Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Pitanje: kako postupiti u slučaju kada osoba ima potrebu da se ženi, upoznala je djevojku, a roditelji nisu nešto plaho za takvu djevojku?
Ono što insan može uraditi jeste da lagano pokuša tim svojim roditeljima pojasniti da jednostavno ima potrebu da se ženi (jedno od dvoje ako radi, ako radi već muž, ima posao, to je inšallah više nego dovoljno). Živimo u teškim vremenima kada je veoma teško sačuvati moralnost i čednost. Roditelji bi trebali da podstiču svoju djecu da što ranije stupaju u brak.

Tako da, u ovom slučaju ono što čovjek može ako je doista shvatio i vidio da je ta djevojka za njega i ta djevojka shvatila da je on za nju, znači da pokuša svojim roditeljima pojasniti da ima potrebu za brakom i da ta djevojka se sviđa njemu, on će živjeti sa tom ženom, a on ostaje i dalje u lijepim odnosima sa svojim roditeljima. Ako to uspiju shvatiti dobro i jest, ako ne – inšallah da se oženi i bez njihove saglasnosti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Ovo je jedno normalno pitanje, a možda je nekim ljudima i čudno. Osoba koja ne ašikuje, koja se nije upoznavala sa ženama želi da se ženi i čula je, vidjela da ima negdje djevojka, o čemu sa tom djevojkom da razgovara?

Treba da razgovara o svim tim nekim bitnim pitanjima koja će mu doći kroz život: da razgovara o vjeri, da razgovara o planovima, o budućnosti, gdje će živjeti, kako će živjeti, od čega će živjeti, ko će od njih dvoje raditi itd. Znači, bitne teme koje su im bitne u životu. Svakako kada je u pitanju vjera, pogledi na vjeru, mnogo puta se dešava da ljudi pređu brzo preko tih pitanja i onda kada dođe brak nastaju nesuglasice. Možda je muž strožiji u pogledu određenih pitanja, a žena tolerantnija ili obrnuto, i onda dolazi do nesuglasica. Muž smatra određenu stvar da je haram, žena kaže “ma daj, to je pretjerivanje u vjeri” i obrnuto: žena kaže “ovo je haram”, muž kaže “to je pretjerivanje u vjeri”.

Pa je veoma bitno da se budući supružnici upoznaju kroz pitanja vjere, kakvi su njihovi pogledi na vjeru, ko su njihovi autoriteti, kako razumiju vjeru, gdje će živjeti, od čega će živjeti, ko će raditi itd., znači neka krucijalna, najbitnija pitanja treba da dogovore i da se upoznaju i da ih izdefinišu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Ovo je jedno dugo pitanje. Znači, imamo dvije vrste namaza: imamo farze i sunete. Čovjek može sunete (nafile) klanjati sjedeći bez ikakvog validnog i potrebnog razloga, s tim što je njegov namaz u pola nagrade od namaza kojeg bi klanjao stojeći. Kada je u pitanju farz osoba koja može stajati, ona ne može klanjati onda sjedeći, jer je stajanje u namazu rukn. O tome ne želimo sada mnogo da govorimo.

Osoba koja klanja sjedeći može klanjati na stolici ili eventualno klanja sjedeći na podu, znači kao što naš narod kaže ,alaturke’ (da sjedne podvijenih nogu pod sebe, prekrštenih nogu). Ta situacija u kojoj se nalazi kada sjedi to je njegov kijam. Kada bude išao na ruku poget će se malo naprijed, kada se vrati sa rukua bit će opet u sjedećem stavu. Kada ide na sedždu, ako može činiti sedždu on će otići na sedždu, ako ne može onda će se pogeti malo više od poginjanja na rukuu. Tako će klanjati osoba koja klanja sjedeći.

Za osobu koja klanja ležeći, takva osoba treba da, onoliko koliko je u mogućnosti, da sebe i krevet, svoje noge okrene u pravcu kible, ležat će i glavom će micati. Pa kada leži, uči Kur’an, fatihu itd., nakon toga na rukuu će nageti glavu malo naprijed, pa će vratiti glavu. Kada bude na sedždi poget će se malo više. Ali je bitno kazati da osoba koja klanja na leđima nogama će se okrenuti, odnosno kako glavu ispravi okrenut će se svojim licem prema kibli. Ruku će činiti na način da će pogeti glavu malo naprijed, a sedždu će činiti na način da će pogeti još više glavu.
Nadam se ako Bog da da smo uspjeli pojasniti kako se klanja sjedeći i ležeći.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Ono što možemo kazati u pogledu ovog pitanja, znači pitanje je da li je dozvoljeno imati posteljinu na kojoj imaju određeni likovi (posteljina na kojoj spavaju djeca)?

Generalno, insan musliman uvijek treba da stremi da uradi nešto što nema nikakve šubhe i sumnje. U ovom konkretno slučaju, može se naći. Svi mi imamo djecu, kao što nađemo posteljinu za sebe možemo mi naći i posteljinu za dijete na kojoj nema nikakvih slika. Pa insan uvijek treba da pokuša da uzme ono što je najispravnije. U ovom slučaju ako mogu naći posteljinu na kojoj nema nikakvih likova to je prioritetnije.

Kažu islamski učenjaci kada je u pitanju posteljina ili tepih ili jastuk ili nešto po čemu se hodi, nešto na čemu se sjedi, nešto na čemu se leži, ako bi na takvoj stvari i bili likovi ne potpada to pod zabranu likova i slika koji su zabranjeni u islamu.
Tako da, ako bi se desilo da insan zaista ne može naći posteljinu na kojoj nema likova, i ako bi našao posteljinu na kojoj će djeca ležati a na kojoj ima određenih likova (ili eventualno na jastučnicama) nadamo se da, ako Bog da, to nije grijeh. Tako su kazali islamski učenjaci u svojim fetvama.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U svakom slučaju, veoma je bitno da supružnici razumiju jedno drugo kada su u pitanju ovakve situacije, a to je da ljudi imaju djecu iz prvog braka.
Pa ne treba supruga da vrši pritisak na svoga muža zbog djeteta iz prvog braka i obrnuto. Zna se desiti da čovjek ima djecu iz prvog braka, pa od te žene traži da više pazi tu djecu nego što pazi njihovu djecu, što je neispravno. Ženi u osnovi (mi smo to rekli kroz naša predavanja) nije obaveza da dopusti da ta djeca žive sa njima u braku i da ona hizmeti toj djeci (kao obaveza, da li joj je obaveza – nije).
Svakako ostaju te, da kažemo bračne smjernice da bi brak bio u harmoniji, u ovom konkretno slučaju, muž bi trebao da se lijepo ophodi prema tom djetetu pošto je to dijete od njegove supruge iz prvog braka. Ali isto ta žena treba da razumije da to nije njegovo dijete i da on nema nikakvu šerijatsku obavezu prema tome – kao obavezu, nema. Sve što uradim je moje dobro djelo i dobrovoljni postupak. Tako da treba u svemu tome da tražimo neku sredinu.
Supruzi je dozvoljeno da traži od muža da živi u zasebnoj kući bez njegove djece iz prvog braka. Suprotno tome, ako žena dovede dijete iz prvog braka zajedno sa sobom u brak, njen novi muž nema obavezu da izdržava to dijete. To je obaveza njegove majke, odnosno njegovog oca iz prvog braka. A taj njen trenutni muž trebao bi iz moralnih i vjerskih razloga da bude lijep prema tom djetetu, da nije grub, da ga lijepo oslovljava, da ga pazi i to je to. Ali ne tražiti nešto više od njega.

Audio isječak odgovora