Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Čovjek treba da ode u instituciju koja dodjeljuje taj dodatak, da im kaže “ja živim u Njemačkoj, preko ljeta dodjem ovdje, tu smo rodjeni, imamo papire te i te države, da li mi ispunjavamo uvjete ili ne?”

Ono što mu oni kažu, tako će raditi.
Ako mu kažu izvinite gospodine, ova primanja su samo za ljude koji stalno borave u našoj državi, onda on nema pravo.
Ako kažu nas to ne interesuje gdje vi živite, nas interesuje da ste vi naš državljanin.

Znači pitanje kada država nešto dodjeljuje, bez obzira smijemo to samo uzeti onog momenta kada ispunimo istinski bez zapetljavanja i laganja, sve one uvjete koje država postavi.
Pa ako imaju tamo neka porodiljska, ako imaju neka socijalne pomoći, ako ima ovo, ako ima ono… možemo to uzeti ako ispunjavamo uvjete.

Tako da u ovom slučaju, ova naša sestra treba da ode u instituciju koja to dodjeljuje aplikacija i da ih pita, otvoreno da kaže, mi živimo u Njemačkoj, gore dobivamo dodatak na našu djecu periodično, preko ljeta dolazimo ovdje i tu smo rodjeni i tu imamo kuću, imamo adresu, možemo li mi dobivati taj dječiji dodatak?
Ako kažu može uzmi, ako kažu ne može ne ispunjavate uvjete nemoj uzimati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Prvo pitanje znači jeste od sunneta i najljepše je da čovjek svoj zekat izdvoji svojim rukama. Tako da, ovaj brat je napisao i jos početak njegovog pitanja kojeg sam ja izbrisao zbog dužine ali je lijepo da insan znači on lično da potraži siromahe i da dadne zekat.
Znači prva stvar pohvalno je i lijepo da insan izdvoji lično svoj zekat.

Druga stvar: jedna od najvećih kategorija, odnosno jedna od 8 kategorija kojima se daje zekat jeste siromasi.
Šta su siromasi?
Siromah je insan koji živi u vremenu i prostoru a njegova primanja nisu dovoljna da živi normalnim životom, osobe iz njegovog podneblja.
Pa primjera radi ako bi danas kazali čovjek u Bosni ima suprugu, dvoje/troje djece, je li pod kirijom ili nije pod kirijom ali takvom insanu treba bez obzira kirija, komunalije, hrana, treba mu nekih 500, 600 KM da živi normalno bez ikakvog pretjerivanja, bez da hajde da kažemo kupuje auta, mobitele, da ide na more itd.
Tako da ako taj insan nema takva primanja, nama je dozvoljeno da mu iz zekata damo onoliko novca kojeg će on pridodati na svoja primanja i doći do granice da živi nekim normalnim životom, normalnim životom vremena i prostora u kojem on živi.

Tako da ako bi rekli primjera radi da je čovjeku potrebno, otprilike nekoj porodici potrebno 500 KM da živi, a oni imaju primanja 300 KM onda ćemo im mi od sebe dati 200 KM mjesečno.
A zekat se može dati godinu dana, znači za godinu dana jednom siromahu 200 KM puta 12 mjeseci 2400 KM ako sam dobro izračunao i znači dadnemo, toliko možemo tom siromahu dati, ovo je samo primjer primjera kako izračunati.

Ono što je glavno da zapamtimo da se zekat daje siromasima koji nemaju dovoljno sredstava da žive normalnim životom vremena i prostora u kojem oni trenutno borave.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Imamo jedno standardno pitanje, a to je: Roditelji moga muža mene ne vole, ne poštuju i nisu sa mnom toliko bliski kao sa drugom snahom i nakon toga dolazi dugo pitanje: ona svog muža podstiče da ide da čini dobročinstvo roditeljima ali njihov odnos i prema njemu i prema njoj nije lijep, pa se i taj muž u jednu ruku udaljava od svojih roditelja, pa je rekao svojoj ženi “ja ću ići ako će ići sa njim njegova supruga.”

Ja smatram u slučajevima (ovakvim slučajevima bez obzira moramo znati da je djeci obaveza činiti dobročinstsvo roditeljima).
To što roditelji nekada daju drugom djetetu više prednosti, vole jedno dijete više, vole njegovu suprugu više, prema njemu se ophode drugačije, ipak dobročinstvo prema roditeljima ostaje obaveza.

