Vjerovanje u Zadnji dan

وَرَسُولِهِ وَالْكِ تَابِ الَّذِي نَزَّلَ عَلَى رَسُولِهِ وَالْكِتَابِ الَّذِيَ ? (يَا أَيُّھَا الَّذِينَ آمَنُواْ آمِنُواْ بِا ِّ
وَمَلاَئِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلا لاً ? أَنزَلَ مِن قَبْلُ وَمَن يَكْفُرْ بِا ِّ
بَعِيدًا)
– “O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome
Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude
vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike
Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” (En–Nisa, 136)

– Hadis Džibrila.
Nazvan je Zadnjim danom (Jevmul-ahir) jer poslije njega nema ni dana ni
noći.

– Jevmul-ahir (Zadnji ili posljednji dan) je dan kada će nestati dunjaluka.

– Jevmul-kijame (Dan ustajanja) je dan kada će ljudi biti proživljeni.

– Jevmud-din (Dan polaganja računa) je Sudnji dan, a ima još mnogo
naziva, kao npr. Jevmul-hisab (Dan obračuna), Jevmul-džemi’ (Dan
skupljanja), Jevmul-hulud (Dan vječnosti), Jevmul-hasreti (Dan
kajanja), El-Hakka (Čas neizbježni), El-Gašijeh (Teška nevolja), El-
Vakia (Veliki događaj) i dr.

Šartovi vjerovanja u Zadnji dan
1. Vjerovanje u proživljenje, tj. oživljavanje umrlih poslije drugog puhanja
u rog.
(يَوْمَ نَطْوِي السَّمَاء كَطَيِّ السِّجِلِّ لِلْكُتُبِ كَمَا بَدَأْ نا أَوَّلَ خَلْقٍ نُّعِيدُهُ وَعْدًا عَلَيْنَا إِنَّا كُنَّا
فَاعِلِينَ)
“Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje.
Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa
stvoriti, – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (El–Enbija, 104)

2. Vjerovanje u obračun.
(إِنَّ إِلَيْنَا إِيَابَھُمْ ثُمَّ إِنَّ عَلَيْنَا حِسَابَھُمْ)
“Nama će se oni, zaista vratiti i pred Nama će, doista račun polagati!”
(El–Gašijeh, 25,26)

3. Vjerovanje u Džennet i Džehennem.
Osim ova tri šarta, vjerovanje u Zadnji dan podrazumjeva sve što će se desiti
poslije smrti, kao npr. kabursko iskušenje, puhanje u sur i sl.

Plodovi vjerovanja u Zadnji dan
1. Podsticaj da se rade dobra djela,
2. Odustajanje od loših djela,
3. Utjeha za vjernike za sve što ne postignu na dunjaluku da će dobiti u
Džennetu.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

To podrazumjeva vjerovanje i čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni slao knjige
(objave) koje su ljudima prenosili Allahovi poslanici.
وَمَلآئِكَتِهِ وَ كُتُبِهِ وَرُسُ لِهِ) ? (آمَنَ الرَّسُولُ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْهِ مِن رَّبِّهِ وَالْمُؤْمِنُونَ كُلٌّ آمَنَ بِا ِّ
“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici
– svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike
Njegove…” (El–Bekare, 285)
– Hadis Džibrila,
– Idžma’ (konsenzus učenjaka)

Knjige spomenute u Kur'anu:
> Tevrat – objavljen Musau, alejhis-selam.
(إِنَّا أَنزَلْنَا التَّوْرَاةَ فِيھَا ھُدًى وَنُور)
“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo.” (El–Maida, 44)

> Indžil – objavljen Isau, alejhis-selam.
(وَقَفَّيْنَا عَلَى آثَارِھِم بِعَيسَى ابْنِ مَرْيَمَ مُصَدِّقًا لِّمَ ا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ التَّوْرَاةِ وَآتَ ينَاه الإِنجِيلَ فِيهِ
ھُدًى وَنُورٌ وَمُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ التَّوْرَاةِ وَ ھُدًى وَمَوْعِظَةً لِّلْمُتَّقِينَ)
“Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije
njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i
da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takođe bilo uputstvo i
pouka onima koji su se Allaha bojali.” (El–Maida, 46)

