Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Islamski učenjaci kazali su, shodno opet izjavama selefa, da su kazali da u dvosmislenom govoru, u arapskom ima nešto što se zove tevrija – dvosmislen govor. Dakle, kažu islamski učenjaci, čak od prvih generacija se prenosi da su govorili: ,,Taj dvosmislen govor je jedan izlaz odnosno alternativa laži.“ U smislu ako bi čovjek doista došao u situaciju da nešto mora slagati kako bi zaštitio sebe ili svoj imetak, jednostavno, neko ima potrebu, tada će pribjegnuti dvosmislenom govoru gdje će kazati nešto, onaj ko čuje razumjeće nešto a on u osnovi misli nešto drugo. Kao što je Božiji Poslanik onom čovjeku kada ga je pitao ,,Odakle ste vi“, kao vojska, ti Muhammede, ,,odakle ste vi?“, nakon što su mu oni dali određene informacije o Poslaniku o vojsci, onda oni pitaju Poslanika: ,,Ko si ti? Odakle si ti? – Ja sam od vode.“, ko što i jeste. Stvoren je Božiji Poslanik kao i svi drugi od vode, a oni su ostali zapanjeni, ,,gdje iz vode? Koje mjesto? Je li to u Jemenu i tako dalje…?“
Znači, kazali su islamski učenjaci, ako insan baš ima potrebu, jednostavno u datom momentu zapadne u neku tešku situaciju pa ima potrebu da slaže, bolje je da pribjegne govoru dvosmislenom. Ali, kažu islamski učenjaci ,,da to bude u velikoj potrebi da nikoga time neće zakinuti i da to ne čini često.“ Ako bi to činio često, onda će ljudi reći: ,,Ah! Pa nikad ne znamo je l’ govoriš dvosmisleno ili govoriš istinu.“ Tako da, čovjek ako ima potrebu da pristupi i da koristi tevriju, tevrija je dvosmislen govor. ako ima potrebu, ako nikog neće zakinuti i da to ne bude često, da su to rijetke situacije. Tada čovjek neće slagati ali će reći nešto dvosmisleno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Naime, vratio sam se u Bosnu iz Evrope ali iskreno, imam malo belaja sa majkama. Sve nešto misle da mi ne znamo, kritikuju nas, ne dozvoljavaju nam da odgajamo svoje dijete koje ima 5 godina, ako mu nešto zabranimo odmah govore da zabranjujemo dijetu i tako dalje…“

U svakom slučaju, to je počesta pojava, prisutna na našem podneblju, da se djed i nana, iz dobre namjere, miješaju svojoj djeci u odgoju njihove djece. Svakako na lijep način treba roditeljima dati do znanja gdje su neke granice, dokle se oni mogu miješati a dokle ne mogu. U nekim pitanjima nekada ih poslušati sve dok je to u granicama islama, ali ako dijete opsuje, na primjer, pa mi zagalamimo a onda roditelj kaže: ,,Nemoj mu galamiti!“, mi im kažemo: ,,Izvini, ovo je moje dijete i ja ću za njega odgovarati, Allah te nagradio! JA imam obavezu da ga odgajam! Treba da mu ukažem i tako dalje…“ Kada su u pitanju određeni prekršaji, tada ćemo svojim roditeljima kazati ,,Allah vas nagradio! Volimo vas, poštujemo vas, vi ste naši roditelji ali molimo vas nemojte nam se miješati u odgoj našeg djeteta! Jednostavno, mi smo pred Gospodarom odgovorni kako odgajamo svoje dijete.“ No, kada su u pitanju, možda, neke druge stvarčice gdje su stvari mubah – dozvoljene, da malo ugodimo i svojim roditeljima, ako Bog da, neće biti na štetu.