S druge strane ako muž kaže svojoj supruzi “ja ću obilaziti svoje roditelje ali da ideš i ti sa mnom” mislim da tu supruga bez obzira što će možda nešto morati malo i progutati i strpiti se, ali kako bi ona bila uzrokom da njen muž obilazi svoje roditelje, mislim da se supruga treba odazvati svome mužu, da sa njim povremeno odu kod njegovih roditelja ako on već ne želi da ide sam i uvjetuje da ona bude sa njim, mislim da supruga treba nešto i osaburati, prešutiti, ali je bitno da dokažu i pokažu da to njihovo dijete i dalje čini dobročinstvo svojim roditeljima.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U svakom slučaju nošenje kape se vraća na običaj jednog naroda.
Znači ne postoje prvenstveno hadisi u kojima se naredjuje da musliman mora pokriti glavu.

E sada od vremena Božijeg Poslanika alejhi sallatu we sellam pa donedavno možemo kazati kroz historiju, jednostavno to je praksa muslimana po različitim podnebljima.
Vi sada kada pogledate od Malezije, od Indonezije, od Arapskog svijeta, znači jednostavno velika većina muslimana ima praksu, ima običaj da nečim pokriva glavu.
Nekada su to neke mahrame, nekada su to neke kapice, nekad su to fesovi, nekad su to (kod nas je bila praksa da se nosi francuska kapa) ali jednostavno historijska praksa muslimana je da nose nešto na glavi.
Ali nije to nikakva obaveza, stvar je vezana za običaj jednog naroda.

Jednostavno u velikom broju država jedan vid je sramote ili nešto što ne doliči, pogotovo starijim ljudima, pogotovo učenim ljudima da idu gologlavi, znači da klanjaju namaz takvi.

Tako da, to je ta neka zlatna ako Bog da sredina, ne treba pretjerivati u tome.
Imate ljudi kada vide da neko klanja bez kape kao da je počinio širk, što nije ispravno.
Namaz bez kape je validan (ispravan), i nema nikakve sumnje u to.
A isto tako znači ipak taj historijski običaj muslimana da su muslimani pogotovo učeni ljudi, stariji ljudi, hadžije, da su pokrivali svoju glavu, da li nekom kapom, da li nekom mahramom, da li na neki način.

U svakom slučaju insan ako to praktikuje inšallah neće pogriješiti, ali i ako ne praktikuje nije ako Bog da griješan.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Znači ovdje jedan, mislim da je ovo, brat traži savjet kako da se kontroliše nekad kada je na poslu, iako je praktičar vjere, ljudi ga znaju kao muslimana, nekad mu izleti neka riječ koja je vulgarna ili neki vid psovke, pa se on poslije toga kaje jer zna da to ne doliči vjerniku, pa pita za savjet kako i na koji način da prevaziđe tu stvar.

U svakom slučaju, naše podneblje je podneblje u kojem doista čovjek veoma lahko može čuti, vidjeti, naučiti različite vulgarne izreke i psovke.
Tako da, nije ovo ništa da kažemo novo, nije ovo ništa da kažemo tolika neka bruka i sramota, jednostavno čovjek živi s ljudima kontaktira, oni neprestano psuju, jednostavno njegov jezik vremenom počne da ponavlja takve stvari.

Ono što bi vjernik trebao jeste, znači svakako “Oni koji se budu borili i trudili na našem putu”, treba truda, samokontrole, treba samoobračuna, treba odgoja, treba strpljenja, pa čak u datom momentu da čovjek zauzme, svoj jezik zaokupira zirkom, učenjem Kur'ana, da pazi prije nego što izgovori, da ne dozvoli svom jeziku da kaže nešto prije nego što mu mozak dadne saglasnost da može to kazati, jer jednostavno to i jest vjera, da se čovjek kontroliše, da jezik ne pusti da priča onako kako hoće, već kontrolišemo svoj jezik, učenje Kur'ana, zikrullah, pa čak možda i neki vid kao neke kazne u smislu, čovjek sam sebi kaže eh ako kažem vulgarnu riječ hiljadu puta ću kazati elhamdulillah, hiljadu puta ću kazati estagfirullah, ili salavat na Božijeg Poslanika kao neki vid odgojne kazne dok čovjek ako Bog da ne savlada i ne ostavi te loše navike.

Svakako veoma je bitno da čovjek zna da je jezik opasan organ, da meleki zapisuju ono što kaže, ljudi slušaju, pa je mnogo bitno da čovjek ima tu samokontrolu, samoobračun, da svoj jezik okupira onim što je korisno i da svoj jezik kontroliše.

Ne može čovjek dozvoliti da njegov jezik kaže nešto onako automatski. Mora čovjek kontrolisati svoj jezik.

Audio isječak odgovora