Bismillahir-rahmanir-rahim

Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.

Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku.

Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Zašto se kolje ovca?

Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.

Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.

Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.

Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.

Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.

Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.

Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.

Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.

Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.

Svako ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja.

Takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka. Ibn Usejmin veli:

„Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“

Medžmu’u fetava, 1/111

Također veli:

„Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk.“

El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164

Primjer tome:

Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva.

Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.

Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim. Šejh Ebu Bekr Zejd veli:

„Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid. Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur’ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“

Fetava džami’ah fit-tenbihi ala ba’dil-adati vel-e’arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer’il-mutahher, str. 40

Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur’ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.

Da je to bilo propisano djelo, Poslanik ﷺ i ashabi bi ga, sigurno praktikovali, a da su ga praktikovali bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.

Poslanik ﷺ je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medinu. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju.

A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.

Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Kod nekih hrišćana bio je običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem.

Pogledati. Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Poslanik ﷺ zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši:

“Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!”
Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane?
„Na koga bi drugog?“ – reče on.“

Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154

Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur’anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Razlika između ibadeta, novotarija i običaja:

Pravila za ibadete:
1. Djelo koje se radi s namjerom približavanja Allahu

2. Da bude na način koji je šerijat propisao

Pravila za novotarije:
1. Djelo koje se radi s namjerom približavanja Allahu.

2. Da ne bude na način koji je šerijat propisao.

Pravila za običaje:
1. Djelo s kojim se ne približava Allahu.

2. Djelo koje je postalo stalna praksa.

3. Da nije u koliziji sa šerijatskim argumentima.

Definicija ibadeta

Ibadet je približavanje Allahu subhanehu ve teala riječima i djelima, koja su propisana šerijatom, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.

Vrste ibadeta

1. Ibadeti mahda

To su ibadeti koji se moraju raditi samo u ime Allaha, to su propisani stalni ibadeti, poput:

Namaza

Posta

Zekata

Hadža

Suda po Allahovom zakonu

Abdest

Zikr

Učenje Kur'ana, itd.

Pravilo za ove ibadete je ako se radi u neko drugo ime a ne u ime Allaha, postaje širk.

2. Djela koja mogu postati ibadeti

To su djela koja postaju ibadeti samo ako se rade s nijetom približavanja Allahu, poput:

Obične sadake

Poslušnost roditeljima

Lijepa riječ

Otklanjanje prepreka s puta, itd

Pravilo za ove ibadete je ako se rade iz nekog drugog razloga, a ne u ime Allaha, ne postaje širk.

Dakle, razlika između ove dvije vrste ibadeta je, npr. ako neko klanja u nečije drugo ime a ne u Allahovo ime, počinio je širk, ali ako je neko pokoran svojim roditeljima, ne zbog Allaha nego iz straha (da ne dobije batine), nije počinio širk, ali nema ni nagradu za poslušnost (nema nijeta pa nema ni ibadeta).

Ibadet nije primljen ukoliko nisu ispunjena dva uslova:

1. Iskrenost, tj. da ga čini isključivo samo Allahu

2. Usklađenost sa Poslaničkom praksom, tj. da se Allah ne obožava osim onako kako je to činio Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, a ne putem novotarija u vjeri

Usklađenost sa Poslaničkom praksom se ogleda u šest stvari:

1. Vrsta ibadeta

2. Količina ibadeta

3. Način obavljanja ibadeta

4. Mjesto obavljanja ibadeta

5. Vrijeme obavljanja ibadeta

6. Razlog obavljanja ibadeta

Ukoliko se bilo koji ibadet kosi sa šerijatom (sa Poslaničkom praksom) u makar jednom od spomenutih šest stvari, onda on nije šerijatom propisan ibadet, nego je novotarija.

Definicija novotarije

Novotarija je sve ono što je uvedeno u vjeru, a nema svoje uporište, osnove, dokaza, ni u općem, a ni u posebnom smislu. Jer Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kaže:

Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.1

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.2

Za novotarije važi osnovno pravilo, a to je da su sve novotarije zabluda, stranputica. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

Svaka novotarija je zabluda.3

Iz ovog se jasno zaključuje da nema lijepih, malih, nebitnih, bezopasnih novotarija, jer su sve novotarije zabluda, a svaka zabluda odvodi u Vatru. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je Poslanikova uputa. Najgore stvari su novotarije, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.4

Vrste novotarija

Postoji više podjela novotarija, ali sledeća podjela je najpraktičnija:

1. Novotarije u ubjeđenju (el-i'tikadije)

Poput novotarija u ubjeđenju islamskih sekti, kao što su:

Džehmije

Mu'tezile

Haridžije

Murdžije

Sufije

Kulabije

Keramije

Ešarije

Maturidije, itd.

Primjer novotarije u ubjeđenju:

Ubjeđenje/vjerovanje da je Allah sa svojim Bićem na svakom lijepom mjestu, to znači da se Allah nije uzdigao na Arš.

2. Novotarije u praktikovanju ibadeta (el-amelije)

To su ibadeti koji se kose sa šerijatskim dokazima, kao što su izmišljeni ibadeti poput:

Namaza

Posta

Praznika

Zikra

Mevluda

ili ibadeti koji imaju osnove u vjeri, ali je nešto dodato ili oduzeto, tj. kosi se sa poslanikovom praksom u jednoj od šest prethodno spomenutih stvari, kao zajednički
zikr posle namaza.

Šubha/sumnja: Postoje lijepe novotarije

Postoji mišljenje kod pojedinih muslimana, pa čak i kod onih koji se smatraju da su učeni, da postoje lijepe novotarije, dokazujući to riječima Omera radijallahu anhu, koji kaže za klanjanje teravije u džematu da je lijepa novotarija.