> Zebur – objavljen Davudu, alejhis-selam.
(وَرَبُّكَ أَعْلَمُ بِمَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَلَقَدْ فَضَّ لْنَا بَعْضَ النَّبِيِّينَ عَلَى بَعْضٍ وَآ تيْنَا
دَاوُودَ زَبُورًا)
“Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne
vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.” (El–Isra, 55)

> Suhufi – objavljeni Musau i Ibrahimu, alejhima selam.
(إِنَّ ھَذَا لَفِي الصُّحُفِ الْأُولَى صُحُفِ إِبْرَاھِيمَ وَمُوسَى)
“Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.”
(El–E'ala, 18, 19)

Šartovi vjerovanja u knjige
1. Vjerovanje da su od Allaha Uzvišenog (nisu od Džibrila, niti od
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti od bilo koga drugog).

2. Vjerovanje u imena knjiga koje su spomenute, a koje nisu
spomenute vjerujemo uopćeno.

3. Vjerovanje u ono što je od njih vjerodostojno sačuvano od vijesti.

4. Rad po važećim (nederogiranim) propisima, tj. rad po Kur'anu jer
on je važeći, a od prijašnjih objava uzima se samo ono što je Kur'an
potvrdio.
– Sve su objave derogirane Kur'anom.

Plodovi vjerovanja u knjige
1. Spoznaja Allahove milosti prema nama jer nas nije ostavio bez
upute.
2. Spoznaja Allahove mudrosti u postepenosti tih objava.
3. Zahvala Allahu Uzvišenom na toj blagodati.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

Meleki su za nas nevidljiva bića koji su stvoreni od svjetlosti. Ne rade grijehe
nego obavljaju obaveze kako im je Allah naredio i samo robuju Njemu,
nemaju mogućnost izbora da nešto urade ili ne, nisu ni muškog niti ženskog
roda nego posebna Allahova stvorenja ( أ شھدوا خلقھم ) “Zar su oni prisustvovali
njihovom stvaranju?!”.
Postoje meleki koji su na sedždi i ruku'u od kako su stvoreni sve do Sudnjeg
dana i onda će podignuti glavu i reći: ( سبحانك ما عبدناك حق عبادتك ) “Neka si
slavljen, nismo Te obožavali istinski kako zaslužuješ!”
Žive među nama: ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika.
Melek dođe prije rođenja čovjeka dok je u utrobi majke i budu tada naređene
četiri stvari: nafaka, vrijeme smrti, djela i da li će biti sretan ili nesretan.
Posjeduju krila, nije istina da su meleki neka velika sila i sl. jer ne znači da sve
što ne vidimo da ne postoji, npr. gdje je duša onda a znamo da postoji?!
Niko ih ne može vidjeti u pravom obliku osim kome Allah dozvoli, kao što je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džibrila dva puta u pravom liku:
(وَلَقَدْ رَآهُ بِالْأُفُقِ الْمُبِينِ)
“on ga je na obzorju jasnom vidio.” (Et–Tekvir, 23)
Prekrio je horizont zbog veličine, 600 krila.
Drugi put ga je vidio na Mi'radžu:
(وَلَقَدْ رَآهُ نَزْلَةً أُخْرَى عِندَ سِدْرَةِ الْمُنْتَھَى)
“On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehaa.” (En–Nedžm, 13 i 14)
Događaj sa Merjem, kada joj je došao melek; kada su meleki došli Ibrahimu,
alejhis-selam i nisu jeli hranu a krenuli da unište narod Luta, alejhis–selam…
Spomenuti su u Kur'anu i sunnetu na više mjesta.
– Početak sure Fatir.
– “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i
vjernici – svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i
poslanike Njegove.” (El-Bekare, 285)
– Hadis Džibrila…

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

Najvažnije četiri činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su:

1. Allahovo postojanje,
2. Allahovo gospodarstvo,
3. Obredoslovlje (ibadeti),
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine.
Riječ “Allah” spomenuta je 10 062 puta u Kur'anu, posebno ili s nekom
osobinom, prosječno 20 puta po stranici.
(šejh Sulejman el–Eškar)

