Upitan je cijenjeni i istaknuti učenjak šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin o propisu proslavljanja Poslanikovog s.a.v.s. rođendana (mevluda), te je odgovorio, Allah mu se smilovao: Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. njegovu porodicu, njegove ashabe, tabiine i sve one koji ih slijede na tom putu do Sudnjega dana…
Proslava Poslanikovog s.a.v.s. rođendana nije bila poznata u islamskom ummetu sve do 4. hidžretskog stoljeća, tj. nije bila poznata u vremenu ashaba, tabiina i tabi-tabiina.S obzirom na to, neophodno je razjasniti dvije stvari:

Prvo: Historijsko utvrđivanje Poslanikovog rođendana. Prije svega treba znati da nije tačno utvrđen datum Poslanikovog rođenja, tj. da je to 12. rebi’ul-evvel, jer se po ovom pitanju historičari razilaze. Neki od njih navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen 9. rebi’ul-evvela, a ne 12. Na osnovu ovoga ne možemo sa preciznošću reći da je Poslanik rođen 12. rebi’ul-evvela.
Drugo: Ako bismo tačno ustanovili dan Poslanikovog rođenja, da li onda možemo reći da je islamski propisano proslavljanje toga dana i da li posebno u tom danu treba učiti poseban zikr i donositi salavate na Poslanika? A možda čak da za vrijeme ovog zikra, kao i gozbi u tom danu, dolazi do miješanja muškaraca i žena i pjevanja kasida u kojima se navode pretjerane pohvale Poslanika (tj. pripisivanje Poslaniku osobina koje dolikuju samo Allahu, azze ve dželle). Naravno, nema sumnje da Allah, azze ve dželle, kao ni Njegov Poslanik, nije zadovoljan pretjerivanjem u pohvalama Poslanika i njegovim opisivanjem osobinama koje dolikuju samo Allahu.

Da bismo utvrdili ispravnost proslavljanja Poslanikovog rođendana (mevluda) potreban nam je šerijatski dokaz, a on se uzima iz Kur’ana ili sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili prakse ashaba, radijallahu anhum. Međutim, u ovom slučaju dokaz koji bi nam ukazivao na proslavljanje Poslanikovog rođenja ne postoji ni u Allahovoj Knjizi ni u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u praksi ashaba. Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o postu ponedjeljkom, pa je odgovorio: ‘’U tom danu sam rođen i u njemu mi je spuštena objava.’’ (bilježi Muslim)
Ovaj hadis nije dokaz za proslavljanje Poslanikovog rođendana u mjesecu rebi’ul-evvelu već ukazuje na vrijednost posta ponedjeljkom, u kojem je Poslanik rođen i počašćen Objavom.

Zatim, dan Poslanikovog rođenja, tj. ponedjeljak, ne odlikuje se ničim drugim osim onim što je spomenuto u hadisu, a to je vrijednost posta u njemu.
Znači, ni u Kur’anu, ni u sunnetu, niti u praksi ashaba ne postoji dokaz o proslavljanju Poslanikovog rođendana, što znači da je taj čin novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na novotarije u svojoj hutbi u danu džume, pa je rekao: ‘’Najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa je Muhammedova uputa, a najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda.’’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je opći kriterij za sve novotarije i jasno rekao da je ‘’svaka novotarija’’ zabluda i nije napravio izuzetak vezano za novotarije (tj. nije rekao da postoje lijepe novotarije). Poznato je da zabluda udaljava čovjeka od njegovog Gospodara i ukazuje na slabost njegovog ubjeđenja i slabost njegove vjere.
Zatim, zapitajmo se: Čemu proslavljanje Poslanikovog rođendana? Da li je to način izražavanja ljubavi Poslaniku ili je to njegovo veličanje? Da li je to zapravo poistovjećivanje sa kršćanima koji su uzeli za praznik rođenje Isaa, alejhis-selam?
Ako je cilj proslavljanja Poslanikovog rođendana način izražavanja ljubavi njemu i njegovo veličanje, ta doista mi ne volimo Poslanika više nego što su ga voljeli Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i ostali ashabi, radijallahu anhum, a oni nisu proslavljali Poslanikov rođendan.
A ako se želimo poistovjetiti sa kršćanima, ta ne treba da se u ibadetima poistovjećujemo sa njima. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Ko oponasa jedan narod, on je od njih.’’ (bilježi Ahmed)
Zatim, kažemo onima koji su uveli ovu novotariju: ‘’Da li je Poslanik znao da se njegov rođendan treba proslavljati?’’ Ako odgovore: ‘’Ne’’, onda ispada da Poslanik s.a.v.s. nije u potpunosti bio upoznat sa Allahovim šerijatom! A ako odgovore: ‘Da’, to znači da je Poslanik s.a.v.s. prikrio nešto od Allahovog šerijata i nije ga dostavio ljudima u potpunosti?! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema nikakve veze sa ovim dvjema pretpostavkama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najučeniji u Allahovoj vjeri i on je prvi koji je u praksu sproveo Allahov šerijat; on je brižljiv u dostavljanju upute čovječanstvu i u potpunosti je dostavio ljudima ono što mu je objavljeno.

