Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Osoba koja ne vidi čitati Kur'an, svakako ima dvije opcije: može učiti Kur'an iako i ne vidi, ono što zna napamet od Kur'ana može učiti napamet Kur'an – ono što zna, a isto tako poseban je ibadet slušanje Kur'ana. Tako da kažu islamski učenjaci: slušanje Kur'ana je ibadet ali je na većem stepenu učenje Kur'ana. Osobe koje su slabovidne treba da se druže sa Kur'anom slušajući Kur'an i da ono što znaju napamet da uče. Veći je sevap učiti Kur'an nego slušati Kur'an. Ali ako osoba ne zna mnogo Kur'ana i samo slušanje Kur'ana je, ako Bog da, ibadet.

Šta mogu uraditi osobe sa slabim vidom kada je u pitanju Kur'an? Mogu slušati Kur'an, mogu učiti Kur'an, mogu razmišljati o Kur'anu, o njegovim značenjima, o njegovim poukama, o njegovim porukama. Sve su to, ako Bog da, ispravne i potrebne stvari, a koje se vezuju za prava Kur'ana kod nas. Tako da to što ne vide ne mora značiti da ne moraju hifzati, učiti, razmišljati, slušati, prakticirati, sve su to stvari koje se vezuju za Kur'an. Pa znači rezime je: Slušati Kur'an je ibadet, veći ibadet je učiti Kur'an tako da osobe koje imaju problema sa vidom bolje je da uče Kur'an, bolje je da uče Kuran, ali i da slušaju Kur'an, ako Bog da, one su u ibadetu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno duže pitanje ,,Osoba koja putuje“, ovdje je navedeno ,,s kontinenta na kontinent pa slijeće na aerodrom, nema gdje da klanja, primjera radi: akšam i jaciju. Da li kada dođe kući, na odredište, može da odgodi spajanje namaza dok uči?“

Može! Znači, insan koji je musafir pa ako pred kraj svog putovanja već ušao je u akšamsko vrijeme, ušao u jacijsko vrijeme i nije našao mjesto gdje će klanjati, a došao je kući, šta će uraditi? Samo će spojiti namaze a neće ih kratiti. Insan koji je musafir i došao je kući, nije klanjao ta zadnja dva namaza, on će ih spojiti a neće ih kratiti jer ostaje mogućnost spajanja jer je bio musafir ali više kraćenje ne dolazi u obzir, zato što je kraćenje specifično samo za čovjeka koji je musafir.

Pa da još možda malo pojasnimo, ako bi čovjek bio na putovanju i jednostavno dolazi, ulazi u Sarajevo, krenuo je iz Zenice, nastupio je akšam i vozi se auto-putem, završava akšam, nastupila je jacija, obavezno mora nastupiti jacija, ako mi dođemo kući u akšamsko vrijeme, mi klanjamo akšam i nemamo više ništa sa jacijom. Čekamo jacijsko vrijeme pa ćemo klanjati jaciju ali ako je nastupila jacija i mi smo ušli u Sarajevo, nismo klanjali još akšam i jaciju, šta ćemo uraditi? Mi kod kuće ćemo spojiti namaze, klanjamo akšam pa jaciju ali potpuno – nećemo ih kratiti. Nadam se, inšallah, da je jasno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Nije obaveza. Nema ništa loše, znači imena koja se moraju mijenjati jesu imena koja imaju loše značenje. Generalno, u našem jeziku imena skoro da nemaju nikakvo značenje tako da nema nikakve smetnje, ako osoba želi da ostane pod tim imenom, da ostane pod tim imenom. Ako želi da promijeni to je nešto dobrovoljno ali kao vid obaveze, da ostane dijete pod imenom Ivan ili da majka ostane pod imenom Ivana, nema u tome, inšallah, s aspekta islama, ništa sporno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Znači, imam zekjat, želim da ga platim ali da ne bih davao čovjeku, odem u prodavnicu i za njega to uplatim. Nije ispravno na takav način. Ne možemo mi dati u njegovo ime. Mogli bi mi dunjalučki da damo onako da za njega govorimo o zekjatu. Zekjat mora postati vlasništvo tog siromaha, pa on, ako želi, da on tu donese i da vrati i da plati svoje dugove.

Mi kada dajemo zekjat siromahu kaže se u Kur'anu: ovo slovo LI je ‘vlasništvo'… Moramo taj novac dati siromahu da on postane njegov vlasnik. E sada, ovdje ima jedna situacija da mi od njega tražimo dozvolu, da mu kažemo: vidi, znamo da si dužan, hoćeš li nam dopustiti da mi u tvoje ime vratimo te dugove? Ako on kaže: može! Onda smo mi dobili zeleno svjetlo da mi platimo njegove dugove, ali u svemu tome on treba da je sirotinja, da to ne može platiti, i s druge strane da je uzimao halal i dopuštene stvari. Nećemo platiti čovjeku od zekjata a on uzima alkohol, pivu, duhan i tako dalje…

Tako da poprilično je ovo pitanje komplikovano. Da li je čovjek uzimao halal artikle ili nije, da li mi imamo njegovu dozvolu ili ne?! Tako da, ako se to može završiti na neki drug način svakako da je to bolje.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
,,Da li se zekjat može dati osobama koje skupljaju pare za liječenje?“

Ako ta osoba ima potrebu za liječenjem, siromašna je i ne može sama isfinansirati svoje liječenje, može joj se dati iz zekjata. Imate nekada ljude liječe se, nešto što nije obaveza, plastična hirurgija ili neke druge stvari, i daj pare pa da mu ljudi to finansiraju. Al ako je doista u pitanju bolest od koje se čovjek mora liječiti a ne može to sam isfinansirati, on se u tom slučaju smatra siromah i ima se pravo dati zekjat da bi se pomogao u realiziranju tog liječenja.

Znači dva su uvjeta: da insan ima potrebu za tim liječenjem i druga stvar da ne može sam to isfinansirati. Ako ne može sam isfinansirati on potpada pod kategoriju siromaha tada imamo pravo, ako Bog da, da mu damo iz zekjata kako bi se, inšallah, liječio.

Audio isječak odgovora