1. Allahovo postojanje

Postoje četiri vrste dokaza da Allah postoji:

a. Ljudska priroda
(فَأَقِمْ وَجْھَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَةَ للهَِّ الَّتِي فَطَرَ ال ناسَ عَلَيْھَا لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ للهَِّ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ)
“Ti okreni lice svoje pravoj vjeri, kao pravi vjernik, vjeri prema kojoj je Allah
stvorio ljude.” (Rum, 30)
“Svako novorođenče se rađa u islamu, zatim ga njegovi roditelji učine
jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (Buharija)

b. Razum
(أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ ھُمُ الْخَالِقُونَ)
“Jesu li oni stvoreni iz ničega ili su sami sebe stvorili?” (Tur, 35)
Ajet navodi na razmišljanje da oni nisu stvorili sami sebe niti da su stvoreni iz
ničega, nego da ima Stvoritelj.

c. Šerijat (Kur'an i hadis)
Cjelokupna objava je dokaz.
– Ajetul-Kursij (El–Bekare, 255)
– Suretul-Ihlas.

d. Čulo
Dokaz je na dva načina:
a. Mu'džize (dakle, vide ili osjete mu'džizu i to je dokaz, kao npr.
rascijepljenje mjeseca za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem)

b. osjetimo da Allah Uzvišeni postoji tako što se odaziva na dove,
određuje događaje i sl. (El–Enfal, 9)

2. Allahovo gospodarstvo (rububijjet)
> Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar.
> Vrste gospodarstva:
– Opće – Allah je Gospodar svega,
– Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao
Gospodara.

Šerijatska definicija:

Rububijjet je vjerovanje u troje:
– Da je Allah Uzvišeni Stvoritelj (tj. Stvoritelj baš svega)
(إِنَّ رَبَّكُمُ للهُّ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَى عَلَى الْعَرْشِ يُغْشِي اللَّيْلَ
النَّھَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالنُّجُومَ مُسَخَّ رَاتٍ بِأَمْرِهِ أَلاَ لَهُ الْخَلْقُ وَالأَمْرُ تَ بارَكَ للهُّ رَبُّ
الْعَالَمِينَ)
“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja
stvorio, a onda se nadvisio nad Aršem; On tamom noći prekriva dan, koji ga u
stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On
stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El–E'araf, 54)
 Čovjek nikada ništa nije stvorio, nego ono što je Allah stvorio,
čovjek oblikuje.

– Da je Allah Uzvišeni Vladar
(يُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّھَارِ وَيُولِجُ النَّھَارَ فِي اللَّيْلِ وَ سَخَّرَ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ يَجْرِي لِأ جَلٍ
مُّسَمًّى ذَلِكُمُ للهَُّ رَبُّكُمْ لَهُ الْمُلْكُ وَالَّذِينَ تَدْعُ ونَ مِن دُونِهِ مَا يَمْلِكُونَ مِن قِطْمِير)ٍ
“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec –
svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš,
carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne
posjeduju ništa.” (Fatir, 13)

Allahova vlast podrazumjeva dvoje:
– da Allah Uzvišeni posjeduje sve i
– da Allah Uzvišeni sa svim vlada i upravlja.
– Da je Allah Uzvišeni Onaj Koji upravlja (za čovjeka je bolje reći da
upravlja, nego da vlada).

3. Uluhijjet
Jezička definicija: ilah–bog,
Tevhid uluhijjet = tevhid ibadeta
(شَھِدَ للهُّ أَنَّهُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ قَآئِمَاً بِالْقِسْطِ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ )
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni -, i da
On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Alu
Imran, 18)
Srž poslanstva je bio tevhid ibadeta.
Ibadet je sve što Allah voli i s čime je zadovoljan od riječi i djela, javnih i
tajnih. (Ibn Tejmije)
Ruknovi ibadeta su: potpuna poniznost i ljubav.
“Bogovi” koje obožavaju mušrici nemaju nijednu osobinu Boga: ne donose
nikakvu korist obožavateljima, niti otklanja štetu, ne mogu produžiti život, ne
mogu usmrtiti …

Ovaj racionalan dokaz sadržan je u Kur’anu:
(وَاتَّخَذُوا مِن دُونِهِ آلِھَةً لَّا يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلَا يَمْلِكُونَ لِأَنفُسِھِمْ ضَرًّا وَلَا نَ فعًا وَلَا
يَمْلِكُونَ مَوْتًا وَلَا حَيَاةً وَلَا نُشُورًا)
“Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama
stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu
korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.”
(El-Furkan, 3)
(أَيُشْرِكُونَ مَا لاَ يَخْلُقُ شَيْئاً وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلاَ يَسْتَطِيعُونَ لَھُمْ نَصْرًا وَلاَ أَنفُسَھُمْ يَنصُرُونَ)
“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su
stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi?” (El–E’araf,
191 i 192)