Određena kategorija ljudi, jednostavno želi da svom djetetu nacrta i da mu on diktira kako će odgajati svoje dijete. A dosta puta to su generacije koje su možda odrasle i u komunizmu, slabo išta od znaju i ako ti djetetu kažeš: ,,Treba da naučiš suru, treba da ideš u mejtef! – Nemoj ga, malehan je i tako dalje…“ Ne! Tu treba da se postave pravila i da se kaže: ,,Izvinite! Allah vas nagradio! Vi jeste moji roditelji, volim vas, pazim vas, ovo je moje dijete, imam obavezu pred Gospodarom da odgajam svoje dijete i molim vas da mi se tu ne miješate!“

Znači, u datom momentu ako traže od nas nešto što je u osnovi halal i mubah, da tu budemo malo tolerantni, ako su u pitanju određeni prekršaji gdje moramo reagovati ili odgoj djeteta na određenim moralnim principima, na primjer, nekada ako dijete opsuje nešto, a nekom djed i nani to je slatko, lijepo.. ,,Vidi što lijepo psuje!“ – Ne! Roditelj treba da tu postavi crtu i kaže ,,Ne!“ Ne može ukoriti dijete i treba im kazati da tu ne treba da se miješaju.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Učenje bismille između fatihe i sure u namazu. Negdje piše da se uči bismilla a negdje da se ne uči…“

Pitanje je da čovjek koji klanja, proučio je fatihu nakon toga će učiti suru, da li učiti bismillu između fatihe i sure ili ne?! Ispravno je da treba učiti bismillu ako učimo suru od početka, primjera radi, ako bi čovjek klanjao, učimo fatihu i nakon toga hoćemo proučiti ajetul kursi, tada nećemo učiti bismillu. Možemo kazati euzu bismilla, a i ako ne kažemo euzu, ona euza prije fatihe dovoljna, ali ako učimo nakon fatihe suru kul huvallahu, tebbet-eda, elem tere kejfe i tako dalje… tada je pohvalno i lijepo da proučimo fatihu nakon toga bismillu, nakon toga suru. Znači, ako učimo nakon fatihe suru koja ide od početka – kul huvallahu ehad, onda učimo bismillu, ako učimo neki ašere, neki dio sure, a ne od početka sure, tada nema potrebe da učimo bismillu. Nadam se, ako Bog da, da je to jasno!

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Smije li se tokom farz namaza, na rekatu poslije fatihe, učiti ajetul kursi?“

Ajetu l kursi je sastavni dio sure el-Bekara, jedan potpun ajet. Najveličanstveniji ajet u Kur'anu je ajetul kursi kojeg mi svi kao mala djeca naučimo. Najveličanstveniji ajet koji govori o Uzvišenom Allahu! Da li se samo jedan ajet može učiti na namazu kao zasebna cjelina? Apsolutno može! Tako da, ljudi koji znaju ajetul kursi mogu s vremena na vrijeme u toku svojih namaza da između ostalog kiraeta što uče nakon farza, mogu s vremena na vrijeme i da prouče ajetul kursi, pa nekad kul huvallahu, nekad iza džae, nekad elem tere kejfe, a nekad mogu da prouče i ajetul kursi. Znači, nakon što prouče fatihu u namazu. Nema nikakve smetnje da se nakon proučene fatihe prouči samo ajetul kursi.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Družio sam se sa jednim kolegom, rođen je kao musliman ali ne praktikuje vjeru. Redovno psuje i tako dalje…“

Znači, čovjek ima jednog radnog kolegu koji psuje. On ga je savjetovao i to njegovo savjetovanje je koliko toliko urodilo plodom ali on i dalje s vremena na vrijeme opsuje. E, sada pitanje, koje može biti kao plod došaptavanja, kaže: ,,Da li ja potpadam pod kategoriju nevjernika jer čin koji on radi, njega svrstava u kategoriju nevjernika?“ Pazite! Čovjek psuje Boga, insan tu pored njega radi i savjetuje ga. Da li insan zato što neko psuje Boga potpada pod kategoriju nevjernika? Apsolutno ne!

Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, kada je govorio o grijesima kaže: ,,Kada neko od vas vidi grijeh neka reaguje! Ako može neka reaguje rukom.“, prvenstveno se to misli ili na vlast ili na čovjeka u njegovoj kući, ako ne može kaže: ,,neka reaguje jezikom!“, kao što je naš brat i reagovao ,,ako ne može, neka to prezire srcem!“, i to je dio imana, iako Božiji Poslanik kaže, ali je to najslabiji vid imana. Tako da insan ako ima nekog radnog kolegu koji se ne ponaša kako treba, sam momenat da on to srcem prezire je, inšallah, bi'iznillah, dovoljan! A s druge strane, ako može reagovati, savjetovati, kritikovati… Svakako da je bolje. Inšallah, bi'iznillah, to što neko psuje treba ga posavjetovati, kritikovati ali daleko od toga da se propis toga odnosi na osobu koja je njegov radni kolega.

Audio isječak odgovora