Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Čovjek spominje da je njegov brat ušao u neki biznis, pozajmio je novac pa je taj biznis propao i on mu je pomogao u vraćanju duga.
Sada on pita ,,Mogu li sada naknadno da nijjetim to otplaćivanje njegovog duga da je to moj zekat?“

Ne može! Znači, imamo dva pitanja. Prvo pitanje je ,,Može li čovjek dati svome bratu koji zadužen zekat?“ Tačno je ta može, čovjek može svome bratu, koji je poslovao i imao problema, dužan, ne može vratiti dugove, da mu dadne svoj zekat. Čovjek, muškarac može dati zekat svome bratu, žena može dati svojoj sestri, čovjek može dati svojoj sestri, sestra može dati bratu. Što se tiče toga, može. Ali ne možemo, mi smo dali čovjeku, na primjer, 10 ili 15 hiljada, ili hiljadu ili dvije hiljade – manje ili više, kada mu je bilo potrebno. Nakon toga, nakon šest mjeseci, mi obračunavamo zekat i kažemo ,,E, sad ćemo one tri hiljade uračunati u naš zekat.“ Ne može! Zašto? Zato što onog momenta kada smo mi to davali, nismo nijjetili. Zekat je ibadet i mora se nijjetiti. Kada ga izdvajamo da kažemo: ,,Ovo je moj zekat da se zna u srcu da je to zekat.“ Da je insan to na vrijeme znao i da na vrijeme kada je davao svom bratu pomoć, jer je u islamu dozvoljeno dati zekat unaprijed, da je tada samo zanijjetio i rekao: ,,Ovo što ću dati svome bratu je moj zekat, dajem ga unaprijed, još mi novac nije pregodinio.“, to bi bilo ispravno ali pošto je već dao može li naknadno to uračunati? Ne može.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Znači, izgradili smo propis a taj propis u osnovi nije takav. Ne postoji nešto u islamu što obavezuje čovjeka da zakolje kurban nakon što završi kuću. Samim tim, ne postoji nikakva obaveza, čovjek kupio stan pa mu kažemo ,,E, sada, kupio si stan i u svim tim svojim belajima sad još nam moraš zaklati jedan kurban!“, on jadnik oči iskolačio, ne zna šta će, kraj s krajem steže, kako će isplatiti rate i još mu mi kažemo ,,E, još nam treba jedan kurban da zakolješ.“ Ne postoji ništa što obavezuje čovjeka, svakako ako je čovjek imućan i može kao vid zahvale Allahu, da pozove prijatelje, ne mora to biti kurban, da ih pozove na večeru, na ručak, da im spremi neke kolače, da ih počasti, da kaže ,,Eto, elhamdulillah! Allah nam je olakšao. Kupili smo kuću/napravili smo kuću/kupili smo stan, pa eto da vas okupimo, da svi zajedno uputimo dovu Allahu dželle šanuhu za nas i za bereket…“, sve je to u redu! Ali ništa obavezujuće.

Pa nije obaveza zaklati kurban nakon što se završi kuća niti je obaveza da se kurban zakolje nakon što se kupi stan. Ako insan hoće kao vid zahvalnosti Allahu tebareke ve te'ala, da okupi svoje prijatelje, poznanike, rodbinu, oca, majku, čisto da kaže ,,Evo, želimo da vas počastimo, da uputimo dovu Allahu dželle šanuhu, da zahvalimo Allahu što nam je to olakšao!“ Sve je to u redu, ali ništa kao vid obaveze.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Čovjek treba da brine za svoja djela i to je lijep pokazatelj ali ne toliko da ga to optereti, da ga sputava na putu činjenja dobrih djela. Čovjek treba da preispituje sebe ali ne toliko da ga to sputava, da ga to umara, da, jednostavno, ne može ići dalje… ,,Da li će moja dobra djela biti primljena…?“ Prilikom činjenja dobrih djela trudimo se da očistimo svoj nijjet, radimo to radi Allaha, i završena stvar! Nakon učinjenog dobrog djela molimo Allaha da to nam ukabuli i idemo dalje. Ali opterećivati se time, toliko da mi samo o tome razmišljamo, da nas to sputava da budemo pokorni Allahu, to je već previše i to može prijeći i u vesvese, a da ne govorim sa psihičke strane da može čovjek imati velikih i ozbiljnih problema. Tako da insan ne treba toliko da se opterećuje. Treba da se preispituje prije činjenja dobrih djela, zbog čega to radi, radi Allaha, čisti svoj nijjet, kada uradi dobro djelo moli Allaha da mu to ukabuli i tu završava sva priča.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Poznato je pitanje, ne znam otkud ljudima to ubjeđenje. Kaže: “Danas sam krenula sa mužem u Bosnu, a živim u Njemačkoj i postimo oboje. Zapostili smo u Njemačkoj, doći ćemo u Bosnu i hoćemo li iftariti po njemačkoj vaktiji ili po bosanskoj vaktiji?”

Veoma često pitanje se postavlja da li osoba koja je zapostila u nekoj državi, u nekom gradu, a nakon toga avionom, autom ili autobusom ode u drugu državu, da li će se iftariti po državi gdje je zapostio. Apsolutno to nema nikakve veze sa čovjekom. Trebamo da kažemo hoćemo li klanjati podne po državi gdje smo bili, hoćemo li klanjati sabah po državi gdje smo bili. Mi kako idemo, tako idu i propisi za nama, tako da čovjek u bilo kojem pravcu išao (ili prema istoku ili prema zapadu), čovjek će iftariti po vaktiji mjesta gdje odsijeda za vrijeme akšam namaza.

Nikakve veze nema gdje smo zapostili, jer možemo zapostiti u Americi a iftariti u Evropi i obrnuto, možemo zapostiti u Evropi a iftariti u Americi. Dakle, nema nikakve uzročno-posljedične veze između mjesta gdje smo zapostili i mjesta gdje se iftarimo. Bez obzira gdje smo zapostili, mi se vozimo, putujemo, klanjamo namaze shodno mjestu gdje se nalazimo i u onom mjestu u kojem nas zadesi zalazak sunca mi ćemo tu iftariti po vaktiji mjesta kroz koje smo prolazili za vrijeme zalaska sunca.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Je li dopušteno učiti Kur'anske dove na sedži?

Može neko i pitati zašto se postavljaju ovakva pitanja, jer Allahov poslanik u vjerodostojnim hadisima zabranjuje da se uči Kur'an na rukuu i na sedždi. Samim tim dolazimo do pitanja (a znamo da je na sedždi lijepo i pohvalno doviti a imamo sa jedne strane desetine Kur'anskih ajeta koji su dove), da li te Kur'anske dove možemo učiti na sedždi jer nam je zabranjeno na sedždi da učimo Kur'an.

Kazali su islamski učenjaci da je dozvoljeno, ali mi kada dovimo dovimo sa ciljem dove, a ne dovimo kao da citiramo Kur'an i kao da učimo Kur'an na sedždi. Dakle, nema smetnje da na sedždi čovjek dovi učenjem Kur'anskih ajeta npr. “Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten…”. Dosta Kur'anskih ajeta su dove, pa je dozvoljeno te dove učiti, ali ih mi učimo sa ciljem i nijetom dove, a ne sa ciljem učenja Kur'ana.

Audio isječak odgovora