Islamski pravnici razilaze se po ovom pitanju. Jedan dio učenjaka smatra da je to haram, osim u nuždi i prinudi u kojoj čovjek nije u stanju da pije sjedeći ili čučeći, i ovo je stav imama Ibnul-Kajjima, rahimehullah, radi hadisa koji prenosi Enes, radijallahu anhu, u “Sahihu” imama Muslima, rahimehullah, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, ukorio pijenje stojeći, a u drugoj predaji: “Zabranio je Allahov Poslanik, ﷺ, da čovjek pije stojeći.” Hadis je prenio Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu.

Kaže se da je ovaj hadis derogiran hadisom Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji kaže: “Uslužio sam Allahovog Poslanika, ﷺ, zem-zemom, pa se napio stojeći.” Biježe ga Buhari i Muslim u svoja dva “Sahiha”, i hadisom koji je zabilježio imam Buhari u svome “Sahihu” putem Abdulmelika ibn Mejsere, od En-Nizala, koji kaže: Došao je Alija, radijallahu anhu, na vrata Rehbe (vrata džamijskog dvorišta u Kufi) pa se napio stojeći i rekao: “Ljudi kude nekoga ako se napije stojeći, a ja sam doista vidio Allahovog Poslanika, ﷺ, da je učino kao što ste mene vidjeli da radim.” Jedan dio islamskih učenjaka zastupa stav da se hadisi o zabrani odnose na pokuđenost, i to je mišljenje imama Taberija, Hattabija, i Ibn Hadžera.

Drugi učenjaci dozvoljavaju pijenje sjedeći i stojeći bez pokuđenosti, i kažu da je bolje i preče da se to radi sjedeći (ili u čučećem položaju), zato što je tako najčešće postupao Allahov Poslanik, ﷺ, i to je najispravnije mišljenje, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
7. 6. 1421. g.h., El-Burejda

Prijevod: hfz. Amir Smajić