebu. Hanefijski su učenjaci nastojali iskorijeniti ovaj običaj, nazivajući ga zabranjenom novotarijom. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi nisu zajedno zikrili, niti su učili zajedničku dovu.

U djelu “Tuhfetul-ahvezi” naći ćemo sljedeću izjavu imama el-Mubarekfurija: “Znano je da naši savremenici sljedbenici hanefijskog mezheba ustrajavaju u učenju dove poslije svakog farz-namaza, smatrajući to neizostavnom obavezom. I zato osuđuju onoga ko poslije obavljenog farza napusti džamiju ne podignuvši ruke radi dove. Oni se, čineći tako, suprotstavljaju imamu svog mezheba, Ebu Hanifi, i izjavama koje su zapisane u mjerodavnim knjigama hanefijskog mezheba.” Ipak, treba biti blag prema onima koji žele dobro ali nemaju znanje, pa griješe. Ništa se silom ne može promijeniti. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Lična zamjenica On (huve) nije Allahovo ime. Nijedan islamski učenjak, kako to kaže šejhu-islam Ibn Tejmijja, nije ovu zamjenicu uvrstio u Allahova imena. Imam es-Sujuti je u djelu “el-Džamius-sagir” (1031) naveo hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najuzvišenije Allahovo ime, na koje se odaziva ako se njime zamoli, nalazi se u trima surama, a to su: el-Bekara, Alu Imran i Ta Ha” (Ibn Madža i et-Tahavi. Es-Sujuti i el-Albani ocijenili su ovaj hadis ispravnim.)

Koliko mi je poznato, el-Albani ličnu zamjenicu “huve” nije smatrao Allahovim imenom, kamoli da je smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Ovaj je hadiski stručnjak o najuzvišenijem Allahovu imenu govorio u djelu “Silsiletul-ehadisis-sahiha”, 2/372. Što se tiče Ibn Hadžera, on je u djelu “Fetul-Bari” naveo od er-Razija da neke sufije smatraju da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Er-Razi je prihvatio njihovo mišljenje, ali Ibn Hadžer nije i, otuda, nepravdu čini (i potvara) Ibn Hadžera onaj ko tvrdi da je on smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime.

Kao u većini slučajeva, sufije se pozivaju na paučinaste dokaze, na tome i počiva njihovo vjerovanje; tako su i ovdje postupili. Ni u jednom jedinom pouzdanom predanju, ni od Poslanika islama ni od ashaba, uopće se ne spominje lična zamjenica “huve” kao Allahovo ime, niti je iko od njih ovoj zamjenici pridavao važnost u tom smislu. Pored devedeset i devet Allahovih imena, spomenutih u hadisu, sufije se vežu za ličnu zamjenicu, a, k tome, nemaju nikakvog dokaza za to. Zar nam nisu dovoljne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da se najuzvišenije Allahovo ime nalazi u spomenutim trima surama, pa da izmišljamo i uvodimo u vjeru ono za šta ne postoji dokaz? Molim Allaha da nas uputi na Pravu stazu i omili nam slijeđenje ispravnih generacija, a da nas sačuva novotarija! A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com