Odgovor:

Prvo: Ne postoje lijepe novotarije, zato što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da su sve novotarije zabluda, stranputica.

Drugo: Ako se riječi ashaba kose sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daje se prednost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne ashabu.

Treće: Omer radijallahu anhu, izgovorio je riječi: ‘lijepa novotarija’, povodom klanjanja teravije u džematu, međutim, klanjanje teravije u džematu nikako ne može biti novotarija, već je sunnet, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu (tri dana).

Četvrto: Zašto je Omer radijallahu anhu, izgovorio riječi: ovo je lijepa novotarija?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je teraviju u džematu tri noći, međutim ostavio je taj sunnet iz bojazni da ne bi postao vadžib-farz, i umro je na tome, zatim Ebu Bekr za vrijeme svog hilafeta nije klanjao u džematu.

Zatim dolazi Omer i oživljava taj sunnet, međutim neki ljudi su negodovali što je počeo klanjati teraviju u džematu, jer Ebu Bekr nije to radio, on nije obraćao puno pažnju na njih, međutim neki od njih su istrajavali u tome govoreći da je to novotarija, Omer je ogovorio da to nije novotarija, ali ako smatrate da je to novotarija, onda je to lijepa novotarija.

Dakle, Omer je te riječi izgovorio kao vrstu revolta na istrajnost u negodovanju, tj. na ne odobravanje njegovog postupka.

Zaključak

Ljudi su smatrali da je Omerov postupak novotarija (nešto novo) u odnosu na to što Ebu Bekr nije to radio, a ne zato što je to zaista novotarija (u šerijatskom smislu), jer svi znaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu tri noći.

Peto: Ko koristi riječi Omera?

Oni koji su neuki ili koji su ogrizli u novotarijama, koji ne slijede sunnet, a da bi dokazali

svoje postupke, pozivaju se na riječi Omera radijallahu anhu, a istovremeno ostavljaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što se kosi sa svim pravilima vjere.

Definicija običaja

Hanefijski učenjak Ibnul-emir Hadždž, definiše običaj na sljedeći način:

To je pojava koja se u praksi ponavlja.5

Pravilo i osnova kada je riječ o običajima je da su oni dozvoljeni, osim u slučaju kada postoji vjerski tekst koji ih zabranjuje. Kada ovoga ne bi bilo, onda bi se za svaku novotariju ili grijeh koji se raširi među ljudima moglo kazati da je običaj (jer je to pojava koja se ponavlja kroz praksu).

Podjela običaja

1. Ispravni običaji

To su oni običaji koji su poznati među ljudima, a koji nisu u koliziji sa vjerskim tekstom ili konsenzusom islamskih učenjaka.6

2. Neispravni običaji

To su oni običaji koji se rašire među ljudima, ali su u koliziji sa vjerskim tekstom ili dozvoljavaju nešto što je zabranjeno ili, pak, negiraju određenu obavezu.7

Hanefijski učenjak Ibnul-Humam veli:

Vjerski tekst (dokaz) je snažniji od običaja, jer običaj nekada može biti neispravan, kao što je slučaj sa običajem naših savremenika koji uoči bajrama idu na mezarja noseći svjetiljke

(fenjere).8

Hanefijski učenjak Imam Serhasi veli:

Svaki običaj koji se suprotstavlja vjerskom tekstu (dokazu) ništavan je i ne uzima se u obzir.9

Također kaže:

Postupci koji nisu u skladu sa vjerskim tekstom nemaju nikakvu legitimnost. Uzima se u obzir samo ono što vjerski tekst ne osporava.10

Dakle, običaji ljudi moraju biti u skladu sa propisima šerijata, jer svaki običaj koji se kosi sa šerijatskim dokazima je neispravan, i zbog toga je to djelo zabranjeno.

Zaključak

1. Ispravni običaj ne može biti ibadet, ali nije ni novotarija

2. Neispravni običaj može biti novotarija, ili grijeh, ali ne može biti ibadet

3. Novotarija ne može biti ibadet, ali može biti neispravni običaj

Primjer

Dovišta u Bosni

Posjećivanje dovišta, kod ljudi ima status ibadeta (jer se posjećuju u ime Allaha), međutim to je neispravni ibadet (jer nema utemeljenja u vjeri) i zbog toga je novotarija, to je ujedno i običaj kod ljudi (jer se stalno ponavlja), ali to je neispravni običaj (jer se kosi sa šerijatom) i zbog toga je zabranjen.

Mislim da bi Islamska zajednica najozbiljnije trebala da preispita sve ibadete i sve novotarije koje se rade u njenoj organizaciji, jer će biti pitani na Sudnjem danu, a oni koji slijepo slijede Islamsku zajednicu radeći novotarije, neće imati opravdanje na Sudnjem danu, jer daije Ehli sunneta vel džemata već godinama upozoravaju na novotarije i sve druge devijacije u vjeri.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.

---

1 Bilježi ga Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762

2 Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762

3 Muslim, br. 43, str. 344

4 Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344. Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260, a dobrim ga ocjenjuje šejh Albani u Nesaijevom Sunenu

5 Et-Takrir ve-tahbir, 1/282

6 El-Urfu ve eseruhu fil-ahkam, str. 31

7 El-Urfu ve eseruhu fil-ahkam, str. 32, Pogledati: Ka'idetul-adeti, str. 44-45

8 Šerhu fethul-kadir ala šerhi bidajetil-mubtedi, 5/282

9 El-Mebsut, 12/196

10 ibid

---

mr. JAKUB ALAGIĆ

DELIL AKIDA

Pridruži se na WhatsApp https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Preuzmi PDF https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Razlika-izme%C4%91u-ibadeta-novotarija-i-obi%C4%8Daja.pdf

Vidi manje