Na osnovu navedenog, možemo zaključiti da ne postoji u Poslanikovom sunnetu ništa što upućuje na propisanost proslavljanja njegovog rođendana. Ovim dokazujemo da je proslavljanje Poslanikovog rođendana greška sa aspekta historije u samom uzimanju ovog datuma za dan Poslanikovog rođenja (tj. 12. rebi’ul-evvel), a također i greška sa aspekta šerijata, jer je to novotarija, i nije ga propisao Allah, niti je to rekao Njegov Poslanik, niti su ga praktikovali pravedne halife (Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija), niti ostali ashabi i tabiini, a ni oni koji su ih slijedili u drugom i trećem stoljeću.

Doista je proslavljanje Poslanikovog rođenja (mevluda) čin koji donosi čovjeku slabost, pa tako vidimo mnoge koji ga proslavljaju, a slabi su u praktikovanju ostalih Kur’anom i hadisom potvrđenih sunneta, što ukazuje na predznake loše završnice za novotare. Naime, novotari su aktivni u izvršavanju novotarija, ali zato oslabe i neaktivni su u mnogim potvrđenim sunnetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ako bi nam neko rekao: ‘’Ja proslavljam Poslanikov rođendan kako bih ljude podsjetio na Allahovu milost’’, odgovaramo mu: Samo rođenje ne predstavlja milost kao što to predstavlja poslanstvo i spuštanje Objave, kao što kaže Uzvišeni: ‘’Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi’’’ (3:164). U ovom ajetu nije rečeno ‘’milošću Svojom obasuo kada se rodio poslanik’’. I kada bi gledali spuštanje Allahove milosti, preče bi bilo da se proslavlja dan spuštanja prve objave jer je u tom danu Allah spustio milost Svoju i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije nje nije bio vjerovjesnik, niti poslanik, niti je bio upoznat sa ajetima. I milost ukazana Muhammedovim poslanstvom veća je od njegovog rođenja i unatoč tome nije propisano proslavljanje toga dana.

Ako bi nam neko rekao: ‘’Proslavljanje Poslanikovog rođendana je metoda pozivanja u Allahovu vjeru’’, odgovorit ćemo mu: Kako novotarija može biti metoda pozivanja u Allahovu vjeru, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’…svaka novotarija je zabluda.’’ Dakle, zabluda ne može biti sredstvo niti način za pozivanje na Pravi put. A metoda i sredstava za pozivanje u Allahovu vjeru je puno, tako da nam je ovaj način, putem novotarije, nepotreban.

Na kraju savjetujem braći muslimanima da vode računa o praktikovanju pritvrđenih sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ostave sve ono što nema potporu u Kur’anu i sunnetu i praksi ashaba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio i najmanju stvar koja je potrebna našem ummetu a da nam je nije objasnio. Da je proslavljanje Poslanikovog rođendana propisano, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi nas o tome obavijestio i to bi radili njegove pravedne halife, ostali ashabi i oni koji su ih slijedili dobra djela čineći.
Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preveo: Irfan Kasumović, student Univerziteta Ummul-Qura u Mekki