Islamski učenjaci kažu da sljedeći ajeti sijeku korijene širka:
(قُلِ ادْعُوا الَّذِينَ زَعَمْتُم مِّن دُونِ للهَِّ لَا يَمْلِكُونَ مِثْ قالَ ذَرَّةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ وَ مَا لَھُمْ
فِيھِمَا مِن شِرْكٍ وَمَ ا لَهُ مِنْھُم مِّن ظَھِيرٍ وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَ ةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ حَتَّى إِذَ ا فُزِّعَ عَن
قُلُوبِھِمْ قَالُوا مَاذَا قَالَ رَبُّكُمْ قَالُوا الْحَقَّ وَھُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ)
Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva
udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za
nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni
će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, On je
uzvišen i velik.” (Saba’, 22 i 23)
– Mušrici su smatrali da je Allah Stvoritelj, a to podrazumjeva da Ga
treba i obožavati:
(قُلْ مَن يَرْزُقُكُم مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ أَمَّن يَمْلِكُ السَّ مْعَ والأَبْصَارَ وَمَن يُخْرِجُ الْحَيَّ مِ نَ
الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيَّتَ مِنَ الْحَيِّ وَمَن يُدَبِّرُ الأَمْ رَ فَسَيَقُولُونَ للهُّ فَقُلْ أَفَلاَ تَتَّقُونَ فَذَلِكُمُ للهُّ
رَ بُّكُمُ الْحَقُّ فَمَاذَا بَعْدَ الْحَقِّ إِلاَّ الضَّلاَلُ فَأَ نى تُصْرَفُونَ)
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo
iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni
-, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš
istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?'”
(Junus, 31 i 32)

4. Allahova lijepa imena i savršene osobine
Šerijatska definicija:
Potvrđivanje imena i osobina u Kur’anu i Sunnetu na način koji dolikuje
Allahu, bez poistovjećivanja, bez negiranja, bez izmjene i bez ulaska u
kakvoću.
الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِھَا وَذَرُواْ الَّذِينَ يُلْحِ دُونَ فِي أَسْمَآئِهِ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُواْ يَعْ مَ لُونَ) ? (وَ ِِّ
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću
Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (El–E’araf, 180)
“Ko traži od Allahovih osobina on je mušrik.” (Ibn Tejmijje)
Npr. “O Allahova milosti, smiluj mi se.”
U vezi s razilaženjem, većina sekti se pojavila u ovoj vrsti tevhida.
U vezi sa imenima i osobinama ne smiju biti četiri činjenice:

a. Poistovjećivanje (tešbih)
(da čovjek poistovjećuje Allaha sa stvorenjima, npr. da se kaže: “Allah
se spušta na zemaljsko nebo, kao što se ja spuštam niz stepenice.”
Mušebbihe – sekta koja poistovjećuje Allahove osobine sa osobinama
stvorenja, npr. da neko kaže da je Allahova ruka kao čovjekova ruka.

b. Nijekanje (ta’til)
(da čovjek kaže da Allah nema lice, ruku i sl.)
Muattile – sekta koja je negirala Allahove osobine iz straha da ne bi
poistovjećivali Allaha sa stvorenjima
Odgovor muattilama : “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Šura, 11)
Mušebbihe obožavaju kipa, a muattile obožavaju nepostojećeg boga. (Ibn
Tejmijje)

c. Bez mijenjanja ili iskrivljavanja značenja (tahrif )
– Tekstualni: وَكَلَّمَ للهُّ مُوسَى تَكْلِيمًا “A Allah je razgovarao s Musaom” tj. sa
dammom na harfu ha u riječi Allah.
Maturidije kažu: “Allah ne govori”, tj. kažu sa fethom na harfu ha u
riječi Allah, pa bi tako značenje ajeta bilo: “Musa je razgovarao s
Allahom.”
– Po značenju
“Allahova ruka je iznad njihovih ruku.” (El–Feth,10) – ovu su protumačili
kao: “Allahova snaga je iznad njihovih.”
d. Kakvoća (postoji, ali ne ulazimo u kakvoću)

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/